Daleko je... / Tamara Obrovac

Daleko je...

Datum objave:
12.01.2006.
Autor:
Ivica Župan

Tamara Obrovac
Daleko je...
Aquarius Records

Pulska pjevačica i skladateljica Tamara Obrovac je nastupom 23. prosinca 2005. u zagrebačkoj Tvornici kulture sa svojim Transhistria Ensembleom, u nazočnosti redatelja Hrvoja Hribara i ostalih autora filma »Što je muškarac bez brkova?«, te njegove inserte i najavu distribucije, predstavila svoj peti CD. Naime, CD »Daleko je...« otvara i zaključuje izvedbama vlastite istoimene teme, tarantelle za spomenuti film kojom se Tamara, nakon uspješne karijere skladatelja za kazalište, jednako uspješno afirmira i kao atraktivan autor filmske glazbe.
Kao i prethodna četiri uratka ove sjajne autorice, i CD „Daleko je…“ ambiciozan je projekt koji donosi trinaest izvedbi, od kojih je tri uspješnice - »Črni malin«, »Biscoti ruduladi« i »Tuca' la louna« -  objavila na albumu „Transhistria“.  I ovaj album donosi pregršt atraktivnih skladbi ispjevanih na istarskim dijalektima i to, kao i uvijek dosad, s uistinu snažnim i jedinstvenim autorskim i interpretativnim potpisom.     Ovim uratkom Tamara se potvrđuje kao jedinstven skladatelj, sve zreliji i sve moćniji i kompetentniji u očitovanju glazbenih ideja kojima je zaokupljena, u stvaranju unikatnih složenih formi, tj. u suptilnu namješavanju obrazaca istarske glazbene baštine, mediteranskog nasljeđa i ugođaja te jazz nadgradnje u izvedbi ansambla. Prepoznajemo i pasaže klasike, čak i tanga, ali i drugih elemenata koji čine nesvakidašnji zvuk ovog CD-a koji se teško uklapa u ustaljene žanrovske klasifikacije. Iako se na prvo slušanje doimaju jednostavnim, nove su skladbe ponešto - strukturalno i ritmički - složenije.
Ovaj put se izrazitije čuju i određeni utjecaji glazbenih tradicija što ih sa sobom donose glazbenici s kojima - telepatski se sporazumijevajući - uporno razvija snimajući albume i nastupajući po Europi. Njezin, u Europi već primijećen i dobro prihvaćen stil afirmira s izvođačkim šarmom, lakoćom i lepršavosti u izričaju svojstvenu samo najvećim umjetnicima. 
Osim što multikulturalnost očituje kroz biranje glazbenika iz Hrvatske, Slovenije i Italije, premda je stilski na tragu prethodnog, ovim albumom se okreće širem mediteranskom ugođaju - što svakako doprinosi bogatstvu ideja i zvukova, ali i kompatibilnosti regionalnog, srednjoeuropsko-mediteranskog glazbenog identiteta. Prirodni suživot različitih utjecaja, glazbenih formi i improvizacije u njihovim strukturiranju definitovno etablira Tamaru kao iznimnu i jedinstvenu umjetnicu kojoj će se - kad-tad - otvoriti i vrata glazbene Europe. Tamara se istodobno potvrđuje i kao izuzetan, sada ponešto introvertniji tekstopisac koji kroz stihove redovito uspijeva očitovati vlastiti svjetonazor i osjećaje. Tri je skladbe napisala u suradnji s poznatim istarskim pjesnicima Loredanom Bogliun i Danielom Načinovićem.  Kroz sjajne izvedbe potvrđuje autorsku i interpretativnu profinjenost. Izvrsna je, školovana i što je najvažnije - u što se na predstavljanju CD-a ponovno mogla uvjeriti mnogobrojna zagrebačka publika - neprestano nadahnuta pjevačica, neponovljiva scenska pojava i nepredvidljiva zabavljačica. Tamara svoju glazbu na trenutke izvodi dinamično, bučno, bijesno, nikad agresivno, ali - budući da se mahom radi o intimnim ispovijestima - najčešće melodično, nježno, toplo, profinjeno, šarmantno, nesputano, iskreno, duhovito i zavodljivo.
Osim na školovanu i prepoznatljivu vokalu i jedinstvenom interpretativnom pristupu, njezin glazbeni iskaz utemeljen je na kompaktnosti glazbenika koji je godinama prate te na osebujnom suzvuku harmonike i gitare ili mandoline. Tek uključivanjem harmonikaša u instrumentarij - od trećeg albuma »Transhistria« naovamo - svoj je sastav počela nazivati "Transhistria Ensembleom" uporno brusivši zvuk kojem je godinama težila. Na CD- u »Sve pasiva« harmoniku svira  Simone Zanchini, a na novom Fausto Beccalossi, te kao gost u izvedbi naslovne skladbe Muc Softić.            Uz njih su na snimanju novog albuma sudjelovali bubnjar Kruno Levačić i kontrabasist Žiga Golob, koji su u sastavu od njegova osnutka, te gitarist i mandolist Uroš Rakovec. Bogat, s filigranskom orkestracijom ispunjen akustičan zvuk, česte improvizacije s omiljenim postupkom koji instrumentalisti majstorski razgrade melodiju, pa je ponovno vrate u strukturalne gabarite. Plijene i individualno majstorstvo članova sastava i njihovi atraktivni pojedinačni izleti. Uz tu, već nekoliko godina stalnom postavu, s kojom je održala brojne koncerte, uspjela je ostvariti zajedništvo i gotovo telepatsku komunikaciju, a to su elementi koji su, uz njezine autorske zamisli, ključ uspjeha glazbe koju izvodi.
No, to je ionako bilo izraženije na njezinim nastupima uživo na kojima iskazuje veću slobodu, spontanost i transformacije zadanih obrazaca, što je djelomično bila i karakteristika spomenutog koncerta u Tvornici u pravom svjetlu, s uzbudljivim interakcijama, spontanim improvizacijama i uvjerljivošću što ih rijetko možemo čuti na albumima europskih glazbenika. Kao perfekcionist, Tamara je ovaj CD snimala u Italiji, u studiju Artesuono u Udinama koji je na glasu kao jedan od najpoznatijih studija za snimanje akustičarske glazbe.  Ovaj je projekt nedvojbeno Tamaru potvrdio kao jednu od nedvojbeno najznačajnijih i najsvestranijih osobnosti na hrvatskoj glazbenoj sceni.

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja