Ratko Zjača: Glazba kao refleksija života

Ratko Zjača: Glazba kao refleksija života
Datum objave:
08.10.2019.

Skladbe hrvatskog gitarista Ratka Zjače, koji desetljećima živi i djeluje u Nizozemskoj, odaju prepoznatljiv rukopis, a on se temelji na otvorenosti prema svim umjetničkim formama, prijateljstvima, duhovnom uzdizanju, disciplini i predanom radu, te prije svega na zdravoj tradiciji jazz glazbe.

Njegova je gitaristička vještina neupitna, a djela odišu posebnim ugođajem, daškom nostalgije, pričaju priče, pobuđuju maštarije. Zato ih vole svirati legende jazza, glazbenici koji su ih s njim snimili, među ostalima Reggie Workman, Al Foster, John Patitucci, Steve Gadd, Adam Nussbaum, Miroslav Vitous i Randy Brecker.

Od samog početka na njegovim su izdanjima bile zastupljene autorske skladbe. Do sad ih je dokumentirao pedesetak. Nadahnuća za stvaranje crpi iz proučavanja i strastvenog uživanja u raznim umjetnostima: književnosti, slikarstvu, kazalištu, kinematografiji...

Mnoga od njegovih djela nadahnuta su putovanjima. Naime, on je svjetski putnik. Osim što nastupa na gotovo svim kontinentima, Zjača koristi svaku priliku za putovanja na razne destinacije, upija mirise, boje i zvukove, odlazi u prirodu, ponekad bez razmišljanja o opasnostima koje vrebaju, sprijateljuje se s raznim ljudima, uči o povijesti raznih naroda, proučava njihovu glazbu. Zato su njegova djela začinjena širokim spektrom boja i zvukova vremenski i prostorno udaljenih glazbenih tradicija: južnoameričkih, azijskih, afričkih, balkanskih...

Primjerice, na njegovo stvaralaštvo već dugo i snažno utječe indijska glazbena teorija, konnakol i tale koje proučava i vježba godinama, iako je svjestan da se radi o zahtjevnom glazbenom području koje se obično studira desetljećima.

Sva ta iskustva pohranjuje u svoju glazbenu škrinjicu iz koje poslije izvlači ono što mu je u pojedinoj situaciji najpotrebnije. Zahvaljujući tome njegova se glazba uvijek osvježuje i mijenja. Zjača je ovogodišnji dobitnik nagrade »Miroslav Sedak Benčić« Hrvatskog društva skladatelja za skladateljski rad na području jazz glazbe.

Nagrada će mu biti uručena 19. listopada u dvorani »Blagoje Bersa« na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje će nastupiti na završnom koncertu festivala Jazz.hr/jesen.

Tom prigodom muzicirat će sa ZZ Quartetom koji vodi s talijanskim harmonikašem Simoneom Zanchinijem, a u kojem uz njih dvojicu sviraju makedonski kontrabasist Martin Gjakonovski i američki bubnjar Adam Nussbaum.

Otvoren prema svijetu

Kako ste primili vijest o nagradi »Miroslav Sedak Benčić« HDS-a za skladateljski rad?

- Izuzetno lijep osjećaj je kad dobiješ nagradu od tako kompetentne institucije kao što je Hrvatsko društvo skladatelja, koje ima visoke kriterije. To također znači da su pratili moj rad i nagradili ga nakon mnogo godina djelovanja na međunarodnoj sceni i puno snimljenih autorskih albuma. Lijepo je da su se sjetili i, naravno, kad dobiješ takvu nagradu lakše je zbog koncerta jer mnogi promotori, nažalost, uopće ne slušaju kako netko svira nego čitaju što je tko rekao.

Što je osnovna karakteristika vašeg skladateljskog rada?

- Važno je biti svakodnevno povezan s glazbom, redovito pisati skladbe, usavršavati se i imati svoju autentičnost u pisanju.

Koje su posebnosti skladanja na području jazz glazbe?

- Posebnost je da pišeš glazbu za određeni ansambl i glazbenike koji su u njemu. Znači da dobro znaš za koga pišeš glazbu i da će njima biti izazov svirati tvoje kompozicije.

Koji su vam jazz skladatelji najdraži u povijesti jazza i zašto?

- To je teško pitanje jer bi lista bila jako velika, ali sigurno bih izdvojio Theloniousa Monka, Charlesa Mingusa i Waynea Shortera. Svu trojicu povezuje apsolutna orginalnost u glazbi. Kod Monka bih naveo nešto što mnogi zaboravljaju - humor i minimalizam u glazbi, Mingus se ističe nevjerojatno kompleksnim harmonijama i intrigantnim kontrastom u melodijama, a Shorter intuitivnim načinom skladanja gdje nefunkcionalna harmonija zvuči nevjerojatno povezano, kao, primjerice, da je slikao Max Ernst.

Od kojih ste najviše naučili?

- Apsolutno od njih trojice, ali i od Ornettea Colemana i njegova harmolodiks sistema pisanja glazbe.

Kako ste razvijali svoju skladateljsku vještinu?

- Najprije sam učio klasičnu kompoziciju, polifonu kompoziciju i tehnike imitacije - kanon, fuga - od jednostavnih do
četverostrukih fuga, vokalne i instrumentalne polifone oblike, kontrapunkt i tako dalje. Kasnije sam u svojoj glazbi počeo koristiti razne tehnike.

Bez primjedbe

Kako biti drukčiji?

- Svakodnevno pisati i biti samokritičan. Pisati ono što čuješ unutar svojega bića i biti otvoren prema svijetu oko tebe, jer tek tada imaš razloga pisati.

Što vas nadahnjuje?

- Veliki skladatelji, slikari, kipari, putovanja, prijatelji i priroda.

Kako prizore iz neglazbenog svijeta pretvarate u glazbu?

- Puno vremena provedem na putovanjima i uvijek pored sebe imam diktafon. Kad u glavi čujem neku liniju ili melodiju, odmah je otpjevam i snimam kako je kasnije ne bih zaboravio, tako da često kad se vratim kući s putovanja imam snimljenu veliku riznicu glazbenih motiva koji su nastali intuitivno.

U kojem trenutku postanete svjesni da je upravo to skladba koju želite?

- Kompozicija zahtijeva mnogo različitih faza stvaranja, uključujući pisanje. Uvijek je pokušavam završiti do kraja, bez obzira sviđa li mi se ili ne, jer zna se dogoditi da je nekad, primjerice nakon godinu dana, mogu doživjeti drugačije ili može biti idealno djelo za neku drugu priliku.

Kako birate skladbe koje ćete objaviti na albumu?

- Kad pišem glazbu za album, obično napišem puno više kompozicija nego što je potrebno. Primjerice, za posljednji album »Life On Earth« napisao sam dvanaest kompozicija, a znao sam da ih možemo snimiti i objaviti devet. Naime, dva dana prije snimanja došlo mi je da u jednom danu napišem tri kompozicije koje sam dva dana kasnije snimio. Bio sam toliko fokusiran na njih da sam shvatio da upravo one moraju biti snimljene.

Kako velike svjetske jazz zvijezde, koje ih sviraju, gledaju na vaše skladbe?

- Do sada nitko nije imao primjedbe. Glazbenici s kojima sviram vole moj način pisanja.

Kako ih razvijate zajedno s njima?

Jako je važno tko će i kako odsvirati ono što sam napisao. Uvijek se trudim biti specifičan i precizan, ali ako netko ima bolju ideju za promjenu uvijek sam otvoren prema sugestijama.

Razmišljate li, prigodom skladanja, o glazbenicima koji će ih svirati?

- Apsolutno, uvijek pišem za određenu grupu i glazbenike koji će ih svirati.

Hrvatski glazbenik

Kako skladate za ZZ Quartet s kojim ćete nastupiti u Zagrebu?

- Za ZZ Quartet su jako bitni kontrasti, otvorenost prema mnogim glazbenim stilovima te velika ljubav prema Federicu Felliniju, Pieru Paolu Pasoliniju, općenito prema talijanskoj kinomatografiji. Praktično to je pisanje za glazbeni teatar. Zajedno sviramo već deset godina tako da izuzetno dobro poznajemo jedan drugoga, mogućnosti i glazbeni ukus svakoga od nas. Kad smo u New Yorku snimali zadnji album, diskografska kuća nam je osigurala studio na dvanaest sati, a mi smo već nakon četiri sata, završivši snimanje, sjedili u restoranu pored studija i naručili ručak. Bio je to apsolutno najbrže snimljeni album na kojem sam sudjelovao.

Kako to da se nakon toliko godina još uvijek trpite?

- Sva četvorica smo različiti karakteri, kao glazbenici i ljudi, ali kad smo zajedno u toj konstalaciji zvučimo kao jedna glazbena obitelj. Viđamo se nekoliko puta godišnje, kad poduzimamo turneje, a na okupu smo zato jer volimo svirati zajedno. Ta grupa ima ogroman glazbeni potencijal tako da nam je uvijek uzbudljivo svirati zajedno. Jednostavno, to su ljudi, isti pristup životu, hrani, filmu, jer za mene glazba je refleksija čovjekovog života.

Koji ćete program svirati u Zagrebu?

- Svirat ćemo kompozicije sa zadnja tri albuma i neke nove, koje još nismo snimili.

Zašto je vrijedno doći na vaš koncert?

- Zato jer je grupa totalno orginalna, što se tiče zvuka, kompozicija i načina sviranja.

Koji je do sad bio najuzbudljiviji?

- Svi su nam koncerti uzbudljivi, ali možda u Makedoniji gdje smo svirali ispred crkve stare 800 godina - nevjerojatna atmosfera i zvuk. Zanimljivo je bilo kad smo svirali na jazz festivalu ispred Ginger Baker Group. Čekali smo ga dva sata na + 39 Celzijevih stupnjeva na tonskoj probi jer je bio zauzet gledanjem nogometne utakmice, i zbog toga smo bili izuzetno »nabrijani«, ali navečer smo odsvirali nevjerojatan koncert tako da su nam glazbenici iz njegovog sastava čestitali i rekli da smo se svidjeli Gingeru.

Budući da živite u Nizozemskoj, kako ste zadovoljni percepcijom svojeg rada u Hrvatskoj?

- Ne mogu se žaliti jer jako puno sviram u Hrvatskoj, bez obzira što ne živim ovdje, ne sviram s hrvatskim glazbenicima i nisam dio nikakvog ovdašnjeg glazbenog lobija. U Nizozemskoj mi je dom, tamo sam studirao, jako puno naučio i radio. Volim tamo živjeti jer to je izuzetno otvorena zemlja za kreativne ljude. Potpuno sam se integrirao, ali sam uvijek povezan s Hrvatskom i uvijek se potpisujem kao hrvatski glazbenik.

 

 

 

 

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja