Čista ljubav prema glazbi

Čista ljubav prema glazbi
Datum objave:
17.11.2017.

Svestrani glazbenik: gitarist, skladatelj, umjetnički ravnatelj nekoliko festivala, promotor i glazbeni pedagog, Damir Halilić Hal je snimao u studijima u Londonu, Nashvilleu, Bologni, Berlinu, Pragu i Rimu uz producente i glazbenike među kojima ima i dobitnika najprestižnijih nagrada kao što su Grammy ili Brit Awards, a s nekima od njih ostvario je i autorsku suradnju. Umjetnički je ravnatelj četiri međubarodna festivala od kojih svi redom spadaju u najveće i najprestižnije u svom fahu: Baška International Guitar Festival, Kastav Blues Festival, Hal’s All Star Guitar Festival (prekinuto 2015. – očekuje se nastavak u Opatiji) i Kostrena Happy Days. Nedugo je u Gorici radio na kazališnoj predstavi u koprodukciji slovenskih i po jednog talijanskog i jednog hrvatskog kazališta (INK Pula). Tamo je radio glazbu i nastupao u sklopu predstave koja je bila hit uzimajući u obzir rasprodane predstave i stojeće ovacije na svakoj izvedbi. Osim navedenog slijede nastupi u Njemačkoj i Italiji, promocije u HNK Zadar, HNK Varaždin, HNK Osijek, Guvernerovoj palači u Rijeci (Povijesni i pomorski muzej), a trenutno dogovara nastupe u Frankfurtu, Milanu, SAD-u... Damir Halilić Hal će, nakon HNK-a Varaždin i Zadar, zagrebački koncert i promociju ovog izdanja održati 19. siječnja 2018. u KD Vatroslava Lisinskog.

            Hal je nedugo u izdanju Dancing Beara objavio knjigu “Atlantis”, zbirku autorskih skladbi pisanih u formi notnog zapisa za klasičnu gitaru, uz popratne tekstove i fotografije. Knjiga sadrži notni zapis deset skladbi i video materijal na 2 DVD-a s 3,5 sati video materijala koji se odnosi na skladbe u originalnoj autorovoj izvedbi u formi video spotova i deset skladbi u usporenim izvedbama. Značaj ovoga izdanja za hrvatsku glazbu posebice se očituje u zastupljenosti autorskih skladbi temeljenih na hrvatskoj tradicijskoj glazbi kao što su “Mare Nostrum”, “Dalmatino”, “Brela”, “Voda” itd. To su koncertne skladbe koje Hal najčešće izvodi na nastupima u inozemstvu, a koje mogu izvoditi i drugi glazbenici.” Osim toga ti nastupi su i promocija Hrvatske jer je dobar dio repertoara temeljen na našoj tradicijskoj glazbi pa kad se tu dodaju i video projekcije s motivima Hrvatske… No, Hall je puno više od toga.

Valorizacija glazbe

            Kako ste stekli širinu interesa koja se osjeća u vašem stvaralaštvu?

            - To je posljedica mog glazbenog razvoja. Ja sam prije svega skladatelj, a onda sve ostalo, tako da je kreativna komponenta kod mene prisutna od vremena kad sam se počeo baviti glazbom. Još kao klinac, u razdoblju prije upisa u glazbenu školu puno sam slušao glazbu, pokušavao “skidati” s ploča. “Gladan” glazbe kupovao sam puno ploča od kojih su mnoge i dan danas u mojoj kolekciji. Pri tome nekoliko je momenta bilo važno za moje “uranjanje” u svijet dobre glazbe. Primjerice, prijatelj mog tate bio je pretplaćen na DownBeat magazin koji bi mi davao kad bi ga pročitao. Tako sam negdje našao članak o 100 esencijalnih albuma koje sam postupno sve nabavio pa sam sate provodio preslušavajući albume “Jazz Samba” Stana Getza, “Moanin’” Arta Blakeya, “Ella & Louis”, Coltraneov “Blue Train”, Brubeckov “Time Out”, Milesov “Kind of Blue” itd. Većinu tih ploča su mi u inozemstvu nabavljali prijatelji mojih roditelja, a kod nas sam kupovao ozbiljnu glazbu pa imam puno glazbe iz raznih razdoblja: baroka, renesanse, romatike, klasike itd. Ploče klasične gitare objavljene u bivšoj državi ne treba ni spominjati jer sam kupio većinu tih izdanja.

            Kako ste ušli u svijet pop i rock glazbe koja je također prisutna u vašoj glazbi?

            - Kao i svi klinci bio sam izložen popularnoj glazbi i slušao Beatlese, Zeppeline, Purple, Floyde, Jethro Tull itd. Već sam znao valorizirati glazbu pri čemu mi je bilo jasno da su npr. među albumima Floyda “Wish You Were Here” ili “Dark Side of the Moon” neusporedivo kvalitetniji od nekih drugih njihovih albuma odnosno da su “Sgt. Pepper”, “White Album” , “Zeppelin IV”, “Thick as a Brick” itd. klasici rock glazbe.

            Kako su vas osvojili flamenko i jazz?

            - “Otkrio” sam Paca de Luciu dok još nije bilo njegovih ploča na ex-Yu tržištu. Puno sam slušao i tadašnju ECM produkciju pa McLaughlinov Mahavishnu Orchestra, Weather Reporte itd. Istovremeno, slušajući svu tu glazbu, shvatio sam da većina mojih vršnjaka iz glazbene škole uopće ne razumije glazbu izvan konteksta školskog programa što znači da ne mogu percipirati kvalitativne razlike u jazz, pop ili nekoj drugoj glazbi, a također primjetio sam da su se mnogi moji prijatelji profilirali u određenoj domeni. Jazzisti su deklarativno “bili u ljubavi” s ozbiljnom glazbom ali najveća većina njih nikad nije zaronila u bit, rockeri su više manje neskloni učenju pa ostaju zauvijek u svijetu pop glazbe itd. Uglavnom, ono što sam vidio iz svoje perspektive je postepeno zatvaranje mojih vršnjaka u određene kategorije što je, valjda, najnormalnije. Neki među njima su kasnije napravili značajne karijere i jako mi je drago zbog toga što su kvalitetni glazbenici i dobri friendovi.

Čelne pozicije

            Kojim ste vi putem krenuli?

            - Moj put od strastvenog audiofila do profesionalnog glazbenika na krilima ljubavi prema glazbi nije mogao ići drugim smjerom nego u žanrovsku širinu. I dan danas jednako volim Paca de Luciu - ali ne u kombinaciji s McLaugllinom i Al Di Meolom - Beatlese, Milesa, Barriosa, Tarregu, Bacha...

            Kako se ta svestranost odrazila na vaš skladateljski rad?

            - Žanrovska širina je jedna od glavnih odrednica moje glazbe i očito je odraz čiste ljubavi prema glazbi svih profila. Zanima me umjetnost, sloboda stvaranja, eksperimentiranje i ispitivanje novih područja. Kad sve navedeno prenesemo na moj skladateljski rad dolazimo do žanrovski i stilski vrlo raznorodne glazbe, često međusobno fuzionirane. Na primjer, skladba “Mare Nostrum”, za koji sam 2014. dobio nagradu Porin, napisana je za klasičnu gitaru, a nastala je na osnovu motiva hrvatske tradicijske glazbe, na isti način kako je to radio jedan on mojih omiljenih skladatelja Heitor Villa Lobos s brazilskom glazbom. Kao klinac svirao sam mandolinu u orkestru a s tatom na obiteljskim okupljanjima svirala se uglavnom makedonska i dalmatinska glazba. Nakon nekoliko desetljeća ta su iskustva izišla u vidu skladbi kao što su “Mare Nostrum” ili npr. “Brela” u kojoj se koristi tremolo tehnika klasične gitare koja dočarava mandolinu ali se koristi otvoreni štim karakterističan za blues glazbu, sličan onom koji Stonesi koriste za “Jumpin Jack Flash” ili “Honky Tonk Woman” što je logično jer su i nastali pod utjecajem blues glazbenika. Skladbe “Bura” ili “Boškarin” imaju jasne utjecaje flamenka. “Speak To Me”, za koju sam Porin dobio 2005., klasična je pop stvar. Neke od pop-rock skladbi s prvog albuma završile su na čelnim pozicijama ljestvica na radio postajama u SAD-u, Australiji i Europi. Na albumu “Trilogy” cijeli 3. CD bi spadao u fusion kategoriju, a realiziran je s američkim glazbenicima od kojih su većina jazzisti. Na novom je albumu Gershwinov “Summertime” koji sam ostvario s Filipom Novoselom na tamburi, ali moj aranžman se u stvari bazira na ritmičkom obrascu skladbe “Take Five”.

Davor Hrvoj

'Voda' je jedna od deset skladbi u slow motion video verziji (uz originalnu video verziju i notni zapis) s luksuznog izdanja “Damir Halilić Hal 'Moć Gitare /Guitar Power' Vol. 1” (knjiga s notnim zapisom + 2 DVD-a), preporučamo da pogledate: https://www.youtube.com/watch?v=99v6OrlmwFY

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja