Osvrt na album “A Minute of Love” Lane Janjanin

Osvrt na album “A Minute of Love” Lane Janjanin
Datum objave:
30.04.2019.

A Minute of Love - debitantski album Lane Janjanin

 

     Hrvatski jazz policajac (op.a. samoprozvani) i hrvatska jazz/soul pijanistica i pjevačica razmjenjuju dojmove i CD-ove na relaciji Atena - Eindhoven.  Vrlo svjetski, reklo bi se. Što je najbolje - i je, vrlo je svjetski kad s drugog kraja EU dobijete na poklon CD. Od nekoga za koga znate da zna znanje. I očekujete puno. I onda ispadne da ste trebali očekivati još više.   

     Ako se vratimo na početak ovog piskaranja, primijetit ćete da sam u opisivanju Lane prvo naveo pijanistica, a zatim pjevačica.  Postoji sasvim jasan razlog za to - Lanu treba u svim aspektima njenog umjetničkog djelovanja shvatiti ozbiljno, pogotovo kao pijanisticu. Ona svoj instrument jako dobro pozna, te njime vlada izvrsno, bila sama ili u big band postavi. I priči tu nije kraj - u isto vrijeme još i fantastično pjeva. Uz više soul nego jazz fraziranja, njen glas sjajno upotpunjuje zvuk cijelog albuma.

     Od samog početka, Lana nas uvodi u funk vibru pjesmom What a Thing.  Standardni jazz piano trio potpomognut trodijelnom brass sekcijom donosi zanimljive polifone odlomke trube, saksofona i trombona, dok je zajednički osjećaj za ritam cijelog banda na zavidnoj razini. Druga pjesma, Did You Ever Tell Me, nastavlja u sličnom feelingu, ali s puno intimnijom porukom pa je i cjelokupan ugođaj puno smireniji. Lana je opravdano odabrala rhodes za ovu pjesmu čime sam na trenutke imao reminiscencije na Georgea Bensona i imenjaka mu Dukea.

     Prva (od dvije) solo izvedbe na albumu je Raindrops te služi kao uvod u naslovnu pjesmu. U ovom amalgamu, po mom mišljenju, najviše dolazi do izražaja Lanino klavirsko znanje. Iako bi solo na ovu baladu možda dobro došao, to nikako ne umanjuje njeno odmjereno praćenje svog pjevanja, s iskustvom koje je daleko veće nego broj godina koje ova jako mlada dama ima.

     Pjesma People moj je osobni favorit na cijelom albumu (A minute of Love  je a very close second). Osim što ''napokon'' čujemo klavirsku improvizaciju, baršunasta upotreba flugelhorna u dubljim registrima, u kombinaciji sa savršeno usklađenim kontrabasom i bubnjevima  toliko divno prenosi poruku koju je Lana htjela prenijeti svojim tekstom ("people sticking together").

     Nagrada za najbolji aranžman definitivno ide Locked Hearts, Open Sea. Osim što očito ima nešto čarobno u tom flugelhornu, ovdje jednostavno treba izdvojiti Lukasa Fellnera na bubnjevima. njegovo plivanje, skakanje, trčanje, šuljanje i čekanje priča puno više nego sam tekst pjesme (kojeg, primijetit ćete, nema puno).

     Painting Tears - druga od dvije solo izvedbe je nešto duža od prve, ali je i samostalna. Lana je ovdje prije svega pokazala da je dobar poznavatelj klasične pijanističke literature i tradicije, a osim toga i mjuzikl melodija, što je očito na neki, makar nesvjestan način, imalo utjecaja na stvaranje i izvedbu ove pjesme. Naravno upakirano u njen osobni potpis (op.a. da ne biste očekivali crossover Schuberta i Sondheima).

Posljednja pjesma, Talking 'bout the Weather, ima dva distinktivna groovea ; soul, koji kao da želi na trenutke prebjeći u bossu, te famozni New Orleans second line. Ovo je drugi i posljednji trenutak u kojem me Lanin train of thought odveo na nekog drugog autora i vjerojatno sam zbog toga malo više kritičan prema toj pjesmi. Idejno stilski podsjeća na Let the good times roll s albuma Jook Joint Quincyja Jonesa, i upravo mi iz tog razloga nedostaje, da se izrazim ''profesionalno i elokventno'', masnoće u cjelokupnom grooveu.

     Na samom početku ovog osvrta razmišljao sam pisati samo o pjesmama za koje smatram da najbolje ocrtavaju ono što album jest. Problem je u tome što su to skoro sve pjesme (one izostavljene nek se ne nađu uvrijeđenima; nota je puno, a vremena malo). Osim što je Lana sjajna mlada pijanistica, aranžerka, band leaderica i pjevačica, ljudi koji s njom daju zvuk ovom albumu  (primarno Marko Ferlan - e.bass, kontrabas, gitara, Lukas Fellner - bubnjevi, perkusije, i Tomaž Gajšt  - truba, flugelhorn) uistinu su izvrsni glazbenici koji zajedno dišu te se konstantno slušaju i oslanjaju jedni na druge. S punim povjerenjem.

     Ako bih išta pametno imao za reći, to bi bilo samo - poslušajte ovaj album kad ste sami doma, kad ste s nekim tko vam je drag, za dobro jutro ili za laku noć. Jedno je sigurno - neće vas iznevjeriti. A minute is all it takes to fall for it.

 

                                    Your friendly neighbour, Mr. Eloquence

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja