Kontesa / Matija Dedić

Opsjednutost Dorom Pejačević

Opsjednutost Dorom Pejačević
Datum objave:
14.03.2011.
Autor:
Davor Hrvoj
Matija Dedić Trio & gošće: »Kontesa«, Cantus

Pijanist i skladatelj Matija Dedić najsvestraniji je i najproduktivniji hrvatski jazz glazbenik novijeg naraštaja. Zahvaljujući svojoj nadarenosti i sposobnosti djelovanja u raznim glazbenim područjima iznimno je zaposlen kao suradnik raznih poznatih glazbenika, ali i kao vođa vlastitog sastava. Svestranost očituje i kroz jedanaest objavljenih samostalnih albuma, ne računajući one sastava Boliers (kvartet, all stras ili big band) u kojem je stalni član od osnutka. Naime, svaki od njih donosi posebnu priču, predstavlja ga u drukčijem kontekstu. Odraz je to nemirna duha, velike glazbene znatiželje, ali i interpretatorskih i skladateljskih sposobnosti zbog čega se za svako od tih izdanja može reći da je snimljeno s razlogom, da ima uporište u glazbenoj nadogradnji. Svaki, pa i njegov novi CD »Kontesa«, na uvjerljiv način dokumentira jedan segment njegova djelovanja.
»Život cvijeća«
Osim standarda koji su neizostavni u repertoaru svakog jazz glazbenika, a Dedić je, bez obzira što je aktivan i u drugim stilovima, prije svega jazzist, te vlastitih skladbi, od ranog razdoblja karijere pokazuje zanimanje za hrvatsku glazbenu baštinu. Očitovao je to na tematskim albumima, primjerice, na CD-u »Jazz Christmas« za koji je uz megapopularne američke božićne hitove snimio i napjeve iz hrvatske crkvene tradicije, ali i na CD-ovima »Tempera«, na koji je uvrstio obrade Gibonnijevih skladbi, te »Drugi pogled« na kojem improvizira na glazbu svoga oca Arsena Dedića. Svaki od tih glazbenih svjetova obogatio je novim pristupom, vlastitim pogledom na poznate pjesme koje je tim činom ponudio i drugim kreativcima na posudbu.
Sjajan primjer istraživanja, preoblikovanja i suvremene prezentacije hrvatske glazbene baštine njegov je angažman oko glazbe Dore Pejačević. O tome je rekao: »Iako cijenim i neke druge naše skladatelje kod mene postoji opsjednutost Dorom. Sretan sam što su moje izvedbe njezinih djela prepoznate i od takozvanih ozbiljnijih struktura. Najdraže su mi klavirske minijature »Život cvijeća« kojima me već kao desetogodišnjaka inficirala predivna profesorica Blaženka Zorić (kojoj je posvetio CD, op.a.). Ljubav prema njezinoj glazbi obnovio sam tijekom studija u Grazu, kad sam jednog dana 1996. među svojim stvarima pronašao album »Cvijeće« i sjeo za klavir ponovno svirajući te skladbe, a u meni se zadržala do današnjih dana.«
Već godinama Matija Dedić na svojim koncertima izvodi djela Dore Pejačević što ne čudi jer je u nekim svojim ranijim radovima, primjerice na albumu »Solo/Part I«, pokazivao sklonost prema skladateljima istog glazbenog kruga koji su utjecali na velikane klavirskog jazza, ali i njegove uzore, primjerice Billa Evansa, Keitha Jarretta i Brada Mehldaua. Zahvaljujući kreativnim izvedbama njezinih djela dobio je poziv za nastup na Mermorijalu Dore Pejačević u Našicama. Taj koncert pod nazivom »Improvizacije na Dorinu glazbu«, održan u Dorinoj spomen sobi u Zavičajnom muzeju Našice, kao i drugi nastupi na kojima je izvodio njezina djela, naišao je pozitivne kritike, ne samo stručnjaka iz jazz krugova nego i onih iz klasičarskog miljea, a što je najvažnije, dobrih poznavatelja glazbe Dore Pejačević.
Neproračunat pristup
Na neke od svojih albuma Dedić je uvrstio posvete prvoj i najpoznatijoj hrvatskoj skladateljici. Za CD »Visiting Bruxeless«, za koji je većinu skladbi snimio s kontrabasistom Jean-Louisom Rassinfoseom i bubnjarom Marekom Patrmanom, odabrao je i solo izvedbu vlastite skladbe »Dora«. Istu gestu ponovio je na dvostrukom CD-u »From the Beginning«, za koji je većinu skladbi snimio s kontrabasistom Larryjem Grenadierom i bubnjarom Jeffom Ballardom, ali je objavio i nekoliko solo izvedbi, među njima i skladbu »Angela« također posvećenu Dori Pejačević. Poštovanje prema slavnoj skladateljici prezentirao je i na albumu »Life of Flowers« na koji je uvrstio svoje obrade njezinih poznatih skladbi »Ljubica« i »Karanfil« iz ciklusa klavirskih minijatura "Život cvijeća", koje je snimio u triu s kontrabasistom Mladenom Barakovićem i bubnjarom Krunom Levačićem ili Bornom Šercarom.
Upravo u triu s Barakovićem i Šercarom, dugogodišnjim suradnicima i, poput njega vrsnim improvizatorima, Dedić već godinama razvija i prezentira novi pristup skladbama Dore Pejačević. S njima je snimio i svoj novi album »Kontesa«, prvi na kojem izvodi isključivo njezina djela. U izvedbi skladbe »Ave Maria« kao gošće im se pridružuju akademski obrazovana violinistica Laura Vadjon, te pjevačica Vlatka Burić koja participira i u izvedbama skladbi za vokal i klavir: »Bora«, »Majčica, moj anđeo«, »Ljubavni zanos« i »Vjerujem, dragi«. Među ostalima dvije su iz spomentog ciklusa: »Ljubice« i »Krizanteme«, a Dedić je za taj album obradio i skladbe »Uspavanka« i »Pjesma bez riječi«.
Dok su u dionicama uz Vlatku Burić, pjevačicu klasične glazbene naobrazbe (magistricu pjevanja) čiji zadatak u ovom projektu nije približavanje jazz izrazu niti izražavanje kroz improvizacije, discipliniraniji, »pristojniji«, »obzirniji« prema uzusima klasične glazbe, u ostalima, instrumentalnim, dozvoljavaju si slobodu da glazbenom predlošku pristupe neproračunato, »raskalašeno«, bez ustezanja se upuštajući u nesputane improvizacije, predstavljajući glazbu Dore Pejačević u posve novom, jazzističkom kontekstu. Upravo je to dobar recept kako hrvatsku glazbenu baštinu predstaviti svjetskoj jazz javnosti, naravno bude li ova glazba doprla do nje.
(Preuzeto iz Novog lista od 12. rujna 2010.)


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja