Gene Jackson uoči nastupa s Matijom Dedićem na festivalu Jazz.hr/proljeće

Gene Jackson uoči nastupa s Matijom Dedićem na festivalu Jazz.hr/proljeće
Datum objave:
09.03.2013.
Gene Jackson
Najbolja proba je ona na pozornici, pred publikom

Prve večeri festivala Jazz.hr/proljeće, što ga organizira Jazz klub Zagreb HDS-a u suradnji s Koncertnom dvoranom »Lisinski«, cjelovečernji će koncert u Maloj dvorani »Lisinski« održati pijanist Matija Dedić u suradnji s uglednim američkim jazz glazbenicima: kontrabasistom Harviem S-om i bubnjarom Geneom Jacksonom. Tom suradnjom Dedić potvrđuje svoju uspješnu međunarodnu karijeru. Naime, među ostalima, u trio formaciji glasovir-kontrabas-bubnjevi njegovi su koncertni partneri do sad bili Martin Gjakonovski i Dean Terzić, Ron McClure i Jimmy Madison, Buster Williams i Lenny White, a u snimanjima hvaljenih albuma pridružili su mu se Jean-Louis Rassinfosse i Marek Patrman, Larry Grenadier i Jeff Ballard, te Vincente Archer i Kendrick Scott.
Suradnjom s ovom dvojicom glazbenika, posebice s Geneom Jacksonom, Dediću se ostvario dugogodišnji san. O tome je rekao: »Genea Jacksona prvi sam put slušao u ljeto 1992. na jazz festivalu u Beču gdje je svirao u triju Herbiea Hancocka. Svih ovih godina s izuzetnom sam pažnjom pratio njegov rad i uvijek ga smatrao jednim od najboljih bubnjara koje sam čuo uživo. Vrlo sam sretan i ponosan što je pokazao interes za zajedničko muziciranje. Što reći osim da je to divan osjećaj.«
Osim što se radi o vrhunskim jazz glazbenicima s kojima je užitak svirati, suradnja s njima donosi i obogaćivanje iskustva. Kao što su oni učili svirajući s velikanima jazza; Harvie S s Thadom Jonesom, Leeom Konitzom, Gilom Evansom, Artom Farmerom i Paulom Motianom, a Gene Jackson s Clarkom Terryjem, Wayneom Shorteerom, Dianne Reeves, Joeom Lovanom i Branfordom Marsalisom, na isti način svoje iskustvo sad prenose na glazbenike mlađih naraštaja poput Matije Dedića. U skladu je to s tradicijom jazz glazbe u kojoj je jedno od važnih načela izobrazbe sviranje sa starijim kolegama i učenje od njih.
Odgovoriti na izazove
Toga je svjestan i Gene Jackson.
- Ta je formula proizašla iz tradicije jazz glazbe. Stariji vođe sastava otkrivaju mlade, nadarene glazbenike, uključuju ih u sastav i pomažu im da razviju svoj potencijal. Tako su radili Miles Davis, Art Blakey, Betty Carter... To je Dave Holland ostvarivao sa svojim sastavom dok sam svirao s njim.
- Što ste vi naučili od iskusnijih glazbenika s kojima ste svirali, primjerice Davea Hollanda i Herbiea Hancocka?
- Puno sam naučio od Davea. Kod njega je glazba na prvom mjestu, sve se vrti oko nje. Doista ozbiljno pristupa glazbi. Od njega sam naučio da je najvažnije truditi se, ne mareći radi li se o fizičkom ili mentalnom naporu, i da, bez obzira na sve, bez obzira koliko smo umorni, uvijek trebamo dati najbolje od sebe. Također me naučio kako držati timeing. Dave ima nepogrešiv timeing tako da, ako vaš nije dobar, uz njega to uvijek možete osjetiti. Svirajući s njim postao sam svjestan što i kako u svojem sviranju moram unaprijediti. S Daveom i Herbiem nismo puno razgovarali o glazbi. Naš se "razgovor" odvijao na pozornici, tijekom svirke.
- Jeste li imali dovoljno proba ili ste svirali bez proba kao što je djelovao sastav Milesa Davisa s kojim su obojica surađivali?
- Dave je češće održavao probe nego Herbie, ali najvažnije probe bili su nastupi pred publikom. U tim smo situacijama najviše napredovali. Možeš isprobavati sve što želiš, ali kad nastupaš uživo i ostvaruješ međudjelovanje s publikom, događa se spontani proces za koji se ne možeš pripremiti. Na pozornici se odvija proces učenja. To je naša vježbaonica. Probe nam služe samo zato da bi se upoznali s repertoarom, ali improvizacije i međuigre među umjetnicima mogu se ostvarivati samo na koncertima, u stvarnom vremenu, na bini, tijekom nastupa za publiku od koje glazbenici primaju energiju. To je komunikacija u dva smjera - između publike i umjetnika. Ta te situacija potiče na različite reakcije. Mnogo je različitih smjerova u kojima bi se mogao kretati, ali kad sviraš s izvrsnim glazbenicima poput Davea i Herbiea puno je lakše odabrati pravi. Sviranje s iskusnim glazbenicima omogućuje ti da stvoriš jasnu sliku o tome koja je tvoja uloga, kako ćeš ispoljiti svoju stvaralačku snagu, na koji češ način kao umjetnik odgovoriti na izazove. To smo naučili na nastupima, a ne kroz razgovor ili probe.
Lud čovjek
- Na taj način djeluje i Mingus Big Band. Je li vam zbog toga bilo teško svirati s tim Big Bandom koji je godinama proglašavanim najboljim jazz orkestrom?
- Ja sam tek jedan od bubnjara koji su tijekom godina svirali u tom orkestru. Za svako mjesto u tom "Mingusovom udruženju" postoji pet ili šest instrumentalista, vodećih jazz glazbenika iz New York Cityja, koji se po potrebi izmjenjuju. To je sjajno okružje za svakog glazbenika jer drukčije je svaki put kad sviramo. Neke od originalnih partitura nisu u potpunosti čitljive i svirati iz njih istinski je izazov, ali nemo puno sastava koje se bave očuvanjem suštine Mingusove glazbe.
- Zašto ju je važno sačuvati i predočiti novim naraštajima glazbenika i ljubitelja jazza?
- Kad razmišljamo o njegovoj glazbi uočavamo elemente širine, svestranosti i slobode, ali i jasnih naznaka u kojem se smjeru svaka sekcija treba kretati. Slušao sam snimke Mingusovih nastupa na kojima se osjeća da je izvedba "klimava". Mingus bi tada, usred izvedbe, zaustavio sastav i obratio se trubačima: "Neee! To što svirate je sranje!" Naložio je cijeloj sekciji da napusti pozornicu i ode uvježbati svoj dio, a ritam sekcija bi za to vrijeme nastavila svirati. Poslije bi se trubači ponovno pridružili orkestru. Tijekom studija na Berkleeju čuo sam te snimke i pomislio: "Čovječe, taj je čovjek bio potpuno lud!" No, taj element povezujemo s Mingusovom glazbom i Mingus Big Bandom. Taj element još uvijek postoji, a očuvan je upravo zato što ne održavamo probe, kao i zato što njegovu glazbu uvijek sviraju glazbenici drukčijeg karaktera, drukčije osobnosti.
- Sudjelovali ste u snimanju glazbe za film "Malcolm X" Spikea Leea koji je poznat po suradnji s jazz glazbenicima u ostvarivanju svojih djela. Kako se povezao s njima?
- Nakon što su diplomirali, glazbenici s kojima sam pohađao Berklee doselili su u New York, uglavnom u Brooklyn, zato jer je tamo bilo dosta raspoloživih stanova. Tako se stvorila mreža glazbenika koji su živjeli u kvartu Fort Greene gdje su doselili i drugi umjetnici jer nije daleko od centra i najamnine su bile pristupačne. Ti su umjetnici bili međusobno povezani, kretali su se u istom društvu, udruživali i ostvarivali suradnje. Tako su se Terence Blanchard i Spike Lee povezali i počeli surađivati.
Sjajan filmaš Spike Lee
- Zašto je Spike Lee značajan redatelj?
- Spike Lee je sjajan filmaš. Posebice je važno njegovo rano razdoblje jer tada je bio mlad crnac koji se uspio afirmirati. On je crnim Amerikancima otvorio vrata filmske industrije. U to doba nije bilo drugih mladih crnačkih filmaša koji su radili nešto od tolikog značaja, a posebice ne nekoga tko je naišao na tako veliko priznanje u komercijalnom smislu. Važan je njegov film "Mo' Better Blues" koji se bavi odnosima među jazz glazbenicima, poteškoćama kroz koje prolaze, odnosu glazbenika prema glazbi, ali i prema ženama, o njihovim sukobima... Uz glumce, među kojima su bili Denzel Washington, Wesley Snipes i Samuel L. Jackson, u filmu se pojavljuje jazz bubnjar Jeff "Tain" Watts, a glazbu su snimili Branford Marsalis i Terence Blanchard. U to sam vrijeme svirao u sastavu alt saksofonista Donalda Harrisona koji je Wesleyu Snipesu pokazivao kako treba pravilno držati saksofon. Snipes je dolazio na naše probe, gledao kako sviramo, navikavao se na saksofon držeći ga u rukama. Dolazio je i na naše nastupe kako bi se uživio u ulogu glazbenika. Svi su ti glumci danas velike zvijezde, a sve je započelo u Brooklynu, u četvrti Fort Greene koja je bila jako važna za neka umjetnička dostignuća.
- Rekli ste da je Spike Lee bio važan za crnačku zajednicu. Bio je i Malcolm X. Kako je bilo snimati glazbu za Leeov film o njemu?
- Za mene je bilo iznimno važno što sam uvršten u taj projekt jer se divim Malcolmu X-u. Kad sam stigao u studio, ugledao sam ogroman orkestar, pijanista Sir Rolanda Hannu i neke druge sjajne glazbenike, a tamo je bio i Spike Lee, i bio sam pod velikim pritiskom.
- Kako gledate na doprinos Malcolma X-a borbi za ljudska prava?
- Njegov život je prepun krajnosti. Živio je na ulici i bio u zatvoru, ali bio je jako pametan. Još dok je bio u zatvoru prešao je na islam što je promijenilo njegov život. Pridružio se pokretu Nation of Islam koji je imao oštar stav prema događima u Americi. Mnogi su se toga bojali jer se pojavio glasnogovornik crnaca koji je osvijestio njihovu snagu i borio se za njihova prava. Nakon što je putovao diljem svijeta i posjetio Meku, njegov se put promijenio. Stekao je jasniji pogled, suprotan onome koji je tada propovijedao pokret Nation of Islam. Zahvaljujući tome pogoršali su se njegovi odnosi s pokretom što je dovelo do njegova ubojstva. Malcolm je iznimno važna osoba za sve crne Amerikance, u stvari za sve Amerikance, jer se zalagao za slobodu, pravdu, mir i jednakost među ljudima. Njegova bi životna priča trebala nadahnuti i potaknuti svakoga.
Davor Hrvoj
(Preuzeto iz Novog lista od 3. ožujka 2013.)

------------------------------------------------------------------

23. jazz.hr/proljeće
18. – 21. ožujak 2013.

Ponedjeljak, 18. ožujak

Matija Dedić; klavir
Harvie S; kontrabas 
Gene Jackson; bubnjevi

Vodeći hrvatski jazz glazbenik oformio je novi projekt s dvojicom njujorških profesionalaca. Matija i dalje razvija svoj izričaj u klavirskom triju i uz svoje nove suradnike obećava vrhunski glazbeni doživljaj.
Pijanist Matija Dedić ostvario je međunarodnu karijeru surađujući s uglednim jazzistima. Među ostalima, u trio formaciji glasovir-kontrabas-bubnjevi njegovi su koncertni partneri bili Martin Gjakonovski i Dean Terzić, Ron McClure i Jimmy Madison, Buster Williams i Lenny White, a u snimanjima hvaljenih albuma pridružili su mu se Jean-Louis Rassinfosse i Marek Patrman, Larry Grenadier i Jeff Ballard, te Vincente Archer i Kendrick Scott. Na festivalu Jazz.hr/proljeće predstavit će novi trio u kojem sviraju ne manje važni jazzisti: kontrabasist Harvie S (Thad Jones, Lee Konitz, Gil Evans, Art Farmer...) i bubnjar Gene Jackson (Herbie Hancock, Mingus Big Band, Dianne Reeves, Joe Lovano...).

Utorak, 19.ožujak

„With Suspicious Minds“
Vesna Pisarović; vokal
Gerhard Gschlößl; trombon
Jan Roder; kontrabas
Steve Heather; bubnjevi

Nakon svojih uspjeha na hrvatskoj zabavnoglazbenoj sceni, susreta s Peterom Brötzmannom te transformacije u Haagu, Londonu i Berlinu, Vesna Pisarović vraća se u Zagreb s neobičnim, kreativnim jazz projektom. 
Vesna Pisarović renomirana je hrvatska pjevačica. Nakon dugogodišnje istaknute pop karijere, 2006. se odlučuje na radikalan zaokret upisujući studij jazz pjevanja na Kraljevskom konzervatoriju u Den Haagu, a potom magistrira iz glazbene izvedbe na prestižnoj Guildhall School of Music and Drama u Londonu. Trenutno živi i radi između Berlina i Zagreba. Njezin jazz prvijenac “With Suspicious Minds”, eksperimentalni je jazz projekt posvećen glazbenom opusu Elvisa Presleya. Intervenirajući u nebrojene interpretacije i imitacije Elvisa, projekt donosi nešto sasvim novo i neočekivano. Uz Vesnin svojstven vokalni pristup, projektu se pridružuju vodeći jazz glazbenici iz Berlina.


Hologram   
Elvis Penava; gitara
Maasej Kovačević; klavir
Goran Delač; bas gitara
Marko Lazarić; bubnjevi

Intrigantan fusion sastav koji okuplja vodeće glazbenike mlađe generacije obogatio je prošle godine hrvatsku glazbenu scenu zapaženim albumom.
Fusion sastav Hologram 2008. su osnovali Goran Delač, Elvis Penava i Marko Lazarić. Godinu dana kasnije pridružio im se klavijaturist Kristian Terzić, te 2013. klavijaturist Maasej Kovačević. Hologram spaja jazz i progresivni rock, stvarajući pritom mješavinu zvuka začinjenu i drugim stilovima, izbjegavajući klišeje i upuštajući se u improvizaciju. Izvodi skaldbe članova sastava koje su se našle na albumu prvijencu jednostavnog naziva Hologram, objavljenog 2011. za Aquarius Recordsa. Skladba “Laika” s tog CD-a iste je godine nagrađena Porinom za najbolju jazz kompoziciju. Osim skladbi s tog albuma, na koncertu u Lisinskom Hologram će predstaviti i nove skladbe koje priprema za svoj drugi album.

Srijeda, 20 ožujak:

Nove nade jazza «Marjan Marjanović»
Smotra novih lica hrvatskog jazza.

Damjans Giipuja
Andreas Marinello; saksofon, bas klarinet
Dario Marušić; sopela, dvojnice, cindra, vokal
Damjan Grbac; kontrabas
Tonči Grabušić; bubnjevi, udaraljke

Mladi kastavski kontrabasist Damjan Grbac predstavit će zagrebačkoj publici svoj autorski projekt neobična imena. Spretnim skladateljskim postupcima on spaja zvuke tradicijske glazbe primorske regije s kreativnim solističkim jazzom. Svakako jedan od najoriginalnijih jazz projekata prošle godine!
Damjans je sastav mladog kastavskog kontrabasista i skladatelja Damjana Grpca. Na programu zagrebačkog koncerta bit će skladbe s prvog CD-a tog kvarteta, “Giipuja” u izdanju Aquarius Recordsa. To su jazzističke obrade djela istarske i kvarnerske narodne glazbe, kao i vlastitih skladbi pisanih u istom duhu. Grbac je odlučio istarsku i kvarnersku tradicijsku glazbu, zasnovanu na karakterističnoj istarskoj ljestvici koju je UNESCO zaštitio kao nematerijalnu baštinu, ostaviti u originalnom obliku, a te originalne napjeve glazbenici nadgrađuju materijalom suvremenog jazza. Radi se o zanimljivom promišljanju etno-jazza koji, uz očuvanje hrvatske narodne baštine, može biti putokaz za prezentaciju hrvatske glazbe u svijetu.

Četvrtak, 21. ožujak

Ron Carter  Golden Striker Trio   
Donald Vega; klavir
Russel Malone; gitara
Ron Carter; kontrabas

Zvijezda ovogodišnjeg festivala je jedan od najvećih živućih jazz glazbenika, legendarni kontrabasist koji je snimio više od 2.000 ploča i svirao s ljudima koji su stvarali jazz glazbu druge polovice 20. stoljeća.
CD-om “The Golden Striker” glasoviti se kontrabasist Ron Carter, član legendarnog Miles Davis Quinteta iz šezdesetih, predstavlja na vrhuncu glazbene zrelosti. Carter je uspostavio sklad i zajedništvo u kojem mlađe kolege stavlja u ravnopravan položaj ostavljajući im mnogo prostora za improvizacije, ali i za skladateljski doprinos. Njihove su izvedbe prožete feelingom, elegancijom i profinjenošću, uvijek iznova otkrivaju nove ljepote i glazbene vrijednosti, a Cartera potvrđuju kao jednog od najznačajnijih umjetnika današnjeg jazza. Može li glazbenu čaroliju, koja odlikuje ovaj CD, ostvariti i na koncertu u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, uvjerit ćemo se na zaključnom koncertu ovogodišnjeg festivala Jazz.hr/proljeće?
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja