Adagio / Black Coffee

Adagio

Datum objave:
07.11.2012.
Autor:
Dinko Husadžić Sansky
Black Coffee ADAGIO
Caligola Records

piše: Dinko Husadžić Sansky

Daniele Di Bonaventura, bandoneonist i pijanist iznime osobnosti, u kombinaciji s bubnjarom Jadranom Dučićem Čićom i basistom Renatom Švorinićem, daje dobitnu kombinaciju sada već kultnog trija BLACK COFFEE. Talijansko-hrvatska ekipa zvučno brodi Jadranom, dubokim plavetnilom i stvara glazbu koju je teško staviti u određenu ladicu, ali doista autorski jaku i sa snažnim osloncem na glazbenu tradiciju juga.
Dva prethodna albuma, S DRUGE STRANE JADRANA i MANEŠTRUN, zapažena su, kvalitetna i trajno slušljiva. Evo, ta suradnja nudi nam već i treći album u ovoj postavi, ADAGIO, ispunjen trima Di Bonaventurinim autorskim skladbama, sjajnim Švorinićevim obradama naše glazbene baštine, ali i posvetama velikanima poput Tomasa Albinonija.
Album je to prepoznatljive black coffe atmosfere. Naime, stil je već fino izgrađen i nadograđen, autentičan i dobar. Zvučna slika je prilično raskošna (snimano u Zadru, Predrag Ćosić i Johny McArony!), a komplimenti i Giorgiu Finamoreu za više nego dojmljivu naslovnicu kojom je uspio dohvatiti poetiku banda i likovnošću uokviriti ovaj glazbeni stil, što s prethodna dva albuma čini, uvjetno rečeno, trilogiju koja je glazbenom inovativnošću rijetko viđena i na europskom nivou.
Nepotrebno je spominjati kvalitetu glazbenika i njihova sviranja, to je neupitno...ono što je bitno jeste to da Black Coffee stvara iz albuma u album sve zanimljiviju poetiku, mameći nas poput morskih sirena na uzbudljive glazbene plovidbe. Sretna je okolnost što nećemo stradati na hridima...suprotno, upravo ćemo doživjeti nova glazbena iskustva u poplavi svakovrsne glazbe koja nam se često nameće po medijima. Ovi dječaci su iskreni, duboko proživljavaju svoju glazbu i stoje iza nje. Nisu bleferi.
Album otvara skladba Se va la murga Urugvajca Jaimea Roosa, puna jednog latinoameričkog ugođaja, groovea koji ulazi u uši i «melje». Dah i duh tanga imamo i u La negra alegre, koju je obradio Di Bonaventura, a tom ugođaju ide i Švorinićeva obrada Evo san ti doša. Fini okus Haitija i tamošnje mistike nudi Cultus via Haiti, sa pjevačicom, Haićankom Martine Thomas koja gostuje i na prethodnom albumu.
Imamo još jednu vokalnu izvedbu, to je opet tradicionalna Izresla ruža rumena u kojoj Švorinićev bas vodi finu melodiju, onim tonom o kojem sam već ranije pisao kao o metaforično-zvučnom zazivanju Bessonove poetike u filmu The Big Blue. U pjesmi gostuje ženska ekipa koju čine Ani Vucetić, Anđela Curković-Petrović i Tamara Soletić.
Nekim skladbama band suvereno «šeće» glazbenom poviješću. Tu su napolitana Santa Lucia, tradicijska talijanska Reginella campagnola, pa Waltz for Ruth Charliea Hadena, a posebna priča je briljantno aranžiran i izveden Adagio Tomasa Albinonija.
Vrlo zrela ploča, odlična glazba, odlični glazbenici...zima je pred nama, ovaj ugođaj zagrijat će nas, ponuditi fino glazbeno opuštanje, a vjerujem, i mnoge od nas povući k ponovnom slušanju ranijih njihovih albuma. Black Coffe je poput uzbudljive priče u više nastavaka kad jedva čekamo idući. Poznavajući ove mediteranske dječarce (glazbom zaigrane), nećemo dugo čekati na nove stvari već prepoznatljivog zvuka.


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja