Sloboda, nove boje i moć flaute

Sloboda, nove boje i moć flaute
Datum objave:
09.02.2018.

Razgovor s Dianom Čerenšek u povodu objavljivanja knjige “Jazz Flute Transcriptions”

 

Što donosi knjiga i kome je namijenjena?

„Jazz flute transcriptions“ nova je literatura za mlade klasične flautiste koji već tehnički vladaju instrumentom. Donosi niz solotranskripcija povijesno važnih jazz flautista te njihovih pjesama napisanih izvorno za flautu. Sadrži samo neke od važnih imena poput Yusefa Lateefa, Bobbyja Jaspara, Huberta Lawsa, Erica Dolphyja, Franka Wessa i Tubbyja Hayesa, koji su obogatili literaturu ovog instrumenta.                                                                                                           Knjiga služi kao smjer mladim glazbenicima na putu otkrivanja jazz glazbe, ali i kao motivacija u svakodnevnom klasičnom odgojno-obrazovnom procesu. Osim izvorne literature za flautu, sadrži i jazz standarde te analizu akorda s nekoliko važnih solotranskripcija različitih instrumentalista, sve s ciljem stvaranja kompletnog i svestranog glazbenika usmjerenog prema cjeloživotnom učenju i kompetentnosti na tržištu.

Zašto knjiga za jazz flautu u Hrvatskoj, za koga i kako je nastala?

Sama tema jako je opširna i mogla bih o njoj jako dugo govoriti ali pokušati ću u kratkim crtama reći neke stvari za koje smatram da su najvažnije za bit ove knjige. Mogu govoriti iz ugla osobe koja je rasla uz ovu knjigu i koja na nju gleda kao na dnevnik svoga rada i osobnog razvoja. Naime prva transkripcija sola u ovoj knjizi je „Flute blues“ koja je ujedno i prva transkripcija koju sam ikada skinula u okviru jazz glazbe. Također, mogla bih o ovoj knjizi govoriti iz ugla osobe koja dolazi iz klasičnog svijeta i koja se, evo, odvažila pisati, ni manje ni više nego za jazz flautu ali i iz ugla osobe koja radi u klasičnom odgojno- obrazovnom procesu klasičnih glazbeni škola. Isto tako na kraju, kako sam zapravo zamislila ideju da će literatura za jazz flautu biti prihvaćena u klasičnim glazbenim školama i kako mi je to uspjelo? Krenuti ću redom i za početak ću reći da me kroz samu knjigu vodilo nekoliko važnih elemenata zbog kojih sama knjiga i nastaje. Kao prvi element spomenula sam podršku jazz glazbi u Hrvatskoj. Taj element odnosi se na činjenicu da kod nas još uvijek ne postoji odgovarajući način sustavnog učenja jazz glazbe u glazbenim školama kao što ga nema niti na glazbenoj akademiji. Naravno, upoznata sam s time da na glazbenoj akademiji postoji prividan jazz odsjek - i sama sam bila dio toga - međutim pod time sam mislila da dok god klasični glazbenici iz srednjih škola ne mogu doći na akademiju i upisati čisti jazz odsjek bez da studiraju i klasičnu glazbu, mislim da ta ideja nije još uvijek uspjela u potpunosti. Nadam se i držim fige da to uspije i da jazz glazba u budućnosti dobije svoje mjesto u klasičnom odgojno-obrazovnom procesu klasičnih škola i akademija. Smatrala sam da je time, upravo zato što toga nema u obrazovanju, onemogućen adekvatan razvoj mladih glazbenika koji se žele opredijeliti za tu vrstu glazbe ali i onh ostalih koji žele biti samo osviješteni ili informirani o tome. Biti samo osviješten izuzetno je važno u procesu bilo kojeg obrazovanja jer za sobom vuče čitav niz elemenata važnih za potpuni razvoj pojedinca kao na primjer proces cjeloživotnog učenja. Da bi taj element uspio i mladog glazbenika usmjerio na dug, kvalitetan put, potrebno mu je pružiti dovoljno kvalitetnih informacija. Zbog te činjenice što jazz glazbe nema u okviru klasičnih glazbenih škola kao izborni predmet u razgovoru s kolegama iz klasičnog svijeta, saznala sam da se oni vrlo malo interesiraju za jazz općenito i ne usude se krenuti u to. Mišljenja su da je jazz nešto vrlo apstraktno i njima jako udaljeno, što zapravo nije. Svaki bi klasični glazbenik uspio pronaći u jazz glazbi nešto za sebe i nešto u tome što zapravo njega interesira. Osim onih koji nisu dovoljno informirani postoje i oni koji se samostalno okreću učenju jazza, kao što sam ja radila na tome putem raznih seminara i privatnih poduka, međutim nemaju dovoljno čvrstu ruku koja ih vodi kroz sam proces. Pod tim ne mislim nužno na fizičku osobu već opet na cijeli jedan sustav u školstvu koji tim učenicima ili mladim studentima ne daje slobodne ruke i pravo izbora da se možda opredijele za tu vrstu glazbe.Upravo zbog tih razloga ova knjiga želi poduprijeti ideju kako bi se u skoro vrijeme jazz glazba postupno uvodila kao izborni dio odgojno-obrazovnog procesa klasičnih glazbenih škola. Smatrala sam da bi se time obogatio razvoj mladog glazbenika u budućnosti po uzoru na druge europske zemlje. Isto tako, smatrala sam da ću tom knjigom dati ideju i podršku profesorima iz klasičnih glazbenih škola da posjećuju jazz koncerte koji se događaju kod nas i odlaze na predavanja koja često drže vrhunski jazz glazbenici. Ideja je bila tom knjigom informirati ih o tome, informirati ih o osnovama jazza za flautu i da se odvaže otići na navedena predavanja jer će time zapravo upotpuniti obrazovni proces svojih učenika.

Drugi važan element ove knjige je spoznaja i osviještenost jazz literature za flautu. Mogu govoriti iz prve ruke kao klasični akademski flautist da je literatura za klasičnu flautu oduvijek bila opsežna, zanimljiva, važna za napredak pojedinca ali rekla bih i za razumijevanje glazbe općenito, međutim postoji i čitav niz povijesno važnih instrumentalista u jazzu zbog čijih stvaralačkih dostignuća danas imamo čitav niz literature za jazz flautu. Iz tog razloga bilo mi je važno u ovoj knjizi spomenuti neke od tih autora. Oni su Yusef Lateef, Bobby Jaspar, Tubby Hayes, Eric Dolphy i Hubert Laws. Htjela bih samo spomenuti da nisam imala sasvim slobodne ruke dok sam pisala ovu knjigu zbog čega ovdje nisu neka kompliciranija sola. U ovu ideju željela sam uključiti i agenciju za odgoj i obrazovanje jer bez njih ova knjiga ne može biti priznata kao stručna literatura u što ja čvrsto vjerujem da bude - na dobrom je putu. Zato sam morala voditi računa i o njihovim načelima, broju stranica, odabiru autora i težini transkripcija kako bi sve nekako zadovoljila, a opet uspjela u toj ideji da se jazz glazba uvede u obrazovni proces. Isto tako moja ideja bila je pridobiti mlade glazbenike a ne odbiti ih nekim previše apstraktnim solima, zato sam puno razmišljala o tome. Osim jazz flautista knjiga nudi i druge instrumentaliste i njihove transkripcije sola za koje sam smatrala da su nužni za razumijevanje osnova jazz glazbe. Naravno, birala sam isto jednostavnije transkripcije sola. To su Miles Davis, Blue Mitchell, Dexter Gordon, Chet Baker i Stanley Turrentine.

Treći elemet knjige je stvaranje kompetentne jazz publike. Znamo da je jedna od važnih zadaća obrazovanja klasičnih glazbenih škola koja se ne odnosi na stvaranje budućih profesionalnih glazbenika upravo odgajanje kvalitetne publike koja će pratiti koncerte, koja će znati cijeniti kvalitetnu glazbu. Da bi taj dugotrajan proces odgoja kvalitetne jazz publike uspio važno je postupno u obrazovanje uvoditi upravo ovaj oblik sadržaja.

Četvrti element knjige je cjeloživotno učenje ili obrazovanje. Kao što sam već spomenula da bi taj dugotrajan proces bio uspješan važno je mladom glazbeniku pružiti dovoljno informacija i kvalitetnih sadržaja s kojim će se služiti na tom putu i koji će mu dodatno otvarati neke nove ideje. Zapravo već poznata zadaća cjeloživotnog učenja upravo je mladog glazbenika učiniti slobodnim za primanje novih informacija, spretnima i otvorenima za nove izazove. Upravo jazz glazba savršeno se nadopunjuje kao dodatna literatura na tom putu. Isto tako, poznata je činjenica da jazz glazbenici na svojim akademijama pridaju važnost klasičnoj glazbi i sviraju određena djela iz tog pravca, te sam zato smatrala da bi jednako dobro bilo i da klasični glazbenici nadopune svoje znanje jazz glazbom. Različitost je ono što će nas upotpuniti. Za kraj bi htjela reći da ova knjiga nije vodič za sviranje jazz glazbe i ne može biti jedino sredstvo napretka. Vrlo je važno uz navedeni sadržaj slušati snimke i pokušati zvučati kao jedno. Također, ova knjiga ne osporava važnost klasično odgojnog procesa glazbenih škola već želi biti kao dodatna, izborna literatura i informirati mlade glazbenike o njihovom instrumentu u potpunosti.

Kada i zašto se dogodila ljubav prema jazz glazbi i prijelaz iz klasične flaute u jazz?

Nisam sigurna jesam li svjesno ikada razmišljala o tome kada i zašto se to dogodilo. Bilo mi je važno da sam sretna, da radim ono što volim, da proučavam ono što me zanima, da vidim neki svoj put i smisao u tome. Zašto baš jazz, to bi sigurno znali moji bliski kolege, prijatelji i profesori. Možda sam previše bila u tome da bih znala prepoznati taj jedan razlog zbog kojeg je sve krenulo. Ono što sada i danas znam je to da sam izražavanjem kroz jazz glazbu pobijedila samu sebe. Kada pogledam iza sebe to je ono prvo što vidim. Zvuči pomalo apstraktno ali svakim svojim malim nastupom, odsviranim solom, pa i ovom knjigom pobjeđujem sebe i to mi je zanimljivo. Volim stavljati ispred sebe izazove koje na prvi pogled na bih nikada radila, a onda ih baš učinim i napravim veliki korak. Jazz glazba tjera me da izlazim iz vlastitih okvira, budi u meni nešto pozitivno i s jazzom kao da vrijeme stoji, kao da je sve moguće i za sve ima vremena. Možda sam imala sreće i što je moja mentorica na akademiji bila osoba koja mi nikada nije branila da u okviru klasičnog studija radim jazz glazbu. Često bih joj znala na sat dolaziti s transkripcijama sola i pokazivati joj sva ponosna na što bi me moji kolege gledali u čudu i sugerirali mi da to ne činim jer da će mi braniti ukoliko sazna da me jazz zaokupio. To se nije nikada dogodilo. Zašto? Nisam sigurno. Možda zato što je kao osoba bila otvorena za takav način obrazovanja ili je možda vidjela da sam se previše zaljubila u taj pravac i da ću teško prekinuti to. U početku voljela sam zvuk flaute u nekom novom ambijentu gdje se spajaju boje u neke nove harmonije i flauta je odjednom zvučala nekako moćno i snažno. Sviđala mi se ta nova boja flaute kada bih zasvirala na jazz ansamblu u sklopu akademije. Kada si cijeli život u klasičnoj glazbi od malih nogu, dođeš u jednu fazu kad prestaneš razmišljati o glazbenim stilovima u teoretskom smislu. Jednostavno počneš samo svirati. Prestane ti biti važno je li nešto klasična glazba, rock, pop, jazz, počinješ svirati ono u čemu pronalaziš komadiće sebe. Tek kasnije razmišljaš o posljedicama i ima li to možda i neke druge strane na koje nisi računao ali i to je dobro jer čim je teško znači da si na dobrome putu i da ima nade da na ovaj ili onaj način napraviš nešto odlično za sebe. Volim istraživati jazz glazbu jer je intrigantna i nekako živa. Dok nastupam osjećam se slobodno, slobodnije nego kada izvodim klasičnu glazbu i pruža mi se mogućnost da ostavim u izvedbi nešto sasvim svoje. Volim što traži od tebe da jako dobro vladaš temeljima, imaš čvrste okvire, uložiš puno rada i truda, a onda te naglo oslobodi, pusti te da budeš to što jesi. Imam osjećaj da sam na pravome putu i da sam odabrala baš ono što trebam odabrati. Od svega što sam radila u životu vezano uz glazbu ovo je pravac u kojem se najbolje osjećam i zato želim dalje istraživati ovaj instrument, želim aktivno svirati i želim se i dalje razvijati. Na kraju za mene je glazba samo jedna i nikada nisam previše razmišljala o razlikama između klasične i jazz glazbe.

Hoće li uskoro i nastavak knjige?

Nastavak knjige će sigurno biti, već imam materijala, ali ne uskoro. Želja mi je prvo posvetiti se maksimalno sviranju i raditi na svom prvom albumu. Do tada, nadam se da ću ovom knjigom inspirirati neke mlade flautiste i pružiti im osnovne informacije. Sjećam se kada sam kretala u ovaj smjer bilo je more informacija i nisam znala od kuda bih krenula. Ovo je dobra prilika za same početnike da od nekuda krenu i kroz ove različite autore odaberu što je najbolje za njih, te da spoznaju gdje se pronalaze. Zato sam i birala autore koji jazz izvode na različit način kako bi se svako pronašao u nečemu i možda se odlučio za ovaj zaista predivan i značajan glazbeni pravac.

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja