Za jednom kapi čistoga života / Antun Tomislav Šaban

Zajednički izlet u jazz

Zajednički izlet u jazz
Datum objave:
13.12.2010.
Autor:
Davor Hrvoj
Antun Tomislav Šaban, skladatelj i dirigent u povodom objavljivanja albuma »Za jednom kapi čistoga života«

Zajednički izlet u jazz

Diskografske tvrtke Fonart i Aquarius Records objavile su kompakt disk »Za jednom kapi čistoga života« skladatelja i dirigenta Antuna Tomislava Šabana. Ostvario ga je uz Big band HRT-a i poznate pjevače: Radojku Šverko, Tamaru Obrovac, Tinu Vukov, Vannu, Marka Tolju, Massima, Arsena Dedića, Damira Urbana, Tonyja Cetinskog, te Gibonnija, autora jedine skladbe na albumu koja nije iz Šabanove glazbene radionice (»Kad sam nasamo s njom«), ali je za nju napisao novi aranžman. Šaban je za njih uglazbio tekstove poznatih hrvatskih pjesnika: Side Košutić, Gustava Krkleca, Jure Stubličaneca i Vjekoslava Majera. Upravo su njihovi stihovi utjecali na karakter glazbe i osebujne aranžmane koje je Šaban prilagodio big bandu, ali i osobnosti svakog od pjevača.
Budući da je ovaj klasično školovani glazbenik poznat kao skladatelj orkestralne i komorne te crossover glazbe (do sad je spajao klasičnu s jazz i latino glazbom) ovaj iskorak prema retro zvuku i pop-jazz izrazu bio je iznenađenje za poznavatelje njegova stvaralaštva.
Životnost djela
- Zašte ste odlučili krenuti novim glazbenim smjerom?
- Glazbu dijelim samo na dobru i lošu. Dugo sam želio skladati crossover glazbu u kojoj bih mogao kombinirati svoja iskustva iz klasike i jazza s umijećem meni omiljenih hrvatskih pjevača zabavne glazbe. Velika mi je čast što su svi oni, zajedno sa mnom, prihvatili zamisao o širenju vlastitih umjetničkih nazora.
- Što vam je najvažnije u skladateljskom radu?
- Najvažnija je životnost napisanih djela. Pod time mislim da ih izvođači rado i s užitkom sviraju, te da imaju svoju publiku. Jedino na taj način ima smisla ovo što mi skladatelji radimo. To nije ograničeno niti na jedan glazbeni izraz. Postoje djela ozbiljne glazbe ili djela koja bismo nazvali avangardom, a koja imaju tu životnost. Radi se o kvaliteti komunikacije s izvođačima i publikom.
- Zašto ste odabrali upravo stihove naših pjesnika?
- Svi moji kolege skladatelji u stalnoj su potrazi za kvalitetnim tekstovima. Oni su deficitarna roba i to se osjeti, posebno u zabavnoj glazbi. Ja sam taj problem u ovom slučaju riješio posezanjem u prošlost. Tekstovi koje sam uglazbio nastali su između četrdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, dakle stari su i do sedamdeset godina, no nisu izgubili ništa na svojoj životnosti ili aktualnosti. Pristupio sam im s poštovanjem i prilikom uglazbljivanja sam se trudio intervencije u tekstove svesti na minimum. To nije bilo lako jer je dolazilo do problema u formi. Primjerice Krklecove pjesme su soneti. No, zadovoljan sam rezultatom, a koliko sam uspio komunicirati s nasljednicima tih pjesnika, zadovoljni su i oni. Nadam se da će moje uglazbljivanje poezije doprinijeti boljem poznavanju radova tih pjesnika, odnosno recepciji kod šire publike. Posebno bi mi bilo drago da se to dogodi s poezijom javnosti slabo poznate Side Košutić čije sam tri pjesme uglazbio za album.
Dugoročno ulaganje
- Kako je bilo surađivati s Big bandom HRT-a na ovom projektu?
- Ovaj projekt ne bih mogao realizirati bez pomoći Hrvatske radio televizije. Odgovorni ljudi na Hrvatskom radiju su od samog začetka stali iza njega i stavili na raspolaganje svoja studija i ostale tehničke i ljudske kapacitete za snimanje. Glazbena proizvodnja je stavila na raspolaganje svoj orkestar, Big band HRT-a s kojim surađujem već petnaestak godina. Izvodili su i snimili sva moja djela za jazz orkestar, a zajedno smo nastupali na nizu koncerata. U ovom projektu Big band HRT-a je nositelj koji sudjeluje u izvedbama svih skladbi. Također veći broj glazbenika iz tog orkestra izvodi instrumentalna sola. Iako će mnogi ljubitelji jazza, mislim tu na one stroge, ortodoksne, ustvrditi da ovo nije jazz album, ili će bar za dio skladbi tvrditi da ne spadaju u jazz, činjenica je da je cijeli projekt rađen za jazz sastav, za big band. Povrh toga, sve pjesme imaju i instrumentalna sola, dakle uz vokalista - solista, koji pjeva pjesmu, postoji i instrumentalni solo, što je u skladu s jazz tradicijom. Sva ta sola izvode članovi Big banda HRT-a. Ovaj je projekt važan i za Big band HRT-a, jer kroz njega taj orkestar dolazi do nove publike.
- Je li promotivni koncert albuma ispunio vaša očekivanja?
- Na koncertu koji smo održali 19. listopada u dvorani Lisinski bilo je oko tisuću i dvjesto slušatelja, dok na redovne koncerte Big banda HRT-a inače dolazi oko tristo ljudi. Sigurno je da je na našem koncertu bilo mnogo onih, posebno mladih, koji su po prvi put vidjeli i čuli jazz orkestar. Također smo izveli dvije moje instrumentalne skladbe koje nisu dio programa za album, kako bismo bolje predstavili orkestar i pojedinačne glazbenike kao soliste. Tako se stvara i odgaja publika, a to je velika tema u glazbenom životu Hrvatske. Navike publike se velikom brzinom mijenjaju i svi koji skladaju, sviraju ili organiziraju koncerte moraju itekako voditi brigu o tome. Imamo situaciju da s jedne strane neki projekti prodaju desetine tisuća skupih ulaznica po novim arenama diljem Hrvatske, a neki drugi, koji također mogu biti kvalitetni i vrijedni, muku muče da po simboličnim cijenama ili besplatno razdijele nekoliko stotina karata i dopola ispune neku manju dvoranu. Netko će sve objasniti agresivnim marketingom, no ja bih rekao da se radi o odgoju. Ne odgaja se samo u obitelji i školi, odgaja se i na koncertu. Ne mislim tu samo na djecu. Svaki koncertni prostor, svaki ansambl ili izvođač, svaki glazbeni žanr ima imperativ odgajanja svoje publike. To je dugoročno ulaganje i tko ga ne poduzme i uspješno ne radi možda će se morati u bliskoj budućnosti prestati baviti glazbom jer neće imati za koga svirati.
Prva A liga
- Jeste li birali pjevače čije vam se djelovanje sviđa i skladali prema njihovom glazbenom karakteru ili ste najprije pisali glazbu, a potom birali one pjevače čija osobnost najviše odgovara pojedinoj pjesmi?
- Pjevači su definitivno bili moj izbor. To su hrvatski pjevači i pjevačice zabavne glazbe koje najviše cijenim. Moglo ih je biti još, ali negdje se mora povući crta. Jedanaest pjesama i više od šezdeset minuta glazbe je dovoljno za jedan album. Tijek suradnje s pjevačima varira od pjesme do pjesme. Negdje je prvo nastala pjesma, pa sam potom tražio najpogodnijeg izvođača, a negdje sam baš napisao pjesmu za konkretnu osobu. Rad s njima bio mi je veliko zadovoljstvo, ali i iznenađenje. Naime, te su osobe prva A liga. Za neke od njih mogu slobodno reći da su zvijezde. S druge strane, iako sam možda ugledan skladatelj, nikad prije nisam skladao pjesmu niti radio s pjevačima. Dakle, u neku ruku bio sam početnik. Morao sam puno toga naučiti. U tome mi je puno pomogao moj kolega i prijatelj Miro Buljan. Nisam mogao odabrati boljeg mentora jer se radi o vodećem hrvatskom hitmejkeru koji je u zadnjih petnaestak godina napisao gotovo polovicu domaćih hitova. On me upoznao s praksom rada u zabavnoj glazbi i u njegovom smo studiju napravili demo snimke.
- Kako su pjevači prihvatili pjesme koje su drukčije od onih kojima su inače okupirani?
- Bez obzira na spomenutu pripremu nisam znao kako će pjevači reagirati na moje pjesme koje su doista teške za izvođenje, s kompliciranim tekstovima, melodijskim skokovima, problematične za intonaciju i tako dalje. Bilo je i komičnih situacija. Na snimanju mi je Marko Tolja dobacio: »Kakva ti je ovo melodija, pa ja sam pop pjevač!« A Urban mi je rekao: »Jesi li ti siguran da želiš da ja izvedem ovu pjesmu? Nema šanse da zapamtim niti glazbu niti tekst!« Naravno, obojica su te pjesme vrhunski snimili, a i izveli uživo na koncertu. Ipak, ove situacije ilustriraju moju nesigurnost kada kao skladatelj ozbiljne glazbe ulazim u suradnju s interpretima zabavne glazbe. No na tome je baziran cijeli projekt. Volim reći da se radi o impresivnom nizu ponajboljih izvođača hrvatske pop glazbe i klasičnom skladatelju na zajedničkom izletu u jazz. I stvarno je tako. Ja sam kao klasičar došao s jedne strane, izvođači s druge i zajedno smo se našli u jazzu.
- Je li ta glazba prihvaćena kako ste očekivali?
- Bilo je puno posla oko ovog projekta, cijela godina rada. No, pjesme su zaživjele, vrte se na radiju, a ovih dana će na televizijama krenuti i spot za naslovnu pjesmu koju izvode Arsen i Massimo. Ovaj projekt ima i koncertni potencijal, pa bih volio iduće godine program izvesti na raznim nastupima. Posebno bi mi bilo stalo da se jedan koncert održi u Rijeci, jer je polovica izvođača iz riječke regije, a album je tu i miksan - u studiju Maraton kod Olje Dešića koji je uz mene i Sašu Wozdeckog glazbeni producent albuma. Interesa za koncert ima i izvan Hrvatske, realno je da ćemo zasvirati u Beču i Beogradu, a možda i u Sloveniji.
Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 12. prosinca 2010.)


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja