Jazz Ex Tempore ‘05/’06 / Elvis Stanić

Kolonija kreativnih glazbenika u Opatiji

Datum objave:
23.06.2009.
Autor:
Davor Hrvoj
Jazz Ex Tempore ‘05/’06, Croatia Records

Kolonija kreativnih glazbenika u Opatiji

Jedan od najuspješnijih hrvatskih glazbenika na polju jazz, ,world music i popularne glazbe, gitarist, skladatelj i producent Elvis Stanić se afirmirao i kao promotor-organizator. Liburnia Jazz Festival što ga godinama organizira, najprije u Lovranu, a potom u Opatiji, utemeljio je na zdravim osnovama obogativši kulturne sadržaje, a time i turistički prosperitet liburnijskoga kraja. Naime, zasniva ga predstavljanju svjetskih glazbenih zvijezda i stilski vrlo šarolikim programima, te promociji vodećiih hrvatskih glazbenika i orkestara - promociji u svijetu, jer Liburnia Jazz Festival je stekao ugled u svjetskim razmjerima, zastupljen je na listama uglednih vodiča, a i dobar glas umjetnika koji su na njemu nastupili, kao i posjetitelja koji dolaze iz cijeloga svijeta, daleko se čuje. Poput korneta Buddyja Boldena, prvog istinskog jazzista koji je, osim sviračkog umijeća, bio najglasniji što je u doba stvaranja jazza u New Orleansu bila iznimno važna karakteristika.
Intuicija i improvizacija.
    No, kao i tijekom cijele karijere glazbenika, Stanić se ne zadovoljava postignutim. Godine 2005. pokrenuo je još jednu priredbu vezanu uz jazz glazbu iako jazz kao stilska odrednica nije imerativ. Poput Liburnia Jazz Festivala i Jazz Ex Tempore, što se održava također pod kapom udruge Liburnia Jazz, ali krajem jeseni ili početkom zime, u velikoj mjeri odražava karakter osobe koja ignorira stilske barijere, a priznaje samo kreativnost i ozbiljan rad. Uostalom i Stanićeva glazba nastaje na tim obilježjima iako je najbliža fusionu i world musicu. Jazz Ex Tempore zamislio je kao glazbeničku koloniju na kojoj se okupljaju kreativci iz raznih krajeva svijeta i zajedno stvaraju nova djela. Dodatano nadahnuće za njihovo djelovanje predivan je ugođaj u kojem borave i stvaraju, hrvatski, točnije liburnijski kutak Mediterana čiji mirisi, boje i okusi pružaju bogatstvo začina za njihovu glazbenu maneštru. Takav je pristup blizak jazz i world music glazbenicima, onima kojima su bliski intuicija, trenutno nadahnuće i improvizacija, koji mogu svirati ex tempore. Na taj način mogu djelovati samo kompetentni glazbenici koji su spremni na izazov i rizik, sposobni nametniti svoje zamisli, ali i upijati sokove koje drugi sudionici radionica cijede iz svojih žila i nude za miješanje u cilju pobratimljenja. Glazba tog “Bratstva”, jer nakon nekoliko dana bliske glazbeničke suradnje njihovi se svjetovi stapaju u jedan, univerzalni, svima razumljiv glazbeni jezik svijeta, sada je dostupna i onima koji nisu imali sreću zajedno s glazbenicima sudjelovati u njezinu nastajanju, a u ovakvim je situacijama uloga publike u neposrednoj komunikaciji s glazbenicima od velikog značaja.
    Naime, doprinos promociji priredbe dao je Croatia Records, izdavačka tvrtrka kojoj je Stanić ostao vjeran od početka diskografske karijere. CR je dokumentirao snimke završnih koncerata ostvarenih 6. listopada 2005. u Vili Angiolini, te 25. studenog 2006. u Umjetničkom paviljonu Juraj Šporer, oba u Opatiji, gradu koji bi ovo diskografsko izdanje mogao uspješno koristiti u svojoj turističkoj promidžbi.
Zavjet na glazbenu kreativnost
    Radi se o dužim izvedbama koje odlikuje spontanost, sposobnost glazbenika brzom prilagođavanju, radost zajedničkog muziciranja i pozitivna energija. Snimke iz 2005. ostvarili su članovi prvoga “Bratstva Ex Tempore”: klavijaturist svjetskoga ugleda Cheick-Tidiane Seck (Mali), udaraljkaši Silvano Mustelier Cabrejas (Kuba) i Eric Zawinul (Austrija), bubnjar Arnaud Delafosse (Francuska), klavijaturist Vasil Hadžimanov (Makedonija), basist Giovanni Toffoloni (Italija) i gitarist Elvis Stanić (Hrvatska). Izvedba skladbe “Kafanki” Vasila Hadžimanova neodoljivo podsjeća na Weather Reporte. Uostalom sin Joea Zawinula, sutemeljitelja te kultne fusion skupine, udaraljkaš Eric Zawinul je svirao i snimao sa svojim ocem, te je bio njegov manager i snažno je vezan uz njegovu glazbu. I ostale izvedbe odaju karakter autora: Secka i Stanića, te još jednom Hadžimanova, ali i ostalih glazbenika iz “Bratstva”.
    Na istom su principu nastale i izvedbe ostvarene prošle godine. Za ovaj su CD odabrane skladbe Stanića, basista Vladimira Samardžića (Vojvodina) i dvije klavirista Karena Asatriana (Armenija). Osim autora, drugom su se “Bratstvu” na glazbenu kreativnost zavjetovali bubnjar Jose Leonardo Angel Rodrigez (Kuba), te vokalna skupina Putokazi (Hrvatska).
    Sudeći po kompaktnosti i sigurnosti kojom sviraju, ne bi se moglo pretpostaviti da se radi o glazbenici koji prvi put surađuju ili o rezultatu glazbene radionice, jam sessiona, već o skupini istomišljenika koji doista žive i djeluju zajedno. Vođa “Bratstva”, Elvis Stanić, u oba je slučaja pokazao da je sposoban mudro odabrati suradnike u međunarodni sastav koji je kompatibilan zahvaljujući istim glazbenim sklonostima. Doista hrabar i u svjetskim razmjerima i rijedak pokušaj koji je već u prvom pokušaju uspio i nastavlja se nezaustavljivo razvijati vođen načelima entuzijazma i profesionalizma.
(Preuzeto iz Novog lista od 9. prosinca 2007.)
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja