Hrvatska jazz trilogija / Zagreb Jazz Portrait

Posvećenost autorskom jazzu

Posvećenost autorskom jazzu
Datum objave:
14.03.2011.
Autor:
Davor Hrvoj
Zagreb Jazz Portrait »Hrvatska Jazz Trilogija«, Vesna glazba

U Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog od 16. do 19. ožujka održat će se 21. Proljetna revija jazza. Uz tradicionalnu priredbu Nove nade jazza »Marjan Marjanović«, te nastupe Matije Dedića, Black Coffeea i Danielea di Bonaventure, LeKAP Quarteta, Milana Lulića i Yuria Honinga, predstavit će se Zagreb Jazz Portrait koji će tim koncertom obilježiti dvadesetu godišnjicu djelovanja. Tom prigodom promovirat će svoj novi, peti CD »Hrvatska Jazz Trilogija«, objavljen povodom ovog vrijednog jubileja.
Dugovječnost Zagreb Jazz Portraita rijetkost je na hrvatskoj jazz sceni, zanemarimo li djelovanje Boška Petrovića koji je ionako izvan svih kategorija. To je posebice važno budući da sastav djeluje bez vođe što ukazuje na veliko prijateljstvo članova sastava i isti način poimanja glazbe. Od osnutka u sastavu sviraju gitarist Mario Igrec, saksofonist Saša Nestorović i kontrabasist Nenad Jura Vrandečić, dok je mjesto bubnjara, umjesto tragično preminulog Jurice Ugrinovića, 1998. zauzeo Borna Šercar.
Balada za Juricu
Od tog je nesretnog događaja ZJP redovito na razne načine, pa tako i na ovom izdanju, iskazivao poštovanje prema svojem dragom prijatelju i prvom bubnjaru, koji je do smrti bio i član sastava Cubismo. Naime, kao dodatak na novom su CD-u objavljene dvije izvedbe s albuma »Portreti« iz 2001. na snimanju kojeg je, 1998. sudjelovao Ugrinović, no taj CD nije doživio primjerenu distribuciju i promociju. Upravo te dvije interpretacije, u usporedbi s ostalima, pružaju sliku o razvoju glazbe ZJP-a, sličnostima i razlikama u zvuku kvarteta u ranim i zrelim godinama, a ovo je svakako njihov najzreliji album.
Jedna od spomenutih skladbi je »Balada za Juricu« Saše Nestorovića. O tome kako ju je skladao autor je rekao: »Nastala je neposredno prije ljeta kada sam intenzivno radio i razgovarao s Juricom u prekrasnom kamenom ambijentu klesarske škole u Pučišćima. Jurica je vodio jazz seminar bubnjara, a ja saksofonista. Nakon predavanja navukao bi masku i peraje, zaronio u čisto tamno plavo more s posebno bijelim bračkim pijeskom na dnu. Pitao sam ga što ako ne nađe školjke koje je neumorno tražio, a on je odgovorio da voli leći na dno i gledati površinu vode. Opisivao mi je taj poseban osjećaj mira. Dva dana nakon tog razgovora čuli smo da je kod Omiša zaronio posljednji put i nije izronio. Dugo vremena trebalo nam je da se vratimo u približno sviračko stanje, no vratili smo se, baš zbog Jurice, jer bi on to sigurno želio. Zbog toga sam baladu u F duru, jer F je u Indiji ton »zemlje«, posvetio dragom prijatelju Jurici.«
Snježni valcer
Stvaralaštvo ZJP-a obilježio je autorski rad. Najproduktivniji autor sastava je Mario Igrec, ali povedeni njegovim primjerom, a ponekad i uz njegovu pomoć, i ostali članovi pišu vlastite skladbe. Naime, nakon prva dva albuma: »It's Time For Jazz« i »Portreti«, na kojima dominiraju autorske skladbe, ali nalazi se i pokoji standard, uglavnom Johna Coltranea ili Dukea Ellingtona, na ostale: »Tri suite iz Hrvatske« i »Dan, dva«, te na novi, uvrstili su isključivo vlastita djela.
»Danas smo zreliji u sviranju, a imamo i potencijal za skladanje«, reko je Igrec. »Na taj način najbolje možemo izraziti svoje ideje i stavove. Osim toga, nismo željeli biti ničija kopija, niti po svaku cijenu biti originalni, nego jednostavno biti svoji. Za ovaj album napravio sam rekapitulaciju nekih svojih starijih glazbenih skica, među kojima su neke nastale prije dvadeset i više godina. Razradio sam ih, neke dijelove dopisao, neke preradio... Primjerice, »Snježni valcer« pjesma je koju sam posvetio supruzi, a napisao sam je kad smo se upoznali. No, ima i novih pjesama. Primjerice, »Para Jorge« je »latinica« nastala gotovo u dahu, na pomalo neobičan način. Na snimanju nam se učinilo da nam nedostaje veselijih pjesama pa sam potjerao sve glazbenike iz studija, na kavu i čik-pauzu. Ostao sam sam i za pola sata napisao pjesmu. Kad su se dečki vratili u studio, snimili smo je.«
Bjeloglavi sup
O značaju stvaralaštva ZJP-a i autorskom djelovanju njegovih članova Vrandečić je rekao: »Dvadeset godina stvaralaštva Zagreb Jazz Portraita prošlo je vrlo brzo, ali i vrlo nadahnuto u glazbeno-umjetničkom smilu. Važno je što snimamo autorske skladbe, a napisati kompoziciju koja će biti dobra i svirljiva, vrlo je teško. To je najveći glazbeni izazov. Primjerice »Tri-logos«, koju sam pisao punih godinu dana, skladba je u tri djela, na prvi pogled nespojeva u cjelinu. Upravo je spajanje bilo najteže, ali uspjelo je. Skladba etno podloge, »Etida u c-molu«, djelo je malog Jure u osnovnoj glazbenoj školi, koja je u ovoj prigodi doživjela jazz obradu.«
O značaju sastava i autorskog djelovanja govori i Šercar: »Kontinuitet našeg djelovanja vrijedan je pažnje. Budući da jazz nije popularna glazba, razdoblje od dvadeset godina ukazuje da je osnovni motiv ovog sastava vlastito stvaralaštvo i kreativnost. Svi članovi sastava zastupljeni su barem jednom pjesmom, a aranžerski su svi involvirani.«
Poput djela što ih ostvaruje sa svojim sastavom Jazziana Croatica, Šercar se i na ovom albumu svojom skladbom »Griffon Volture« (Bjeloglavi sup) oslanja na baštinu hrvatske tradicijske glazbe. »Tema i naziv pjesme upućuju na let snažne ptice u slobodi Creskog arhipelaga, koja je nažalost na rubu izumiranja«, rekao je. »Tome pridonosi trodobna mjera što podsjeća na vrtnju nebeskog kotača na buri...«
Uz Zagreb Jazz Portrait nerijetko su kao gosti svirali pijanisti, najčešće Matija Dedić. Na novom CD-u svira Hrvoje Galler koji je glazbu Portretovaca osvježio svojim zvukom i »evansovskim« pristupom solima. Tako je pomogao u oblikovanju zvučne slike ovog albuma koji primjereno obilježava dvadeset godina djelovanja Zagreb Jazz Portraita.
(Preuzeto iz Novog lista od 13. ožujka 2011.)

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja