Solo//Part I / Matija Dedić

Svaki put sviram kao da mi je zadnji put u životu

Datum objave:
22.06.2009.
Autor:
Davor Hrvoj

Svaki put sviram kao da mi je zadnji put u životu

Matija Dedić: Solo, Part 1, Cantus

    Krajem prošle godine jedan od naših najznačajnijih jazz glazbenika mlađe generacije, Matija Dedić u Maloj je dvorani Vatroslava Lisinskog promovirao svoj novi CD "Solo, Part 1". Svojim se improvizacijama predstavio kao glazbenik zavidne zrelosti koji u svoju glazbu unosi osobnost i fleksibilnost. Vizualni dojam njegova nastupa, koji duboko emotivno proživljava ne skrivajući svoje oduševljenje glazbom, svojevrsna je atrakcija, no nikad na uštrb kvalitete glazbe. - "Veseli me što sam potpuno unutra. Po koncertu izgubim dvije kile. Svaki put sviram kao da mi je zadnji put u životu."  Svirajući u poticajnoj atmosferi, burno pozdravljen od publike koja je osjetila njegovu iskrenost i predanost, pokazao je da je njegov koncep oslobuđen klišea, otvoren za kreiranje glazbe u trenutku sviranja, upijanje nadahnuća iz ambijenta ili trenutnog raspoloženja. Zato je svaki njegov koncert, ali i glazba na albumima, neponovljiv, kreativan i pun iznenadnih poteza. Osim tih značajki, nedvojbeno usvojenih zahvaljujući sviranju jazza (završio je Višu školu za jazz u Grazu i surađuje s našim najznačajnijim jazzistima), zahvaljujući klasičnom obrazovanju i iskustvu koje je u ranim danima stekao na tom polju, u stanju je bez većih poteškoća slijediti ideje koje razrađuje tijekom svirke, odsvirati sve što zamisli.
    Njegov koncept nije nov. Možemo ga usporediti s Jarrettovim, ne samo po pristupu, nego i razvojnom putu i suradnjama: Keith Jarrett - kvartet, trio, solo, suradnja sa sklandinavskim glazbenicima, klasika; Matija - Kvartet Boilers, M.D. Trio, istarski etno jazz s Tamarom Obrovac i konačno solo. Osim Jarretta Matija se nadahnjuje glazbom velikana jazza i klasike, ali i suvremenika poput Brada Mehldaua ili Gonzala Rubalcabe i drugih koji su uspjeli razviti osebujan pristup. I njegov je stil, nadahnut slobodom i spontanošću jazza, ali i tradicijom europske klasične glazbe, originalan, zasnovan na vlastitim iskustvima koja je stjecao tijekom školovanja i nastupanjima s glazbenicima svih žanrova; od klasike, preko jazza do popa i kazališne glazbe. Na različite ga načine ispoljava kroz razne sastave kojima se prilagođava s lakoćom, daje se u potpunosi i pruža izniman doprinos, bez obzira radi li se o njegovu ili sastavu nekog drugog glazbenika.
    I svojim prvim solo CD-om Dedić se predstavlja kao odličan klavirist, inventivan improvizator i skladatelj. Na repertoaru su tri standarda i sedam njegovih skladbi. Vračajući se svojim glazbenim korijenima, ovaj put izraženija je zastupljenost klasične glazbe koju posve prirodno spaja s jazzom. Iako vrlo mlad, uspio je izgraditi osebujan pristup glazbalu i prepoznatljiv stil - slobodan, kontemplativan, osoban. Album je snimio u Klubu hrvatskih glazbenika Sax, a objavio za Cantus što bi moglo utjecati na početak bolje suradnje HGU-a/HUZIP-a i HDS-a. Veseli što su se združili u ostvarenju ovog jedinstvenog i vrijednog glazbenog djela.
(Preuzeto iz Jutarnjeg lista od 24. siječnja 2001.)

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja