Bolja strana svijeta - La Meilleure Partie Du Monde / Elvis Stanić

Bolje strana svijeta

Datum objave:
07.01.2006.
Autor:
Ivica Župan

Elvis Stanić Group
Bolja strana svijeta
Croatia Records

Iza jazz gitarista, skladatelja i producenta Elvisa Stanića uspješno je i stilski zaokruženo desetogodišnje glazbeno razdoblje u kojem je s Elvis Stanić Group razvijao vlastiti glazbeni pristup i gitaristički stil. S tim je sastavom za Croatia Records objavio pet u domaćim glazbenim krugovima i kod publike dobro primljenih albuma: Terra Sacra (1997.), Samba Mediterranea (1999.), Mantana (2001.), Introspections ’96-‘02” (2004., izbor najuspješnijih izvedbi s prva tri albuma), koji su mu priskrbili brojne laskave nagrade. Ti albumi donose uglavnom Stanićeve skladbe u početku nastajale pod utjecajem fusion glazbe Pat Metheny Groupa, a i sam Stanićev gitaristički pristup, među ostalim, razvijao se pod Methenyjevim utjecajem, ali je u konačnici prerastao u prepoznatljiv izraz.  Stanić je za Croatia Records upravo objavio novi CD ”Bolja strana svijeta” koji u manjoj mjeri očituje inačicu jazza kojom se proslavio i donosi veliki stilski pomak do kojega je došlo i u skladu s world musicom i recentnim svjetskim trendovima koji propovijedaju glazbenu globalizaciju, «taljenje» raznovrsnih elemenata svekolike svjetske glazbene baštine i isticanje tradicijskih vrijednosti.  Za razliku od prethodnih albuma, na novom CD-u Stanić se u neusporedivo većoj mjeri obraća obrascima tzv. mediteranskog kruga; stapa melodijske i stilske obrasce tradicionalne portugalske, španjolske, francuske i južnotalijanske glazbe - tanga, fada, flamenka, afričkih ritmova - pa čak, kako ističe, u svoj novi glazbeni izričaj unosi i neke maorske obrasce. No, on preuzete obrasce nikad ne prenosi doslovce, nego ih redovito prerađuje i pretvara u nešto osobno. Iz istog razloga na Stanićevu novom CD-u ne gostuju autohtoni umjetnici, nego domaći instrumentalci, mahom Riječani, i naše trenutno ponajbolje pjevačice. Naime, uz njegove stalne suradnike - basista Henryja Radanovića, klavijaturista Ivana Popeskića, bubnjara Marka Lazarića i udaraljkaša Branimira Gazdika - na pojedinim skladbama gostuju saksofonist i svirač etničkih puhačkih glazbala Enzo Favata,ontrabasist Giovanni Toffoloni, klaviristi Fabio Valdemarin i Matija Dedić, sopran saksofonist Saša Nestorović i udaraljkaš Hrvoje Rupčić.  Važan doprinos oblikovanju novoga Stanićevog «kursa» dale su i gošće Josipa Lisac, Valerija Nikolovska, Tamara Obrovac i Meri Trošelj koje su se uspješno prilagodile Stanićevim ambicijama.  Svi ti suradnici odlično slijede Stanićeve ideje i nadahnjivanje mediteranskom glazbom. Primjerice, u izvedbi skladbe ”Domus de Tanas” Tamara Obrovac je na vrlo osoban način potencirala skladateljevu zamisao da se pokušaju spojiti istarska tradicijska glazba s orijentalnim zvukovima i sugerirati kompatibilnost dvaju autentičnih glazbenih izričaja. Josipa Lisac pjesmu ”La passion c'est trop court terme” pjeva uvjerljivo na francuskom, te ponovo u prepjevu pod naslovom ”Posve slobodna” na hrvatskom, s primislima francuske, ali i španjolske tradicije. ”Earthborn” s Valerijom Nikolovskom donosi latino ritam, ponešto od New Orleansa, nepotrebnu kratku intervenciju s klupskim ritmovima, te rokerski zvuk gitare... Izvedbom skladbe ”Com' un Fier a bosc”, u kojoj pjeva Meri Trošelj, Stanić se najviše približio svom starom pristupu i zvuku nadahnutom brazilskom popularnom glazbom. ”Kisha” donosi afro ritam, ali i karakterističan, prozračan, Stanićevski gitaristički zvuk.  Najveći pomak u zvuku Stanić je ostvario odlučivši se za harmoniku, glazbalo s kojim je počeo svoj glazbeni put i koje je svirao od četvrte do petnaeste godine, kada je otkrio gitaru. Povratak staroj ljubavi, s kojom se sada odnosi na drukčiji način i pred koju stavlja nove koncepcijske zadatke, rezultirao je različitim mediteranskim ugođajima, ponekad toplim, ali i turobnim, sjetnim, melankoličnim...
Višekratnim preslušavanjem u svakoj se izvedbi otkriva nova, skrivena kvaliteta, što je znak da se radi o glazbenom materijalu velike i trajne vrijednosti.

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja