No. 2 / Dixieland Band Čakovec

Međimurski dixieland

Datum objave:
06.01.2010.
Autor:
Dinko Husadžić Sansky
Dixieland Band Čakovec
No. 2
(Aulos Varaždin, 2009.)

Međimurski dixieland


«No.2» je logičan nastavak odličnog albuma «No1», predstavljajući Dixieland Band Čakovec kao vodeći ansambl ovog jazz izričaja u Hrvatskoj i, kako bi rekla Vera Lončar - «prenoseći veselje nimalo jednostavne dixieland glazbe».
Od znamenitog neworleanskog Congo Squarea, od work songa i spirituala do bluesa i ragtimea, od Jelly Roll Mortona i Scotta Joplina, uvažavajući tradiciju i zakone žanra (a dixie jeste vrlo omiljen, prepoznatljiv i rado slušan i kod nejazzističke publike, očaravajući improvizacijama na različite glazbene stilove, od koračnice do ragtimea!), eto klarinetista, skladatelja i vođe ovog orkestra Ladislava Varge, jednakopravno s ostalim odličnim glazbenicima u bandu, kako nam nudi vrlo slušljivu simbiozu američke tradicijske glazbe s obradama međimurskih pjesama, tako da slobodno možemo govoriti o specifičnom međimurskom dixieland izričaju kao o prepoznatljivom stilu čiji su nositelji i zagovornici upravo Dixieland Band Čakovec.
U vremenu pomanjkanja dobrih glazbenih ukusa i vrijednosti, ustrajati na ovakvom opusu mogu samo istinski ljubitelji i entuzijasti, ali i majstori svojih glazbala kakav je trubač Marjan Novak, trombonist Danijel Čok, pijanist Davor Žerjav, gitarist Marko Žerjav, basist Ferdinand Buhanec, bubnjar Filip Krznar i već spomenuti Ladislav Varga, koji vrlo zanimljivo aranžira (kako npr.«Icce Cream» H. Johnsona, tako i vrlo dragu «Podmoskovske večeri» V. Solovjeva), obrađuje baštinu Međimurja («Sjela cura na biciklu» i «Grad se beli»), ali se predstavlja i kao jaka autorska ličnost u skladbama «You and Me», «Rozina» i «Sonja i deda».
Ova glazba skladno prenosi dragi nam duh dixie glazbe koja nesporno ima ogroman upliv u razvoj jazza, osobito u razdoblju druge decenije XX. stoljeća, ali i poslije Drugog svjetskog rata, kad doživljava svojevrsni procvat i u Americi i u Europi plijeneći ritmom, improvizacijom i ljepotom kojima je u Europi mogao parirati jedino veliki Django svojim gipsy swingom.
Glazbenici iz Čakovca sviraju s voljom i nadahnućem svakako svjesni vrijednosti onoga što rade. Sve skladbe svirane su s mjerom i osjećajem te čine cjelinu, neovisno je li riječ o standardima, međimurskoj tradiciji ili autorskom pečatu. Osobnost banda upravo se raspoznaje po tomu. Nenametljiv je to dobri stari dixie koji se uvlači pod kožu i zove na novo slušanje. Za očekivati je i «No3» jer ovi glazbenici imaju još puno toga reći.


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja