Zvuk jazz orkestra uvijek mi se činio čarobnim

Razgovor s Antunom Tomislavom Šabanom povodom objavljivanja albuma »Swing Analysis« (Fonart/Aquarius Records)
Datum objave:
05.01.2015.
Autor:
Davor Hrvoj

U dvorani Hrvatskog društva skladatelja 8. je prosinca 2014. promoviran CD »Swing Analysis« skladatelja i aranžera Antuna Tomislava Šabana u izdanju Fonarta i Aquarius Recordsa. Tom su prigodom o tom izdanju pohvalno govorili akademik Nikša Gligo i saksofonist Saša Nestorović, docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Na svoj novi CD Šaban je uvrstio djela koja su obilježila njegov rad na polju orkestralnog jazza. Radi se tek o manjem dijelu snimaka što ih je ostvario tijekom razdoblja od petnaestak godina. To su uglavnom njegove skladbe - jedina skladba nekog drugog autora je »Dreamlight« slavnog dominikanskog pijanista Michela Camila u Šabanovu aranžmanu - u izvedbi Jazz orkestra HRT-a, Big Banda RTV Slovenija i Austrian Jazz Composers Orchestra. Većinom izvedbi sam je ravnao.

Riječ je o orkestrima s kojima je ostvario važne suradnje, a neki od th projekata snimljeni su. »Suradnja sa svakim od tri orkestra koji su zastupljeni na albumu treba se promatrati u vremenskom tijeku mojeg profesionalnog puta« rekao je Šaban. »Vjerujem da svaki pažljivi slušatelj može čuti razvoj mojeg glazbenog izražaja, posebno ako sluša skladbe kronološkim tijekom kako su nastajale. Imao sam sreće da sam kao vrlo mlad dobio priliku surađivati s kvalitetnim, profesionalnim orkestrima od kojih svaki ima svoju tradiciju i specifičan zvuk.«
O fascinaciji orkestralnim jazzom i zašto je uronio u svijet te glazbe, Šaban je rekao: »Uvijek sam htio skladati za jazz orkestar. Još me u ranom djetinjstvu njegov zvuk oduševljavao koliko i zvuk simfonijskog orkestra. Možda i više, jer su mi ritmičke formulacije koje se koriste u jazzu bile uzbudljivije. Iako nisam znao što je to, niti kako funkcionira, sve mi se oko toga činilo čarobnim: vještina pojedinih instrumentalista, složena harmonija a nadasve ritmika.«
Album je nazvao po skladbi »Swing Analysis« za koju je u ranom razdoblju karijere dobio nagradu, i to u međunarodnoj konkurenciji. Nakon toga dobio je još neke, primjerice nagrade Miroslav Sedak Benčić i Porin. »Svaka je nagrada potvrda da nešto radiš dobro i poticaj za daljnji rad«, rekao je. »U mojem slučaju to je bilo još naglašenije jer sam te 1996. godine, svega dvije godine nakon što sam napisao svoju prvu partituru za jazz orkestar, za skladbu »Swing Analysis« dobio nagradu od žirija u kojem su bila trojica legendarnih glazbenika, vjerojatno tada najvećih živućih autoriteta u tom polju: Bob Brookmeyer, Herb Pomeroy i Bill Holman.«
Posvete velikanima
U novije se doba u Hrvatskoj sve više potiče stvaralaštvo na području orkestralnih jazz djela, no nema puno glazbenika koji su školovani na tom području. Antun Tomislav Šaban je jedan od rijetkih, iako jazz nije jedino područje njegova djelovanja. Studirao je na Hochschule für Musik und darstellende Kunst u Beču i na sveučilištu Miami. O tome kako je učio, rekao je: »Kroz čitavo osnovno i srednje glazbeno školovanje pokušavao sam se približiti svom idealu i nastojao shvatiti i naučiti kako to čudo funkcionira. Iako sam bio solidan pijanist, a potom i vrlo dobar klarinetist i glazbeni teoretičar, nije mi 1980-ih godina u Zagrebu bilo lako pronaći ikakva znanja i poduku s tog područja. Ne bi mi, nažalost, bilo lako ni danas... Tek kad sam iza sebe imao već dvije godine studija kompozicije, u ranim dvadesetim godinama života, došla je na red prva redovna poduka iz jazz glazbe na glazbenoj akademiji u Beču. Važan je bio predmet jazz teorije i aranžmana, gdje se uči kako se postavlja peteroglasni harmonijski slog i osnove instrumentiranja: »four way close, drop two«, i tako dalje. No puno više znanja, a i prakse, dobio sam godinu kasnije, kada sam proveo dva semestra na studentskoj razmjeni u Miamiju. Između ostaloga, pohađao sam jazz kompoziciju kod Rona Millera, jazz klavir, pisanje aranžmana za big band kod Garyja Lindsaya, pisanje aranžmana za vokalne izvedbe kod Larryja Lapina, napredne orkestracije i još neke predmete koji su mi konačno omogućili da svoje skladateljske zamisli i kreativnost pretočim u partiture koje su bile zanatski kvalitetne, glazbenicima zanimljive i zvučale su dobro. Iz tog najranijeg razdoblja datiraju dva uradka koja su uvrštena na ovaj CD. Oba su zapravo stilske vježbe posvećene velikanima jazz orkestra: »Blues for Thad« naravno Thadu Jonesu, a aranžman skladbe »Dreamlight« Michela Camila napravljen je u stilu Gila Evansa.«
Glazba za jazz orkestar
Pisanje glazbe za jazz orkestre samo je jedan segment djelovanja Antuna Tomislava Šabana. On je svestran glazbenik koji se sjajno snalazi u raznim stilovima. Uostalom, njegova su djela izvodili ugledni ansambli i orkestri iz Hrvatske i inozemstva (Austrije, Njemačke, Australije, SAD-a i Švedske), među ostalima Zagrebačka filharmonija, Simfonijski orkestar HRT-a, Ensemble Modern i ansambl Cantus, ali i pjevači pop glazbe kao što su Arsen Dedić, Massimo Savić, Radojka Šverko, Gibonni, Tony Cetinski i drugi. Tako je i na ovaj album uvrštena jedna vokalna izvedba, a solistica je Tamara Obrovac. Osim aranžmana za vlastite skladbe piše i obrade za djela drugih autora. Primjerice, njegova transkripcija Vivaldijevih »Četiri godišnjih doba« za dva klavira 2001. je objavljenana kompakt disku za ugledbu diskografsku kuću EMI Classics. To je izdanje na području klasične glazbe bilo među najprodavanijim u nekoliko europskih država. Ta se stilska svestranost osjeća u svim njegovim djelima, pa tako i u pisanju ovih, koja su prvenstveno jazzistička, nije bježao od svoje ljubavi prema klasičnoj, ali i latino glazbi. »Glazbu dijelim samo na dobru i lošu«, rekao je. »Glazbeno sam školovan u klasičnoj tradiciji i u jazzu ali svakoj glazbi prilazim bez ideoloških predrasuda. Tako je moguće da je moj prvi autorski album, »Za jednom kapi čistoga života«, napisan za pop pjevače, drugi autorski album, »Golgota«, donosi sakralno djelo za zbor i orgulje, a ovaj treći je posvećen isključivo mojoj glazbi za jazz orkestar. Najvažnije je da kontinuirano pišem, razvijam svoj izražaj i nadalje gradim svoj opus. Želja mi je pisati i nadalje i znam da će ta buduća djela zvučati drukčije. Nadam se da na sljedeći album mojih djela za jazz orkestar neću morati čekati sljedećih dvadeset godina. Planiram iduće godine izdati i četvrti koji će sadržavati izbor snimaka iz mojeg opusa komorne glazbe.«
Zvučni fenomen
Šaban je iskustvo počeo stjecati još tijekom školovanja pišući glazbu, ali i radeći kao promotor. Primjerice, četiri je godine radio kao manager i producent za Austrian Jazz Composers Orchestra. »Rano sam se našao u poslu profesionalnog aranžera i orkestratora«, rekao je. »Za vrijeme studija u Americi i u Beču zarađivao sam pišući aranžmane, obrade i orkestracije za različite sastave, a iskustvo na tom polju, i šire, stekao sam i tijekom višegodišnjeg boravka u Austriji. Razvio sam time naviku da svako svoje djelo sagledam s aspekta glazbenika koji ga izvodi, ali i publike koja ga sluša, bila ona stručna ili opća, na izvedbi uživo, ili na radiju i televiziji. Smatram da moj posao skladatelja ne završava onim dvjema crtama na kraju partiture. Često sam u poziciji svoju glazbu realizirati u svojstvu dirigenta ili producenta. Glazba je zvučni fenomen, koji nastaje interakcijom skladateljevog predloška i vještine glazbenika izvođača. Osim što pišem partiture, nastojim sva svoja djela snimiti, a ponekad izraditi i video, odnosno glazbeni film po svojoj glazbi.«
Na ovom je albumu dokumentirano jedno od mnogobrojnih njegovih djela koja je ostvario u suradnji s uglednim svjetskim jazz glazbenicima, što je utjecalo na njegovo stvaralaštvo. Naime, u izvedbi skladbe »Maestral« uz Jazz orkestar HRT-a svirao je ugledni kubanski bubnjar Ignacio Berroa, dugogodišnji suradnik legendarnog Dizzyja Gillespiea. »Najviše jazz glazbenika upoznao sam tijekom svojeg trinaestogodišnjeg umjetničkog vodstva jazz projekata Hrvatskog društva skladatelja«, rekao je. »To je bilo prekrasno iskustvo, a s nekima od njih sam i nastupao i snimao. Napisao sam djela koja sam posvetio bubnjaru Ignaciju Berroi i trubaču Jonu Faddisu, koji su ih izveli i snimili na koncertima u »Lisinskom«. Fantastičan je osjećaj dijeliti pozornicu s glazbenicima koji su mi godinama bili uzori, dok oni izvode moju glazbu.
Osim dojmljivih izvedbi, ovo izdanje donosi knjižicu od dvadesetak stranica s podacima o djelima, izvođačima i snimkama, te tekstovima o autoru na hrvatskom i engleskom, kao i fotografijama. Zahvalan posao imao je dizajner Kemal Ljumanović. Naime, on je za naslovnicu, ali i light motiv na knjižici i ploči, iskoristio likovno djelo Ivana Kožarića koje je autor ustupio Šabanu na korištenje za ovo diskografsko izdanje. Rezultat je umjetničko djelo koje svojom estetikom prikladno prati glazbeni dio što je važno za cjelokupni dojam izdanja.

(Preuzeto iz Novog lista od 4. siječnja 2015.)

 
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja