Memories / Ladislav Fidri

Fidrijev glazbeni svijet

Fidrijev glazbeni svijet
Datum objave:
27.06.2009.
Autor:
Dinko Husadžić Sansky

Ladislav Fidri: Memories ( jazz balade), Cantus, 2009.

Fidrijev glazbeni svijet

Kad se pruži prilika recenzirati CD jednog od velikana jazz glazbe, jave mi se dva osjećaja: prvi - tko sam ja da pišem o čovjeku koji je hodajuća jazz povijest i trubač/krilničar europskog značenja i imena, a drugi - osjećaj je časti  i zadovoljstva imati mogućnost slušati tu iznimnu glazbu u magičnom trokutu hifijevskog «sweet spota», uz dobar chardonnay i prigušena svjetla moje glazbene slušaonice; i pri tomu napisati nekoliko rečenica. Kako znam da je Ladislav Fidri glazbenik i čovjek koji mnogima može biti svjetionik, pomislih, idem ja napisati, pa kako bude.
Moj pokojni djed, nekad vlasnik pristojna obrta u zagrebačkoj Vlaškoj ulici, a u slobodno vrijeme jazzoljubac od kojeg naslijedih i popriličnu količinu vinila s kojih i danas najčešće slušam jazz (uz dužno štovanje spram digitalne tehnologije!), jednom davno mi se hvalio kako je u Zagrebu, negdje 1959. godine uživo gledao i slušao Louisa Armstronga. Iako je on često, u odgojne svrhe, znao rabiti i «lovačke priče», ova je bila istinita. Eto, kako je svijet mali, po završetku tog Armstrongovog zagrebačkog koncerta, u okviru jam-sessiona, u klubu Ritz, nastupio je, rame uz rame s velikim Louisom, i naš Ladislav Fidri.
Glazbenik starije generacije hrvatskih jazzista, prisjetio se tog koncerta u jednom od razgovora s Davorom Hrvojom, a ulomak tog razgovora možemo naći i na coveru CD-a Memories: «…nezaboravan trenutak, koji je utjecao na mene i čitav moj život da ustrajem na putu koji držim i danas, bio je susret s Louisom Armstrongom. Nakon koncerta u starom Velesajmu, održan je session u Ritz baru na kojemu sam svirao s Armstrongom. Tad sam imao dvadeset godina. Nikad to neću zaboraviti. On je potvrdio da imam u sebi ritam, timing koji je primjeren jazzu. To mi priznaju svi u svijetu…» A za krilnicu, u istom razgovoru kaže: «Prvi put sam čuo krilnicu kad sam slušao Arta Farmera… odgovarao mi je po izražaju, po invertiranosti jer tako zamišljam glazbu…»
Dakle, kad ovakav glazbenik, s ovim glazbenim iskustvom (a možemo spomenuti i suradnje s Johnom Lewisom, Artom Farmerom, Zootom Simsom, Stanom Getzom, Maynardom Fergusonom, Duškom Gojkovićem, Big Bandom Gerryja Mulligana, Big Bandom Clarka Terryja, Boškom Petrovićem, Csabom Deseom, Sinanom Alimanovićem, Dougom Bickelom itd…) svoj novi CD s jazz baladama nazove MEMORIES, to ima težinu, razloge i višeznačnost. Poput nekog proustovskog traganja za proteklim (ali nikako izgubljenim!) desetljećima protkanim jazzom. Odraz je to i stvaralačke zrelosti, ogromnog broja «utrka u nogama», ali i glazbene posvete jazz velikanima. Zrelost i smirenost očituju se u autorskim skladbama kakve su Balada za nju, Zauvijek, Loža Shadows, Nocturno i Uspomene/Memories.
Potpomognut našim iznimnim tenor saksofonistom Sašom Nestorovićem, ali i Big bandom HRT-a te Gudačkim orkestrom HRT-a, u tim je autorskim skladbama Fidri kreativan na jedan način, koji bih ja pokušao objasniti ovako – u godinama sam kad me već pristigla životna mudrost, puno sam nota odsvirao tijekom karijere, znam što i koliko mogu; ali idem to svirati razumljivo i spontano, bez nepotrebne «filozofije», ali ipak za probrane uši. Naravno, ova razumljivost i spontanost ne znače kompromis, dapače, kako veli Nino Zubčević: «… Fidri ravnomjerno fokusira i postiže gotovo idealnu ravnotežu između melodijske linije i aranžmana koje, s razlogom i umjetnički opravdano, uvijek drži daleko od efekata komercijalne glazbe.»
Vjerojatno je godinama, albumima i koncertima, Ladislav Fidri napravio stanoviti otklon od razigranosti i gotovo dječačke «neodgovornosti» jednog Louisa Armstronga, i kreativno se više «pronašao» u trubačima poput Fatsa Navarra ili Clifforda Browna (npr. album At the Basin Street, gdje je Cliffordu tenor svirao Sonny Rollins!), ali pazeći da ne ode u nebeske visine i «ekstremizam» jednog Maynarda Fergusona, tj. da sve to uravnoteži u svoj, fidrijevski izričaj, prepoznatljiv i vrlo sinergičan s velikim orkestrima, kakvi i sudjeluju na ovom albumu.
Fidri na albumu Memories, osobito u autorskim skladbama, postavlja visoki kriterij, na koji je, srećom, odabir suradnika mogao kvalitetno odgovoriti. Nemala je zasluga i maestra Silvija Glojnarića, kao i Saše Nestorovića, a jazz posvete velikanima, kao i autorski radovi, opet zvuče fidrijevski, i to je dobro.
For All We Know, koju je napisao Fred Coots, jedna je od takvih skladbi. Nat King Cole ju je popularizirao, uz riječi Sama Lewisa, a uspjela je i verzija s Dinah Washington. Orkestralni uvod dočarava atmosferu tridesetih godina i do kraja je u funkciji iznimno nježnog tona Ladislava Fidrija i «ugodnog razgovora» sa saksofonom Saše Nestorovića. Izazovna je i Carmichaelova skladba Stardust, jedan od onih standarda kojeg svi poznaju, i tu se glazbenik mora potruditi kao bi rekao nešto novo i zanimljivo. Slušao sam je u Dizzyjevoj verziji, pa u Coltraneovoj, čak ju je i Django izvodio, Armstrong i Sinatra također. Ovdje Fidrijeva krilnica ima snažan i poetičan, čvrst i nježan ton; naravno, dajući u frazama osobnost i svoje viđenje, što i jeste značajka kod izvođenja svima znanih standarda. Slično je i s Johnny Mandelovom A Time for Love.
Ovaj Fidrijev album logičan je slijed nakon albuma Morning Star. I tamo je odao počast velikanima poput Monka ili Brubecka, s tim da je onaj poznati bebop, možda i hardbop touch, na ovom najnovijem CD-u malo ublažio, dajući mu tu emotivnu i vrlo poetičnu notu. Stoga je album vrlo slušljiv, osobito u večernjoj atmosferi, kad ispuni sobu zvukom tako nenametljivim, a istodobno prodornim, onakvim kakav se uvlači pod kožu, i koji zavolimo već na drugo ili treće slušanje, a kod petog ili šestog slušanja prihvaćamo Fidrija u svoj dom gotovo kao člana obitelji, koji će nam, glazbom i njome evociranim uspomenama, dati dobar očinski savjet, uvući nas u svoj svijet i mi ga, taj Fidrijev glazbeni svijet, možemo shvatiti i kao legitiman dio našeg, u ovom slučaju, glazbenog svijeta.
Valja pohvaliti i odlične fotografije Davora Hrvoja na coveru, kao i cijeli design; bogat informacijama o autoru i skladbama, na hrvatskom i na engleskom jeziku. Nakladnik Cantus.d.o.o. osjetio je dobar materijal, i to je vrijedilo objaviti. Naš jazz nema puno ovakvih albuma. Time je vredniji, a svojim glazbenim «Memories» Ladislav Fidri pokazuje koliko je još relevantan, svjež i svevremenski. Stoga je logično očekivati još dobre glazbe. Tomu je dokaz također friško objavljeni CD Sinan Alimanović & Ladislav Fidri Quartet – Live in Tuzla, gdje uz maestralnog Alimanovića, Fidri pokazuje još jedno lice, još jedan prilog pobratimstvu jazz bića i energiju live nastupa na kojemu mogu pozavidjeti i mlađi naraštaji dobrih trubača.
Memories i Live in Tuzla dva su CD-a na kojima u ovoj tekućoj godini Fidri pokazuje tko je «gazda» sa svojim glazbalom na ovim prostorima.

Dinko Husadžić Sansky

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja