Alla Maniera / Darko Charlie Jurković

Lakoća improviziranja

Lakoća improviziranja
Datum objave:
14.03.2010.
Autor:
Davor Hrvoj
Darko Jurković: »Alla Maniera«, SIPA Music

Lakoća improviziranja

Rijetki su jazz gitaristi koji sviraju »two hands tapping« tehnikom što ju je sredinom osamdestih godina prošloga stoljeća promovirao američki virtuoz Stanley Jordan. Jedan od najznačajnijih predstavnika takvog načina sviranja - prstima obje ruke istodobno pri čemu dodirom svakog prsta proizvodi ton - riječki je gitarist i skladatelj Darko Jurković - Charlie koji je nedugo objavio svoj novi CD. »Alla Maniera« predstavlja kontinuitet njegova glazbenog razvoja, nadogradnju interpretatorskih i skladateljskih dosega što ih je dokumentirao na svojem prvom albumu »My Contribution«, te na tri CD-a snimljena u triju s češkim jazz glazbenicima, kontrabasistom Františekom Uhlirom i bubnjarom Jaromirom Helešicom: »Live 2002«, »Jazz na Hrade« i »Maybe Later«.
Velika muzikalnost
U razgovoru što smo ga vodili prigodom objavljivanja albuma Jurković je o fascinaciji sviranja tehnikom koja podsjeća na klavirističku rekao: »Sredinom 1980-ih gledao sam jednu televizijsku emisiju u kojoj je nastupio Stanley Jordan, te sam i sam počeo počeo vježbati u tom stilu. U odabiru glazbala nisam imao problema jer to su obične električne gitare s visokim pragovima i spuštenim žicama, ali, budući da tada nisam imao njegove snimke a za takvu tehniku sviranja ne postoji literatura i ne uči se u školama, bio sam primoran učiti samostalno. Poslije sam skidao njegove izvedbe s ploča. Čak i za vrijeme studija u Grazu paralelno sam samostalno vježbao ovu tehniku jer mi takav način sviranja nije imao tko pokazati, a i protok informacija tada nije bio kao što je danas zahvaljujući prije svega interbetu..«
Album »Alla Maniera« donosi dvije cjeline. Dio izvedbi Jurković je ostvario s dugogodišnjim suradnicima, kontrabasistom Henryjem Radanovićem i bubnjarom Krunoslavom Levačićem godine 2008., u doba dok je intenzivno koncertrirao s tim triom. Osim sviranja u triju s Františekom Uhlirom i Jaromirom Helešicom, najznačajniju suradnju ostvario je upravo s njima. No, na izvedbama što ih je snimio krajem prošle godine, otišao je korak dalje. Naime, istom tehnikom svira dvije gitare istodobno i to bez pratnje. Iako se radi o iznimno zahtjevnom načinu sviranja njegova se sviraka doima posve jednostavnom što je karakteristika samo najvećih umjetnika. Za ostvarenje takve lakoće muziciranja, uz veliku muzikalnost, osjećaj za improvizaciju i jazz feeling, potrebni su sati i sati ustrajnog vježbanja i istraživanja novih zvukovnih područja.
O promjenama koje je u njegovu glazbu unijelo sviranje dvije gitare istodobno rekao je: »Kod sviranja dvije gitare istodobno najvažnija je koordinacija obje ruke jer se radi o polifonom instrumentu. Prelaskom na taj način sviranja dobio sam veće mogućnosti i bogatiji zvuk. Dok sam svirajući jednu gitaru desnom rukom često pokrivao ono što bi lijeva mogla izgovoriti, u slučaju sviranja dvije gitare čuju se oba tona koja istodobno mogu različito zvučati.«
Umjetnička snaga
U Jurkovićevim se izvedbama osjeća usredotočenost, predanost, gotovo religijski pristup glazbi. Za njega je svaka izvedba nova mantra pomoću koje briše granice svjetovnog i duhovnog. Svirajući gitaru ili gitare ovaj umjetnik, kojeg nadahnjuju more, samoća i kontemplacija, razotkriva svoj karakter. Naime, nježnost, mekoća, logičnost, smirenost i sklad, osobine su njegove glazbe, ali i osobnosti. Čak i u žešćim izvedbama ostvarenim u bržim tempima nema niti naznake grča, težine ili nezgrapnosti.
Jurković je za album odabrao izvedbe stilski raznorodnih standarda i autorske skladbe. Osim djela američkih autora zastupljeni su i brazilski bossa nova majstor Antonio Carlos Jobim, te Britanci John Lennon i Paul McCartney, a uz vlastite Jurković je na album uvrstio i Radanovićevu skladbu »Kalamota«. O svojim skladateljskim intencijama i odabiru skladbi za album rekao je: »Skladatelj mora biti u stanju pisati raznovsne kompozicije, a toga se držim i u odabiru repertoara. Radi toga se album i zove »Alla Maniera« što znači »na način«. Moj način je otvorenost prema raznim stilovima: mainstream jazzu, bossa novi, bluesu, popu, klasici, božićnim swing pjesmama. Posebice volim Beatlese jer su McCartney i Lennon bili veliki skladatelji čije pjesme imaju strogu formu i lijepu harmoniju zbog čega su podatne za jazz improvizacije. Nekoliko zadnjih godina zainteresiran sam za klasičniu polifonu glazbu, posebice Bachovu, a od jazza me oduševljavaju solistički nastupi pijanista Keitha Jarretta.«
Sklonost prema klasičnoj glazbi Jurković iskazuje izvedbom vlastite skladbe »Etude For Laura« nastale pod utjecajem Bachovih skladbi pisanih na principu arpeggia. Ta je solo izvedba najemotivnji iskaz Jurkovićeve umjetničke snage koja je, sudeći po izvedbama na ovom albumu, dostigla potpunu zrelost.
Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 14. 3. 2010.)

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja