Jedini festival u Hrvatskoj bez i jednog sponzora, besplatan za sve ljubitelje jazza

Jedini festival u Hrvatskoj bez i jednog sponzora, besplatan za sve ljubitelje jazza
Datum objave:
06.04.2011.
Tomislav Pavleka
Last Minute Open Jazz Festival u Balama pod pokroviteljstvom Predsjednika Republike

Organizator festivala Tomislav Pavleka: «Glazba nije materijalno dobro. Ona ne smije biti okaljana novcem. Nije smisao ljudskog postojanja u zaradi, već u skladu s ljudima koji čine krug. Zato nisam potražio pomoć kod bankara, već sam potražio glazbenike. Umjetnike. Upitao sam ih žele li mi pomoći u pokušaju da zajednički vratimo dostojanstvo koje se pogubilo u rascjepima neprilagođenih želja i stvarnih mogućnosti... To je suština jazza koji je nastao na ulici, u poluilegalnim klubovima New Orleansa i Chicaga. Bez sponzora je svirao stari Charlie Parker, ili Miles Davis. Nisu tražili pogledom bankare po zadimljenim barovima. Njihov pogled bio je usmjeren prema ritam sekciji. Nikako prema reklami ili što drugo.»

Razgovarala: Mihaela Jović Karesin


Tradicionalni Last Minute Open Jazz Festival, jedini festival u Hrvatskoj bez i jednog sponzora, i još k tome besplatan za sve ljubitelje jazza, ovog će se ljeta po peti put održati u prekrasnom srednjevjekovnom kaštelu Bale, pod pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske dr. Ive Josipovića. Organizator Festivala, predsjednik Udruge za kulturu «Kamene priče» i vlasnik istoimene konobe, Tomislav Pavleka ističe, kako je izuzetno zadovoljstvo kada takav pristup umjetnosti i posebno umjetničkim manifestacijama prepozna i sam Predsjednik Republike, ujedno glazbenik i poznavatelj dobre glazbe. Pavleka objašnjava fenomen opstanka neprofitnog festivala u eri komercijalizma i kapitala koji svrhu pronalazi isključivo u sebi samome.
«Predsjednik nam je uistinu ukazao čast svojim pokroviteljstvom. U svome pismu naglasio je da podržava naš festival i zbog njegovog snažnog samoodrživog koncepta. Naglasio je i to da smo rijedak primjer manifestacije koja ne opterećuje državni proračun sada kada je zemlja u krizi i teškoćama. Suština festivala je jednostavna, to je suština igre staklenih perli, u izrazu, komunikaciji i nadasve u reverzibilnoj energiji koja se rađa pojavom glazbe u vakuumu, pojavom matematičkih zadataka, formula, boja... To je suština jazza koji je nastao na ulici, u poluilegalnim klubovima New Orleansa i Chicaga. Bez sponzora je svirao stari Charlie Parker, ili Miles Davis. Nisu tražili pogledom bankare po zadimljenim barovima. Njihov pogled bio je usmjeren prema ritam sekciji. Nikako prema reklami ili što drugo.»
Kako si uopće pokrenuo festival i uspio ga održati već petu godinu bez sponzora?
«Kad sam odlučio pokrenuti „Last Minute Open Jazz Festival" u malom istarskom mjestu od svojih jedva 1000 stanovnika, nisam mislio na zaradu. Jedno je sigurno. Bez sponzora stali bi svi sportski klubovi, većina teatara, filharmonijski orkestar raspustio bi sam sebe, slikari bi prestali slikati bez mecena, ne bi bilo ni književnih nagrada, ni putovanja, niti filma, ni fotografije... Stala bi umjetnost ukopana pred zidom šutnje i nerazumjevanja. Mi živimo u takvom svijetu. Međutim, ja sam odlučio misliti šire i spojiti dvije stvari značajne za razvoj hrvatskog društva, pa i lokalne zajednice, kulturu i turizam. Mislio sam na sve one razloge koje bi naveo bilo koji izraelski ili nizozemski prosječan turist kad bi se zaputio prema našim prostorima. Pitao bi se: „ A što ću ja tamo ?" Što će on, turist, raditi kad jednom dođe k nama u namjeri da promijeni sredinu, u svrhu oporavka od poslovnih zavrzlama i ekonomskih kalkulacija kojih se zasitio tijekom godine? Gladan nije. Žedan nije. Naspavan je. Nije željan ničeg do sebe samog. Sebe traži, a mi mu u tome trebamo pomoći i pri tome kreirati nešto održivo. Onda će već doći i zarada. Kako?»
Čuj, sebe traži. Pa neka legne pod bor ili palmu na nekoj plaži i nek' se traži. Ima more, sunce, prekrasne plaže, planine u zaleđu, bezbroj otoka u daljini, hladno pivo, doduše malo skuplje, i što će mu više. Mislim da bi to dostajalo i jednom Spinozi, a gdje neće prosječnom turistu... Zezam se, naravno! No, s obzirom na razvoj našeg turizma, a posebice kulturnog turizma, ovo se čini kao službeni model formiranja hrvatske turističke ponude. Što je tebe navelo na drugačije razmišljanje?
«Možemo se zezati, ali taj naš model evidentno više ne funkcionira. Moje pitanje je bilo: Kako reći išta, a ne reći univerzalno? Zašto se odrediti prema jednoj mjeri ako ih ima više , kako stati na 7 tonova kad je još stari Charlie Parker otvorio pandorinu kutiju i krenuo svirati u 9 pa i u 12 tonova...? Koji je pravi štim? Je li to 440 Hertza ili 444 Hertza? Čime se to nametnuo tako savršen titraj? Jazz u prijevodu znači žamor. Razgovor ljudi koji stoje za šankom i tiho govore suvisle i odmjerene riječi. Jazz je obrazac demokracije. U jazzu je bubanj jednako bitan kao i mali triangl jer oba spadaju u istu sekciju. Trube i saksafoni stoje iza, lijevo gore i čekaju svoje solo dionice, svoje pasaže i ponekad nam se doista učini da nam to nešto govore. Govore nam glazbom, harmonijom, melodijom, trube nisu harmonijski instrumenti kada sviraju same, ali zajedno s orkestrom čine harmoniju. Ponekad i filharmoniju. Neki dan sam u „Lisinskom" slušao filharmonijski orkestar kako svira jazz standarde. Skoro pa da sam prestao disati od ugode koja me prožela. Ako spojiš to sa svim našim prirodnim ljepotama, koje si navela, i još smjestiš u prekrasan akustični kaštel starog srednjevjekovnog gradića, na području gdje civilizacijski kontinuitet postoji tisućama godina, onda to i jednom prosječnom turistu daje razlog za povratak, čak i ako nije pronašao samog sebe. Ali to ne ide uz plakate proizvodjača piva, stranih banaka ili kakvog drugog korporacijskog diva. To jednostavno nije taj doživljaj.»
Iako i ti i ja želimo vjerovati da je umjetnost još uvijek sfera u kojoj pravila kapitala i financijske isplativosti nisu temelj, ona često pati zbog «opterećivanja» državnog budžeta ili potrebe da se realizira uz pomoć sponzora i donatora. Kako si uopće uspio, bez nekih većih honorara, dovesti sve te svjetske glazbenike, a redom su renomirani svjetski glazbenici, u malo istarsko mjestašce? Nastupali su ti Denise Jannah, Ratko Zjača, Amina Figarova, Simone Zanchini, pa Reggie Johnson i John Kruth, i da ne nabrajam dalje...
«Je li moguće da živimo u vremenu gdje nam frekvencije i kolorističke avanture određuju kompanije? Određuje li nam tržište mjeru? Kakve veze ima naš civilni život sa dioničarstvom? Koliko se sve to nepobitno isprepliće i čini nas konfuznim i zbrkanim. Gdje se to gubi sadržaj? Kome sve to ako ne nama samima u svrhu rasta i evolutivne reakcije na počinjeno. Iz tih misli nastao je naš mali festival kojim želimo dokazati i pokazati da je moguće činiti velike korake u malim sredinama i da pri tom ne trebamo inicijalni kapital. Festival je tijekom godina, doduše, primio nekoliko manjih donacija. Ne mogu reći da potpore uopće nije bilo. Uvijek smo imali podršku Općine Bale. Ove godine nam je, na primjer, najavljena potpora Ambasade Kraljevine Nizozemske, i iznimno sam zahvalan na svakoj, i najmanjoj podršci. Ali, mi i dalje ostajemo nezavisni od bilo kakvog marketinga, glavni kreatori svega. Bez nas ne svira niti jedan instrument. Glazba ima moć balansiranja. Ona ima utjecaj na onoga koji je uistinu sluša. Narodi su propadali kroz povjest samo zato što su slušali neprikladnu glazbu. Glazbom se smirivala nacija. Glazba je dizala ustanke. Glazba može umiriti ljude. Može im pomoći da stanu i da pronađu sklad, može usrećiti čovjeka. Ona nije materijalno dobro. Ona ne smije biti okaljana novcem. Nije smisao ljudskog postojanja u zaradi, već u skladu s ljudima koji čine krug. Zato nisam potražio pomoć kod bankara već sam potražio glazbenike. Umjetnike. Upitao sam ih žele li pomoći u pokušaju da zajednički vratimo dostojanstvo koje se pogubilo u rascjepima neprilagođenih želja i stvarnih mogućnosti. Zamolio sam ih da dođu u Bale i da sviraju na početku sebi, a kasnije i svima onima koji razumiju o čemu govore ti mali orkestri snažnih pojedinaca. Do sada je u Balama sviralo preko 350 obrazovanih glazbenika iz čitavog svijeta, u svih sedam godina koliko se trudim zadržati kontinuitet.»
I rezultat svega, ove godine je proširenje Festivala. Koliko sam shvatila, imaš jedan od najdužih jazz festivala na otvorenom u Hrvatskoj?
„Last Minute Open Jazz Festival" ove godine produžen je na šest dana. Trajat će od 1. do 6. kolovoza. Sam od sebe postao je jedan od najdužih jazz festivala u regiji. Svaki dan nastupa po najmanje dva banda, odražavaju se work shop-ovi, govori se o jazzu, slika se glazba i izlaže u našim baljanskim galerijama, raduje se, i svim tim dodaje razlog više onom turistu s početka priče da dođe i vrati se u Istru, Hrvatsku, odnosno u Bale. Pozivam sve ljude da svojim prisustvom uveličaju večeri koje su pred nama. Orkestar čini i publika. Ona je inspiracija, a umjetnost bez inspiracije nema snagu, isto kao što demokracija bez solo dionica individualnih alternativaca nema svrhe.»

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja