Jazz Room / Tihomir Hojsak

Jazz Room

Jazz Room
Datum objave:
14.01.2010.
Autor:
Dinko Husadžić Sansky
Tihomir Hojsak
JAZZ ROOM
(IDM music & Tomtom music, 2009.)

Pišući nedugo o albumu «HGM Jazzorkestar Zagreb plays The Beatles», rekoh kako je protekla 2009. godina bila bogata jazz izdanjima hrvatskih glazbenika. Toj činjenici svoj doprinos daje i Tihomir Hojsak, kontrabasist mlađeg naraštaja, projektom «Jazz Room».
Vrijedan, uporan i hrabar (isključivo autorske skladbe na albumu prvijencu!), Hojsak nije ček bez pokrića i njegova glazba pokazuje kako se može raditi u ekipi s više od desetak jakih jazz osobnosti, «ukorotiti» ega (autor tu polazi najprije od sebe, što mu i polazi za rukom!) te stvoriti album u funkciji glazbe i skladateljevih ideja.
Uz Tihomira Hojsaka odlična je glazbena ekipa. Osim Igora Lumperta koji je vrsni slovenski tenor saksofonist što već dugo djeluje u New Yorku, svi ostali su po godinama mlađa i srednja generacija hrvatskog jazza, a po sviračkom umijeću i zrelosti -prva liga!
Tihomirov je kontrabas uvijek tu, ali nikako nametljivo u prednjem planu, uz tek poneki kraći solo. Kontrabas odavno više nije samo prateće glazbalo u jazzu, previše je jakih ličnosti (Mingus, Brown, Holland, Patitucci, Ron Carter...) iznijelo kontrabas naprijed, stavljajući ga ravnopravno ostalim glazbalima, no Hojsak ne zlorabi autorski autoritet i svira upravo s mjerom i funkcijom cjeline. Vješto će spojiti klasiku i jazz, tako da to bude zanimljivo i prosječnom jazz konzumentu, a s druge strane, pomno pazeći da ne ode u otklon od specifičnog jazz miljea.
Stoga treba spomenuti i pozitivne utjecaje Davea Hollanda, kontrabasista i Chrisa Pottera, saksofonista; a način kako John Patitucci koristi gudalo, inspirativan je i za našeg Hojsaka.
Sviđa mi se ta odlučnost (kako Tihomir kaže - spreman sam glavom kroz zid za ovaj projekt!) da se debi albumom prezentira kao kompletna skladateljska, aranžerska i izvođačka ličnost, okupivši oko sebe impresivnu ekipu. Uz velike mlade dame hrvatskog jazza, dvije Maje, Savić i Grgić, te spomenutog Igora Lumperta, tu su još znana imena - Borna Šercar, bubnjar koji svira kao da slika bogatim impasto nanosima kista, a kad slika, u slobodno vrijeme, u tim se uljima oslikava jazz; Kolja Gjoni, udaraljkaš kojeg svi vole vidjeti u ekipi, ponajbolji hrvatski gitaristi Ante Gelo, Joe Pandur i Ivan Kapec (moram reći kako Hojsak Kapecu dosta duguje u edukativnom smislu!), saksofonist Vojkan Jocić, i tri pijanista, Hrvoje Galer (Saša Nestorović bi rekao kako Galerovo vrijeme tek predstoji!), Zvjezdan Ružić (kojeg također pratim duže vrijeme i o čijoj vještini improvizacije imam samo riječi pohvale), kao i Matija Dedić, čije gostovanje na albumu daje onaj fini začin provjerenog majstora jazz kuhinje.
Ovakva postava, uz snimatelja Mladena Maleka, jamči kvalitetu CD-a Tihomira Hojsaka, a naziv «Jazz Room» lako bi se mogao pretvoriti u raskošni jazz dvorac, u kojem će stolovati mladi hrvatski kraljevi jazza.
Album otvara vokalna izvedba Maje Savić (koja je napisala i sva tri teksta za ovaj album, jedan na portugalskom!) u skladbi «Glasovi». Zadnjih godina sam napisao plahte tekstova o glazbi Maje Savić i Maje Grgić, tako da neću biti krivo shvaćen ako kažem da je Hojsak možda krivo napravio stavivši ovu (odlično pjevanu i sviranu!) skladbu na početak. Držim da su skladbe s pjevanjem trebale ići negdje na sredinu, no valja računati i na radijske postaje koje su često naklonjenije vokalnom jazzu.
Kakogod, obje Maje su pjevačice sigurnog izričaja, a međuigra Jocićeva saksofona i glasa Maje Savić u skladbi «Glasovi» fino i s mjerom je pogođena. Tekstovi nisu prezahtjevni, više su u funkciji sviračke kvalitete albuma, no sinkretizam ljubavi i zvuka koje Maja Savić potencira svojim riječima neće izazvati velike pohvale pisaca poezije, ali svakako su na ovom albumu doprinos ugođaju jazz glazbe kakvu nudi Tihomir Hojsak.
Druga skladba, «Samba for Ana» autorova je glazbena posveta supruzi. Tu se već album zahuktava, odličan Jocićev sopran sax, Pandurova gitara, dojmljiv Galer, ritam sekcija u funkciji i vrlo pamtljiva tema, lako ulazi u uho i poziva na slušanje.
Zaraznu podlogu ima i «Kit Blues» u kojoj saksofon tka minuciozan solo, prilično oprečan podlozi ritam sekcije, stvarajući dojmljiv kontrapunkt. Matija Dedić jednostavnim intervencijama pokazuje veličinu svojeg klavirskog umijeća te skladba prema završetku sve više «razara» i možebitno je trebala otvoriti album.
«Sve što želiš» pokazuje raskošni vokal Maje Grgić, koja u sinergiji s Pandurovom gitarom (pomalo podsjećajući na njihov sjajni projekt «Crno-bijelo») ovaj emotivan tekst pretvara u moćnu jazz baladu.
Skladba «Drugo pravilo» opet podiže temperaturu, to je hard-bop svirački perfektan, s Kapecovim školskim primjerom gitarskog sola, s razigranim Dedićem i ritam sekcijom gdje se Hojsak zbilja «našetao» po kontrabasu. Odlično!
«A tristeza que nao foi» je danak portugalskom iskustvu Maje Savić, u tim ritmovima jaka je, a dobrim portugalskim daje štih tog podneblja. Elegično, dakako (naslov bismo preveli kao «Tuga koje nije bilo»), i u stilu Maje Savić.
Uz «Drugo pravilo» i «Balkaniku», «Clockwise» je jedan od vrhunaca ove ploče. Tim prije što je svirana u triju, vrlo zahtjevno, ali i nudeći mogućnost Hojsaku i Gjoniju da pruže odlične dionice, uz Lumperta koji daje impresivan saksofon uvod, ali i cijelom skladbom drži visok nivo koji je Hojsak postavio.
CD završava «Balkanikom», skladbom koja započinje gudalom i kontrabasom (tako imanentno Hojsaku), ali u aranžerskim labirintima ove skladbe pokazuje se zašto je Ante Gelo tako moćan gitarist. S vrlo malo tonova Ante priča cijeli glazbeni «roman» i to mogu rijetki. Zarazna kompozicija za opetovano slušanje.
Na kraju, uz pohvale cijelom projektu kojemu tek predstoje promocije i trud koji će Hojsak nesumnjivo uložiti kako bi svoju glazbu što više približio publici, treba spomenuti i fotografije Andreja Bunića. Cover ovog albuma, propratni materijal...sve je napravljeno odlično, dugo već ne vidjeh tako zgodna i znakovita rješenja. Igru svjetla Bunić je potpuno «ukrotio» i prilagodio sebi i svojoj kameri. Rezultat je lako uočljiv.
«Jazz Room» ispunit će mnoge sobe dobrim zvukom. Vrijedilo je uloženog truda svih sudionika ovog projekta.

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja