Izložba JAZZ vs JAZZ Željka Čurčića i Davora Hrvoja

Izložba JAZZ vs JAZZ Željka Čurčića i Davora Hrvoja
Datum objave:
29.05.2019.

Radovi Željka Čurčić i fotografije Davora Hrvoj predstavljene su publici u Galeriji –Atelijeru Žana- Boyd na Voloskom. Konceptualno osmišljene u parovima, većina prikazuje jazz glazbenike u zanosu svirke i performansa. Selekcija radova čine samo neka od svjetskih imena koja su gostovala na raznim hrvatskim i inozemnim koncertnim manifestacijama.

Jazz glazbu čini sloboda improvizacije i interakcija glazbenika u trenutku. Za takvu vrstu muziciranja je dakako potrebno znanje, ali i iskustvo komunikacije s raznim muzičarima kako bi se na spontane trenutke reagiralo što prirodnije. Na spomenutu misao se odmah postavlja pitanje „Kako biti pripremljen za takvu vrstu muziciranja?“. Odgovor se djelomično krije u tradiciji tzv. jam sessiona. Jam sessioni su glazbena okupljanja u klubovima i sličnim prostorima za performanse na kojima glazbenici, u ovom slučaju jazzisti, sviraju jazz standarde, ali i popularne originalne komade. Nerijetko se glazbenici prvi put sreću, a stvaranje glazbe na bini postaje ekvivalent upoznavanju. Motivirani odlaskom na razne sessione, jazz muzičari stvaraju svoje krugove u kojima kreiraju, izmjenjuju informacije i međusobno utječu jedni na druge.

Glazba je jezik, sredstvo komunikacije kojom se prenosi određena poruka. Kao i jezik, ona koristi geste i ekspresiju, a umjesto govornih ili pisanih tragova koristi tonove i tišinu u kombinaciji s raznim parametrima poput dinamike, artikulacije, senzibiliteta i sl. Ovo je i razlog zašto legende jazza u intervjuima i na radionicama naglašavaju važnost usvajanja vokabulara (tonovi, ljestvice, akordi,..), implementacije naučenih „rečenica“ u samu izvedbu (improvizacija, solo, pratnja) i odlazaka na jam sessione gdje se usvojene informacije primjenjuju u stvarnoj situaciji. Kao u dijalogu, osoba može pripremiti što će izgovoriti, ali u trenutku neočekivanog slušateljevog odgovora komunikacija automatski kreće u drugom smjeru, modificirajući se posljedično reakcijama sugovornika i njihovoj interakciji. Ono što pritom nastaje je komponiranje u trenutku koje se uvelike oslanja na otvorenost uma i osluškivanje! Herbie Hancock je ovu misao prepričao poučnom zgodom u intervjuu, u kojoj je prilikom nastupa s velikim trubačem Miles Davisom odsvirao krivi akord, na što je Miles zastao, udahnuo i odsvirao ton koji je odjednom oplemenio njegov akord na način da zazvuči dobro... Ono što vrsnog glazbenika razlikuje od dobrog je želja da svojom svirkom i drugi zazvuče u najboljem mogućem svjetlu.

Mediji kojima autori ovom izložbom dočaravaju svijet jazza vrlo je sličan spomenutom žanru. Kao što je jazz improvizacija u trenutku, tako je u suštini i fotografija. Subjekt fotografije svojevoljno određuje trenutak koji želi zabilježiti, proizvesti, ostavljajući svoj trag u optičkom vidu. Slično je i s medijom crteža u kojem se s nekoliko linija može izraziti snažna ekspresija i prenijeti poruka promatraču. Čurčić je uspio kombinacijom samo nekoliko tanjih i masnijih poteza dočarati umjetnikov prepoznatljiv položaj nad svojim instrumentom u zanosu sviranja (Čurčić, Django Reinhard, 2017.)

Ono što umjetnost čini umjetnošću, a razlikuje je od svakodnevnice je prisutstvo transcedentalnosti. Umjetnička i kreativna izvedba očituju se u određenom stanju uma performera ili performerice koji izlaze iz svakog okvira iskustva i postaju apstraktni, metafizički. Ono je prisutno u izloženim portretima te predstavlja okosnicu i najsnažniju poruku izložbe ovih dvoje autora (Hrvoj, Dr. Lonnie Smith, 2011.). Glazbena ekspresija u spomenutom stanju uma vidljive su u gesti, položaju tijela, izrazu lica... Eskpresivan izraz lica i prštanje energije snažno se očituju u fotografijama bubnjara Cobhama (Hrvoj, Billy Cobham, 2010.) u kojima je vidljiva uloga bubnjeva kao instrumenta koji je dio ritam sekcije, baze i pokretača nezaustavljajućeg swing ritma. Rad s tušem utjelovljuje figuru saksofoniste koji odiše mirom, stopljenosti i komunikaciji s bendom, pomno osluškujući i reagirajući dubokim udahom i glazbenim odgovorom (Čurčić, Phill Woods, 1985.). Ljepota jazza glazbe krije se u slobodi improvizacije, spontanosti, harmoniji s bendom, unutarnjem miru i prepuštenosti čulima, što je i ono čemu svaki glazbenik teži prilikom performansa.

Lidija Strika, mag.hist. art.

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja