Jazz kao želja za emocionalnom povezanošću

“Jazz nije glazbeni stil - jazz je jezik”, rekao je poljski kontrabasist, skladatelj, glazbeni pedagog i producent Mariusz Bogdanowicz u razgovoru povodom nastupa što će ga sa svojim kvartetom 22. listopada održati u Maloj dvorani Lisinski na festivalu Jazz.hr/jesen.
Jazz kao želja za emocionalnom povezanošću
Datum objave:
20.10.2014.

Mariusz Bogdanowicz, u povodu nastupa što će ga sa svojim kvartetom održati 22. listopada na festivalu Jazz.hr/jesen

Poljski kontrabasist, skladatelj, glazbeni pedagog i producent Mariusz Bogdanowicz školovan je glazbenik koji je kao osamnaestogodišnjak počeo nastupati u jazz orkestrima i malim sastavima. Dobitnik mnogobrojnih priznanja i nagrada Bogdanowicz je kontrabasist osebujna zvuka. Surađivao je je s uglednim glazbenicima kao što su Ewa Bem, Urszula Dudziak, Wojciech Karolak, Zbigniew Namysłowski i Andrzej Jagodziński, a više od dvadeset godina vodi vlastite sastave s kojima je snimio niz albuma. Plodan je autor koji je napisao desetke skladbi za jazz sastave, ali i za kazalište i film. Kao pisac objavljuje recenzije, kritike i intervjue u poznatom časopisu Jazz Forum. Kao doktor umjetnosti podučava sviranje kontrabasa, bas gitare i instrumentalnog ansambla. Mariusz Bogdanowicz Quartet izvodi Bogdanowiczeve skladbe koje se odlikuju osobnošću, komunikativnošću i snažnim emotivnim nabojem. Njegov je jazz duboko ukorijenjen u europskoj glazbenoj tradiciji. Na koncertu u Zagrebu nastupit će sa svojim kvartetom u kojem uz njega sviraju tenor i sopran saksofonist Adam Wendt, pijanist Milosz Wośko i bubnjar Sebastian Frankiewicz.
- Predstavit ćemo se glazbom s mojeg novog CD-a "Syntonia". Syntonia je naziv za psihološki pojam koji sam posudio iz Grčkog, a označava sklad. Odnosi se na način interakcije s ljudima koji određuje želja za emocionalnom povezanošću i osjećaj bliskosti s njima. Prema mojem mišljenju taj se pojam može primijeniti i u glazbi, posebice u mojoj glazbi. Izvodimo isključivo moje skladbe. Za mene melodija i prostor zauzimaju posebno mjesto u glazbi. Vjerujem da so to najvažniji elementi. Svaki je koncert potpuno drukčiji. Jazz glazbu su stvorili ljudi koji govore engleskim jezikom, a u engleskom jeziku "to play" znači svirati, ali i igrati se.
Musse d'Orsay
Kada, zašto i kako ste počeli svirati kontrabas?
- Počeo sam ga svirati kao petnaestogodišnjak kad sam postao opčinjen jazz glazbom. Prije sam pet godina svirao violinu. Počeo sam ga učiti u srednjoj školi, a Diplomirao sam 1985. na Odjelu za jazz i pop glazbu na Glazbenoj akademiji u Katowicama. Nikad nisam razmišljao o tome da ću svirati klasičnu glazbu. Naravno da sam ju učio jer ju volim, ali od početka sam želio biti jazz basist i nikad mi nije palo na pamet da promijenim glazbalo. Tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća ponekad sam svirao bas gitaru.
Tko su vam, na početku vaše karijere, bili najdraži basisti i glazbenici?
- Kao mladić sam imao puno omijenih glazbenika. Za mene su najvažniji basisti bili Ray Brown, Ron Carter, Eddie Gomez, Scott LaFaro, Niels-Henning Ørsted Pedersen i Jaco Pastorius, a najvažniji glazbenici Miles Davis, Oscar Peterson, John McLaughlin, Chick Corea, Joe Zawinul, Wayne Shorter i Zbigniew Namysłowski. Kao tinejdžer slušao sam rock glazbu. Moji omiljeni sastavi bili su King Crimson, Yes, Genesis i Pink Floyd. Volim ih i danas. Do današnjih su dana ostali važni za mene.
Što vas nadahnjuje?
- Nadahnuća dolaze s raznih strana. To nije potrebno posebno naglašavati. Naravno, najviše me nadahnjuje glazba. U pogledu kreativnosti to je glazba Jana Garbareka, Keitha Jarretta, Pata Methenyja, Waynea Shortera i mnogih drugih. Svi su oni za mene jako važni. Kao i za sve druge glazbenike diljem svijeta, to je i Miles Davis. Poljski jazz zauzima posebno mjesto. Zbigniew Namysłowski i moj blizak prijatelj Włodzimierz Nahorny su izvanredni glazbenici. Za mene je također važna klasična glazba: Bach, Chopin, Bartok i Stravinski. Kao europskom glazbeniku ta mi je tradicija jako važna, kao i poljska narodna glazba. Nadahnjuje me impresionizam. Moj najomiljeni muzej na svijetu je Musse d'Orsay u Parizu. Obožavam i poljske slikare, posebice Olgu Boznańsku, Jaceka Malczewskog i Stanisława Wyspiańskog. Također, zanimam se za književnost. Moj CD "Confiteor Song" nadahnut je djelom "Confiteor", manifestom mlade Poljske, koje je napisao Stanisław Przybyszewski. Julian Tuwim je moj omiljeni pjesnik. Također nadahnjuje me mogućnost komunikacije s ljudima kroz glazbu.
Jazz je jezik
Kakve su vaše namjere kao skladatelja?
- U glazbi volim osjećajnost, emotivnost i boje. Nakon melodije, za mene je najvažnija glazbena forma. Izgrađivanje sola i razvijanje skladbe dolaze poslije toga. Mnogi glazbenici danas ne razmišljaju o tome. Prednost daju solima. Ali improvizator je skladatelj. Postoji nešto što prethodi solu i bit će nešto poslije njega. O tome je lakše razmišljati ako ste član ritam sekcije. Unatoč svemu, najvažnija je melodija, u svim glazbenim žanrovima, ne samo u jazzu.
Što vam je najvažnije u stvaranju glazbe?
- Izražavanje osobnosti i približavanje publici. Prema mojem mišljenju glazba je dijalog među osobama. Kao što je Pat Metheny ustvrdio u intervjuu što ga je prije nekoliko godina dao za Jazz Forum, jazz nije glazbeni stil - jazz je jezik. U potpunosti se slažem s njim.
Kakva je današnja jazz scena u Poljskoj?
- U Poljskoj danas djeluje uistinu puno sjajnih glazbenika od kojih ima ponešto mlađih, ali i nešto starijih poput mene. Održava se puno jazz festivala, toliko da ponekad mislim da ih je previše. U prilici smo slušati i vidjeti najveće svjetske jazz glazbenike kao što su Herbie Hancock, Wayne Shorter, Chick Corea, Gary Peacock, Dave Holland, Gregory Porter, Esperanza Spalding i Hiromi Uehara. Održava se puno glazbenih radionica, a jazz glazbu je moguće učiti na raznim glazbenim akademijama i sveuilištima, u Lublinu, Katowicama, Krakówu, Gdańsku, Wrocławu, Bydgoszczu i Zielonoj Góri.
Što vam je važno kao glazbenom pedagogu, posebice na području jazz glazbe?
- Jazz glazba je drukčija od ostalih glazbenih stilova. U jazzu se puno toga svodi na osjećaj. Primjerice swingajući ritam tipičan je za jazz glazbu i nemoguće ga je opisati. Svako glazbalo ima svoju ulogu. Naslov moje disertacije bio je "Različita značenja i uloge kontrabasa u malim jazz sastavima". Naime, prema mojem mišljenju kontrabas je najvažnije glazbalo u jazz glazbi. O tome nastojim podučavati svoje studente. No, općenito, kao i u svim drugim područjima, za pedagoge je najvažnije da uistinu vole to što podučavaju. 
Koji je najbolji način da se nauči svirati jazz?
- Najvažnije je svirati. Važno je poznavanje skala, harmonija i ritmova, ali najvažnija je vježba. Treba svirati s raznim sastavima i mnogim različitim glazbenicima. To je pravi put.
Davor Hrvoj
(Preuzeto iz Novog lista od 20. listopada 2014.)

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja