Giipuja / Damjan Grbac

Giipuja

Datum objave:
10.04.2013.
Autor:
Davor Hrvoj
Damjans
GIIPUJA
(Aquarius Records)

Tradicija, autohtonost, osebujnost izraza - elemeti su to koji današnje glazbene projekte čine zanimljivima i prihvaćenima na globalnoj glazbenoj sceni. Uobičajeno je da se u njih upuštaju zreli glazbenici, oni s bogatim iskustvom i poznavanjem raznih stilova i različitih modela prezentacije glazbe. Upravo je zato album GIIPUJA, prvijenac mladog riječkog glazbenika Damjana Grpca, izazvao čuđenje i iznenađenje u jazz krugovima. Naime, ovaj riječki kontrabasist i skladatelj nije, poput većine drugih mladih glazbenika, podlegao napasti da odmah pokaže sve što zna nego se posvetio određenom tematskom okviru - izučavanju istarske i kvarnerske narodne glazbe i pronalaženju načina kako ju interpretirati u okviru općepoznatog jazz idoma. Ideja nije nova; uspješno je to radio Boško Petrović, primjerice suitom Istra u mom srcu što ju je ostvario s Matom Špadom i Martinom Glavašom koji su svirali mih i roženice, a ta je tema zaokupljala i neke mlađe jazz glazbenike, ne nužno iz podneblja za koje je karakteristična ta tradicija. No, rijetki su oni koji su, poput, primjerice, Tamare Obrovac, veći dio stvaralaštva posvetili suvremenom viđenju istarske ili kvarnerske autohtone glazbe.
Svjestan da se ne radi o komercijalnom pothvatu, Grbac je odlučio narodni izričaj prezentirati jezikom suvremenog jazza, u nekim segmentima ultra suvremenog, apstraktnog, free jazza. Zašto ne? Nisu li apstraktne kolektivne improvizacije, kojima su se dičili slavni free-jazz glazbenici, bile odlike ranog jazza: New Orleans jazza i dixielanda, naravno u drukčijem glazbenom kontekstu? Posezanje za estremima - arhaična tradicijska glazba u srazu sa suvremenim improviziranim jazzom - pokazalo se logičnim glazbenim zahvatom koji je rezultirao organskim spojem, stvaranjem prirodnog amalgama.
Logičan je i izbor glazbenika koji čine njegovu skupinu Damjans. Uz Grpca, koji svira kontrabas i priredio je sve aranžmane, to je bubnjar i udaraljkaš Tonči Grabušić (obojica su jazzisti koji su dobro upoznati s tradicijskom glazbom svojega kraja), etnomuzikolog Dario Marušić koji svira sopelu, dvojnice i cindru te pjeva (donosi autohtoni narodni zvuk i izvedbu) i Nijemac Klaus Gesing koji svira sopran saksofon i bas klarinet (glazbenik klasične i jazz naobrazbe koji se sjajno stopio s ovim, njemu do sad stranim idiomom).
Grbac nije zadirao u autohtonost izvornih narodnih napjeva koje je odabrao i koje je Marušić vjerno interpretirao, već ih je tek garnirao elementima jazza i na taj način predstavio u novom svjetlu. Tek je u vlastitim skladbama: Noć, što ju izvodi u duu s Grabušićem, i Mess, koju svira solo, ostvario prožimanje spomenutih idioma, potvrdivši skladateljsku nadarenost i sposobnost pretakanja vizije u zanimljivo i uzbudljivo glazbeno djelo.
(Preuzeto iz novina Cantus, br. 179)


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja