Jazzy Nyul Project / Jazzy Nyul Project

Jazzy Nyul Project

Datum objave:
13.07.2012.
Autor:
Dinko Husadžić Sansky
JAZZY NYUL PROJECT
Aquarius Records 2012.

piše: Dinko Husadžić Sansky

Hrvatska jazz glazba ima razloga za optimizam. Album koji su ostvarili vrsni glazbenici okupljeni pod nazivom JAZZY NYUL PROJECT, uključujući i goste Matiju Dedića i Velimira Šegona, nudi ne samo odličan mainstream jazz, omiljen većini jazzoljubaca (dakle, publika je tu!), nego je to i jedna fino pletena mreža, na trenutke nježno-paučinasta, na trenutke poput armature...fino pletena mreža autorskog izričaja (Ferdinand Buhanec, bas i Vedran Zec, gitara) koji u domaćem jazzu ponekad zna biti problematičan. Zašto to kažem? Naime, autorske glazbe ima puno, ali problem je često u percepciji te glazbe kod publike jer jazz publika je poprilično zahtjevna. Stoga raduje da su skladbe dvojca Buhanec/Zec u dobroj mjeri urađene tako da će pozvati na opetovano slušanje, i kako reče Davor Hrvoj govoreći o ovom albumu - «...prekomjerno korištenje, osim opuštanja organizma i stvaranja nesvjesnog osjećaja ugode, može uzrokovati promjene u živčanom sustavu - javlja se sjaj u oku, nekontrolirano ritmičko pucketanje prstima...širenje usnica u smiješak...»; što doista i jeste smisao cijele priče. Šteta bi bilo, kao što se nekim našim albumima dešavalo, da na koncu budu samo crtica u biografiji autora.

Ovdje nema takvih dvojbi. Stvaralački nerv i osjećaj za ono što bi publika mogla prihvatiti krase ove skladbe i dobro je da imamo ovakvu ploču...iskrenu, nepretencioznu, lijepu...a umjetnost improvizacije utkana u stvaralački čin dodatni je šarm jakih glazbenih identiteta. Uz Ferdinanda i Vedrana (nije loše napisati da se na mađarskom jeziku zec kaže - nyul!) tu su i pijanist Davor Dedić te bubnjar Robert Jambrušić. Uigrana je to četvorka, prožeta razumijevanjem onoga što hoće pokazati, a jazz je dušu dao za takvu vrstu glazbenog pobratimstva.

Matija Dedić gostuje u skladbama «Secret Vals», «Summer» i «Tila&Sofa», a tenor saksofonist Velimir Šegon u odličnom «Cabbage Man Bluesu». I Matija i Velimir svoje osobnosti podređuju duhu zajedništva i zvuče kao da su višegodišnji članovi sastava. Naravno, itekako im je ponuđeno prostora za upravo njihov glazbeni svemir, ali sve s mjerom i u funkciji.
Neke su skladbe nastale relativno davno, npr. Buhanec je «Summer» i «One More For Alice» napisao još 2001. godine, ali u aranžmanskoj suradnji sa Vedranom Zecom zvuče iznimno friško.
Autorska snaga đakovačkog profesora gitare Vedrana Zeca ogleda se u skladbama «DD Friend», «Cabbage Man Blues», «Fake Town» te meni osobno vrlo dragoj «Kad nisi tu», gdje se isprepliću i «razgovaraju» gitara i emotivni klavir Davora Dedića...i ovo zbilja nije fraza - dva ovakva Dedića na jednoj ploči velika su stvar za naš jazz.
Suptilan gitarski zvuk Vedrana Zeca, uz iskusnu glazbenu lukavost Ferdinandovu, krase i nose cijeli album. Ne čudi kako je i Ratko Zjača izrazio osobit ushit ovim projektom. Stoga i rečenica s početka teksta - hrvatski jazz ovom pločom ima razloga za optimizam!

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja