Clockwise / Tihomir Hojsak

Clockwise

Clockwise
Datum objave:
15.05.2012.
Autor:
Dinko Husadžić Sansky
Tihomir Hojsak Quartet: CLOCKWISE
Aquarius Rec. 2012.

piše: Dinko Husadžić Sansky

Novim albumom Tihomir Hojsak potvrđuje visoku poziciju jedne od najautentičnijih autorskih jazz osobnosti u našoj glazbi. Glazbenu «građansku» hrabrost pokazanu na prvijencu «Jazz Room», gdje je odmah pogodio pravu stvar upravo autorskim skladbama, tražeći i nudeći niti manje niti više, nego - najbolje; iskazuje i novim skladbama uokvirenim odličnim coverom (gudala kao kazaljke sata!) i naslovom - CLOCKWISE (prema jednoj od skladbi koja se javlja i na prvom albumu, ali je ovdje dobila novo ruho!).
Za razliku od prilično brojne suradničke ekipe na prvoj ploči, novi album nudi kvartet (Vojkan Jocić, tenor i sopran sax, Vanja Kevresan, električna i akustična gitara, Kolja Gjoni, bubnjevi i Tihomir Hojsak, kontrabas) te pjevačicu Maju Grgić kao gošću u skladbama «What Is This» i «Unchanged». Gostovanje Majino ne čudi znademo li kako je Hojsak ostavio vrlo fini trag svirajući brojne koncerte s Majom Grgić i Joeom Pandurom (autori su jednog od fascinantnijih albuma naše jazz scene - «Crno-bijelo»).
Gitarist Vanja Kevresan odlično se uklopio u Hojsakove zamisli i sam aktivno sudjelujući u nastajanju skladbi. Iako smo navikli uz Hojsaka čuti i zvuk gitare Elvisa Penave (koji je u Londonu i nije mogao sudjelovati na ovom albumu), mislim da se, srećom po Hojsaka i zahvaljujući Kevresanu to ne osjeti. Kako su i Penava i Kevresan jake glazbene osobnosti, uvijek su sposobni svojim pečatom obilježiti album na kojem sudjeluju.
Kolja Gjoni, bubnjevi i Vojkan Jocić, tenor i sopran, stari su Hojsakovi suradnici i bez njih bi ovaj album bio teško ostvariv. Inače je Jocićev zvuk (pisah ranije o njegovu uspješnom apsolviranju Coltranea i još uspješnijem pomaku ka svojoj prepoznatljivosti!) sinergijski blizak Tihomirovim idejama što se u nekim skladbama čuje kao lagana pozitivna dominacija saksofona, dajući dodatnu notu prepoznatljivosti onoga što već, nakon dva autorska albuma, slobodno možemo nazvati Hojsakovim jazz stilom.
Istina, «Clockwise» je pomalo drugačiji od «Jazz Room» albuma i svakako puno, puno zreliji. U aranžmanskom smislu čini mi se da je veliki upliv Vanje Kevresana, koji je i profesor jazz gitare u Beogradu. Hojsak nije čovjek koji ne bi dopustio takav pozitivni upliv, znajući da to njegovoj glazbi daje dodatni vjetar u leđa.
Često je nezahvalno govoriti o samoj inspiraciji tipa «što je pjesnik htio kazati», ali uz standardne velikane i uzore kojima Hojsak duguje dio svojeg glazbenog ogrtača, tu je i vrlo zanimljivi Jimmy Blanton čija se uporaba gudala na kontrabasu osjeti i na Hojsakovoj ploči, kao pozitivan i dobrodošao uzor. Obratite pozornost na skladbu «Blue Road» ili fantastičnu obradu «Autumn in New York» Vernona Dukea, glasovitu i po izvedbama Billie Holiday, Louisa Armstronga, Elle Fitzgerald...ovdje se Tihomirovo gudalo i Vanjina gitara poigravaju temom dajući joj novu duhovnost i ljepotu, stvarajući gotovo autorski doživljaj.
Oduvijek je Hojsak fasciniran gudalom, pa i sam omot (Tihomir je i autor omota!) stoga nimalo ne čudi.
Krenuvši od «nekakvog» bas riffa, neke osnovne melodije, autor proširuje priču aktivno koristeći velike glazbene mogućnosti svojih suradnika. Npr. to se odlično osjeti u skladbi «From Drnje to New Orleans» gdje se, na podlozi himničnog groovea Hojsak/Gjoni međuigrom nadopunjuju Jocić i Kevresan, nudeći finu glazbenu igru «pobratimstva jazz likova u svemiru».
U tom smislu iznimno je zanimljiva i «Blue Road». Kontrabas nije nužno u prvom planu, ali je svemoćno sveprisutan. I to je sjajno. Čak pomislimo da vođa sastava i skladatelj nije basist. To je rijetkost, upravo to kroćenje ega u funkciji cjeline. Bas jeste uvijek tu, vodi priču «iz drugog plana», ali tu je na najbolji mogući način, vodeći nas od elementarnih i općeprihvaćenih jazz ideja do slobodnih formi (poslušajte zvuk i efekte Vanjine gitare!) fino upakiranih u Hojsakov jazz stil. Stoga niti ne mislim svrstavati ovaj album u bilo kakve jazz ladice. Nema potrebe. To je autentični Tihomir Hojsak!


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja