Prijenos energije među umjetnicima i primateljima

Prijenos energije među umjetnicima i primateljima
Datum objave:
03.05.2018.

            Krzysztof Kobylinski je poljski skladatelj, pijanist, autor tridesetak albuma temeljenih na jazz, etno, neoklasičnoj i elektronskoj glazbi. Umjetnik je međunarodnog ugleda o čemu svjedoče pohvale slavnih glazbenika kao što su Ambrose Akinmusire, Branford Marsalis, Richard Galliano i Bireli Lagrene. Osim što svira solo, Kobylinski vodi nekoliko sastava, među ostalima multikulturalani međunarodni KK Pearls, duo s pjevačicom Ruet Rivka i Ethnojazz Orchestra. U nekima od njegovih projekata kao gosti pridružuju mu se slavni glazbenici kao što su udaraljkaš Trilok Gurtu, trubači Randy Brecker i Erik Trufaz, pijanist i harmonikaš Daniele di Bonaventura te saksofonist Bill Evans. Kobylinski je plodan skladatelj čija djela izvode drugi glazbenici. Neki od njih, primjerice pijanisti Joey Calderazzo i Adam Makowicz, trubač Ralph Alessi i gitarist Mike Stern, ostvarili su projekte u kojima izvode isključivo njegova djela. Osim kao glazbenik, djeluje i kao promotor. Između ostalog utemeljitelj je i ravnatelj poznatog etnojazz festivala Palmjazz u Gliwicama te The Jazovia Centera u Gliwicama, Poljska.

            Na koncertu u Zagrebu Krzysztof Kobylinski predstavit će se solo recitalom.

Chopin Gershwin i Corea

            Koji ćete program izvoditi na koncertu u Zagrebu?
            - To će u osnovi biti moje skladbe. Možda ću svirati jednu ili dvije poljske narodne pjesme. Sve skladbe koje bih volio svirati na koncertu u Zagrebu, znači cijeli program koncerta, temelji se na skladbama koje se razlikuju od onih koje sviram s bendom. U solo nastupu tretiram ih na otvoreniji način.

            Što solo izvedbe čini posebnima, drukčijima?
            - Svirajući solo možeš biti otvoreniji, nisi toliko ovisan o harmonijskim strukturama i ritmičkim ograničenjima. Harmonijska struktura i ritam grade glazbu, ali oni se također mogu okrenuti protiv izvođača. Mogu se mijenjati na način koji je teško zamisliti dok svirate s cijelim sastavom. To je drugačija glazba. Ako je glazba snažno improvizirana, solistička je izvedba obično struktuiranija od sviranja s bendom. To je zanimljiva razlika između sviranja solo i s bendom.

            Što vas vodi u skladateljskom radu?
            - Kao skladatelj želim biti istinit i iskren. Nadahnjuje me život, samo i isključivo, apsolutno, život i svi njegovi elementi. Za glazbom tragam stvarajući osnovne okvire, pronalaženjem prvog, drugog, trećeg motiva, što je najvažnije za izgradnju cjelokupne kompozicije. Ne možeš na intelektualan način reći zašto je je nešto na nekom mjestu, to možeš samo osjetiti.
            Koje jazz skladatelje najviše cijenite i zašto?
            - Najzanimljiviji u tome je da vjerojatno cijenim skladatelje koji ne dolaze nužno iz jazz miljea. Pod time mislim na umjetnike kao što su Peter Iljić Čajkovski i Frederick Chopin. Mnogo je melodija pridonijelo jazzu, u vidu motiva, počevši od Georgea Gershwina kojeg također jako cijenim. Što se tiče standarda, to su svakako kompozicije Michela Legranda i Chicka Coreae.

Emocionalne slike

            Ipak, ne svirate ih često.

            - Kad bolje razmislim, rijetko sviram standarde. Međutim, kad govorimo o mojim skladabama, mogu vam reći da upravo pripremam novi solo album. Također, tražim najbolji osjećaj unutar novih skladbi. Ali one koje sviram stalno, neke čak desetljećima, još uvijek volim. Osjećam se dobro svirajući ih.

            Koji je vaš cilj u stvaranju glazbe?
            - Ovisi o tome kako to gledamo. Najvažniji cilj stvaranja glazbe je sama glazba. Biti u glazbi je takav užitak da je to cilj i konačna destinacija, nešto što osjećaš duboko u sebi. Zbog toga ne trebate nikakve dodatne elemente, iako postoji nekoliko aspekata koji su vrlo korisni pri stvaranju glazbe. Mislim ovdje prije svega na mogućnost da budem s publikom, priliku da upoznam sjajne ljude i mjesta. Ali naglašavam - glazba je najvažnija u glazbi.

            Što vam je najvažnije u glazbenoj interpretaciji?
            - Općenito, važne su mi emocije. Osjećam se mnogo bolje u glazbi kad postoji prilika da pokažemo emocionalnost, nego u onoj koja ima više tehničkih aspekata. U improvizaciji se volim povezati s primateljima, ostvariti s njima prijenos energije. To se može napraviti izgradnjom emocionalne slike. Primjerice, osjećam nešto na određen način, pokušavam to prenijeti primateljima i komunicirati s njima, a oni to osjećaju na svoj način. Taj se proces odvija tijekom cijele izvedbe.
            Kakav je vaš pogled na jazz?
            - Prije bi bilo lako odgovoriti na ovo pitanje. Trenutno se jazz proširio na mnoge žanrove. Općenito, za mene je to improvizirana glazba proistekla iz tradicije američke glazbe koju su stvarali Afroamerikanci. Jazz glazbenik mora biti maštovit i mora biti u ritmu. Bez toga bilo bi teško djelovati u ovom žanru. Ukratko, to je jazz.
 

Davor Hrvoj

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja