Sunday Nights 2012/2013

Sunday Nights 2012/2013
Datum objave:
18.09.2012.
Fay Claassen

HGM jazz orkestar Zagreb - ciklus SUNDAY NIGHTS 2012./2013.


Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, Mala dvorana - svake prve nedjelje u mjesecu u 20 sati

Suorganizatori ciklusa: Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog i Hrvatski radio - Glazbeni program
Potporu realizaciji ciklusa pružaju : Grad Zagreb - Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport, Austrijski kulturni forum, Francuski institut, Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu - Kultura promjene
Sponzori: EURO - UNIT grupa d.o.o., hotel Movie pub
Medijski pokrovitelj: www.jazz.hr

ulaznice na blagajni KDVL


Cijene pretplate: 400,00 kn
320,00 kn (20% popusta ) za učenike, studente, umirovljenike, osobe s invaliditetom uključujući i osobu u pratnji.

Cijene pojedinačnih ulaznica:
70,00 kn
90,00 kn (mjesto za stolom uz piće po izboru)
20% popusta za učenike, studente, umirovljenike, osobe s invaliditetom uključujući i osobu u pratnji te pretplatnike ciklusa Lisinski subotom.
Vlasnici Kulturnog pokaza HGM-a mogu podići besplatnu ulanicu na blagajni Dvorane.
Učenici i studenti, uz predočenje odgovarajućeg dokumenta, dva sata prije početka koncerta mogu kupiti ulaznicu po cijeni od 10,00 kn (navedeno se ne odnosi na ulaznice po 90,00 kn).


Dragi prijatelji,

ova priča kao da je počela jučer; u čudesnom istarskom gradiću Grožnjanu spontano je došlo do ideje i odluke o osnivanju HGM jazz orkestra, orkestra mladih. Na ljetnoj jazz školi HGM-a koju je vodio Boško Petrović, maestro Sigi Feigl predano je i sustavno (kako jedino i zna) radio s mladim glazbenicima, i te, 2002. godine dosegnuli su razinu zbog koje je bilo teško zamisliti rastanak i čekanje sljedećega ljeta za sastanak u Grožnjanu. I mladi je orkestar nakon toga grožnjanskog ljeta - jednostavno nastavio raditi. Vođen Sigijevim znanjem, predanošću i kriterijima, a ti su kako znamo - jedino oni najozbiljniji, orkestar se uz potporu HGM-a sustavno predstavljao javnosti u Zagrebu, Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta. A Zagreb je dobio jedan od najjačih i najdosljednijih koncertnih ciklusa koje imamo, ne samo u jazzu. Sigi Feigl, vođen spomenutim visokim kriterijima, donosio je partiture ponajboljih svjetskih skladatelja i aranžera, dovodeći nam u Zagreb kao goste izvanredne, ozbiljne umjetnike. On i njegovi mladi glazbenici sustavno su podizali kvalitetu svojeg orkestra, koji je iznjedrio i vlastite odlične soliste.
I evo nas u Lisinskom 2012. godine. Orkestru je deset godina, koncertni ciklus je također deseti(!). A počeli su tako mladi da je pred nama i dalje - mladi orkestar. A taj je orkestar među najboljim orkestralnim tijelima u zemlji (opet - ne samo u jazzu), međunarodno afirmiran i, što je najvažnije, još uvijek raste, još uvijek napreduje. Već desetu sezonu svake prve nedjelje u mjesecu, u Zagrebu imamo večer orkestralnog jazza zajamčeno visokog dosega, s gostima internacionalcima prvog reda i razreda. To doista nije malo. Ostaje poželjeti orkestru, Sigiju i Hrvatskoj glazbenoj mladeži - sretan deseti rođendan HGM jazz orkestra i sretan deseti koncertni ciklus!

Neven Frangeš

 


Nedjelja, 7. 10. 2012.

Radiohead Jazz Project
Pjesme grupe Radiohead snimili su i uvrstili na svoj repertoar „novih standarda" brojni solo jazz glazbenici i mali ansambli. Neki od njih su: pijanist Brad Mehldau (Paranoid Android, Everything in Its Right Place i Knives Out), saksofonist Chris Potter (Morning Bell) te pjevač Jamie Cullum (High and Dry). Širenje solo interpretacija pjesama grupe Radiohead i interpretacija malih jazz ansambala na velike jazz orkestre logičan je slijed događaja, a Radiohead Jazz Project prvi je pokušaj velikog opsega da se skladbe grupe Radiohead prilagode za jazz big band. Engleska alternativna rock-skupina Radiohead osnovana je 1985., prvi je singl objavila 1992., a prvi album 1993. godine. Godine 2005. nalazili su se na 73. mjestu ljestvice najvećih glazbenika svih vremena časopisa Rolling Stone, a često ih smatraju najinventivnijom i najuspješnijom grupom modernog rocka.Članovi grupe Radiohead kao izvore inspiracije navode glazbu jazz ikona Milesa Davisa, Johna Coltranea i Charlesa Mingusa. Skupina je napustila tradicionalnu instrumentaciju i standardne oblike pjesama te primjenjuje ritmove i forme koji se rijetko nalaze u rocku. Tvrde da su brojne konceptualne elemente pronašli u jazzu. „Donesemo najdraže jazz albume i kažemo: to bismo htjeli", izjavio je Jonny Greenwood, gitarist i glavni aranžer grupe Radiohead.
Radiohead Jazz Project osnovali su jazz skladatelji/aranžeri/pedagozi James Miley (Sveučilište Willamette), Patty Darling i Fred Sturm (Konzervatorij Sveučilišta Lawrence) u ljeto 2010. godine. Odabrali su pjesme skupine Radiohead te za aranžmane okupili jazz glazbenike, među kojima su istaknuti aranžeri Matt Harris, Dan Gailey, Fred Sturm i Sherisse Rogers (koji je prije nekoliko godina već bio gostujući skladatelj/aranžer HGM jazz orkestra Zagreb). Sigi Feigl angažirao je još i Andreasa Marinella, Reinharda Schmölzera te Johannesa Maikranza za aranžman dodatnih melodija skupine Radiohead, koje će HGM jazz orkestar Zagreb premijerno izvesti na svečanom koncertu otvaranja 10. sezone ciklusa Lisinski nedjeljom!


Nedjelja, 4. 11. 2012.

Glazba Jima McNeelyja


Jim McNeely rođen je u Chicagu, a 1975. preselio se u New York. Godine 1978. pridružio se orkestru Thad Jones/Mel Lewis Jazz Orchestra. S tom je skupinom i s njezinim nasljednikom - orkestrom Mel Lewis and the Jazz Orchestra (današnji The Vanguard Jazz Orchestra) - proveo šest godina kao solist. Četverogodišnji staž kao stalni pijanist/skladatelj kvarteta Stana Getza, Jim je počeo 1981. godine. Od 1990. do 1995. bio je pijanist kvinteta Phila Woodsa. Trenutačno predvodi vlastiti dektet i svoj trio, a nastupa i kao solist na koncertima i festivalima diljem svijeta. Jimov se ugled skladatelja/aranžera i ravnatelja velikih jazz orkestara samo povećava, a devet je puta bio nominiran i za nagradu Grammy. Godine 1996. ponovno se pridružio orkestru The Vanguard Jazz Orchestra kao pijanist i stalni skladatelj. Radi i kao stalni glazbenik big banda Frankfurtskog radija. U posljednje vrijeme radio je na projektima s big bandom Danskog radija (kojem je pet godina bio prvi ravnatelj), jazz ansamblom Carnegie Halla, orkestrom Metropole (iz Nizozemske), Švicarskim jazz orkestrom i Stokholmskim jazz orkestrom.
HGM jazz orkestar Zagreb izvest će neke melodije iz McNeelyjeva opsežnog opusa za jazz orkestre. Program će svakako obuhvaćati i fantastično djelo „Swingus interruptus" napisano za HGM 2007. - kad je u ciklusu Lisinski nedjeljom u Zagrebu jedan koncert bio posvećen njemu. Švicarski jazz orkestar 2006. angažirao je Jima McNeelyja da sklada glazbu nadahnutu djelima švicarskoga slikara Paula Kleeja iz dvadesetog stoljeća. Da ta veza nije bila navedena u programskoj knjižici, vjerojatno ne bi bila zamijećena jer je McNeely skladao niz šarmantnih suvremenih tema za big band, za koje je inspiraciju mogao naći bilo gdje. No prema McNeelyjevim riječima: „Svaka slika predstavlja drugačiju paletu, drugačije ritmove, drugačiju atmosferu i drugačiju dušu." U svakoj je pokušao „čuti i 'vizualizirati' glazbu koja se u njoj nalazi". Vođen takvim razmišljanjem, skladao je sjajna djela koja će HGM jazz orkestar Zagreb s ponosom uživo izvesti u Zagrebu.


Nedjelja, 2. 12. 2012.

Orašar i Orašar
HGM jazz orkestar Zagreb već je nekoliko puta surađivao s klasičnim gudačima. Nastupio je, primjerice, na koncertu glazbe orkestra Metropole te ugostio Krešimira Lazara kao solista za Guldin Koncert za violončelo i puhački orkestar. Vrhunac suradnje jazz i klasičnih glazbenika odnosno big banda i simfonijskog orkestra, ostvaren je svakako 2011. godine kad je HGM jazz orkestar Zagreb nastupio sa Zagrebačkom filharmonijom i velikim Randyjem Breckerom kao solistom. Stoga je logično nastaviti razrađivati tu kombinaciju dvaju svjetova i prvi put u jednoj večeri predstaviti istu skladbu u dvije verzije: Jazz i klasika - Orašar i Orašar.
Nije jednostavno romantičnu glazbu suite Orašar pretvoriti u skakutave jazz melodije, no Duke Ellington i njegov suradnik Billy Strayhorn uspjeli su u tome. Brojni su klasični skladatelji u svoja djela ugradili elemente jazza i protojazza, a taj običaj datira još od Debussyjevih otmjenih verzija ragtimea. No tek su se nakon Gershwinove Rapsodije u plavom skladatelji ohrabrili, a umjetnici počeli jazz shvaćati jednako ozbiljno kao i Brahmsa. To ne znači da su Gershwinova djela najbolji spoj jazza i klasike, čak ni da se uopće mogu nazvati jazzom kakvim ga doživljava većina današnjih zaljubljenika u tu vrstu glazbe. No i Ellington je - a prezirao je, kako je sam to nazvao „svijetlo crnaštvo" Gershwinova Porgyja i Bess - svejedno pronašao nadahnuće za Black, Brown and Beige te karijeru koja je solo virtuoznost uzdigla u minikoncertiranje, komade za raspoloženje u koncertne suite te vokale u „svete koncerte". Razmjerno kasno u svojoj karijeri Ellington je odlučio objaviti album posvećen orkestracijama drugih skladatelja, a odabrao je suitu Orašar Petra Iljiča Čajkovskog. Ellington i njegov alter ego Billy Strayhom vrlo su uspješno to odradili. Nisu u Čajkovskijev balet unijeli samo ritam jazza, premda to ne znači da su ritmovi jazza gotova rutina. Transformacijom djela P. I. Čajkovskog u nešto što je idiomatično za jazz, na iznenađujuće su načine proširili njegove osnovne ideje i harmonije. Članovi Ellingtonova sastava nisu bili sigurni može li se klasični balet pretvoriti u primamljivu jazz skladbu. No Duke i Billy pronašli su inspiraciju u svojim putovanjima i glazbenim stilovima iz prošlosti i sadašnjosti te su u skladbu unijeli blještavilo Vegasa, sjaj Hollywooda pa čak i pomalo njujorškog jazza.
Prilika da čujete obje verzije (jazz i klasičnu) pretvorit će ovu večer iz HGM-ova ciklusa Lisinski nedjeljom u doista jedinstven i poseban događaj!

 

Nedjelja, 3. 2. 2013.

HGM jazz orkestar i Mathias Rüegg

Mathias Rüegg stekao je ugled na međunarodnoj jazz sceni kad je 1977. osnovao Vienna Art Orchestra - dugogodišnji vodeći međunarodni jazz orkestar u Europi. Orkestar je 1981. postigao međunarodni uspjeh, a odonda je nastupao u više od pedeset pet zemalja, uključujući SAD, Japan te brojne druge države u Aziji i Africi. Orkestar je snimio više od četrdeset nosača zvuka, od kojih su mnogi nagrađeni. Zahvaljujući posebnoj vrsti suvremenog jazza, koji je inovativan, a istodobno poštuje europsku i američku tradiciju iz koje potječe, Vienna Art Orchestra u brojnim je državama proglašen najboljim big bandom, a jednu od tih titula dodijelio im je za 1984./85. američki Down Beat.
Mathias Rüegg rođen je 1952. u Zürichu. Obrazovao se za nastavnika u osnovnoj školi te je neko vrijeme predavao u raznim školama za djecu s posebnim potrebama. Od 1973. do 1975. studirao je klasičnu kompoziciju i jazz glasovir u Grazu. Godine 1976. preselio se u Beč, gdje je radio kao slobodni pijanist. Kad mu je dosadio solistički rad, osnovao je Vienna Art Orchestra. Otad je skladao gotovo cjelokupni program koji izvodi Vienna Art Orchestra, a sastoji se od oko 400 skladbi i aranžmana. Američki jazz časopis Down Beat proglasio ga je najboljim aranžerom od 1984. do 1986. godine. Skladao je za jazz orkestre kao što su big band NDR-a, Umo Big-Band iz Helsinkija, jazz grupa Švedskog radija i big band RTV Slovenije, ali i za klasične orkestre, kao što su Bečki simfoničari, Basler Sinfonietta, Opus Novum, ansambl Kontrapunkte, Die Reihe, Njemačka komorna filharmonija, Orchestre de Normandie Basse i l'Orchestra della Svizzera Italiana. U suradnji s Georgeom Taborijem i kazalištem Serapions skladao je i filmsku te kazališnu glazbu. Rüegg je radio i kao umjetnički direktor raznih festivala, uključujući U & E Third Dream Festival, Jandl Total, Vienna meets Paris, Vienna meets London te festival Alpentöne u Altdorfu (Švicarska). Osnivač je bečkog jazz i glazbenog kluba Porgy & Bess te utemeljitelj austrijske nagrade za jazz glazbu, Nagrade Hans Koller. Od 1994. sve se više posvećuje komornoj glazbi pa je napisao solističke i komorne skladbe za Corina Curschellasa, Michela Portala, Wolfganga Puschniga, Matthieua Michela i Wolfganga Muthspiela, kao i brojna djela za druge klasične ansamble. 
Tijekom ovog ciklusa Lisinski nedjeljom Mathias Rüegg predstavit će neke od svojih najživopisnijih i najcjenjenijih skladbi/aranžmana nastalih u posljednjih trideset godina, a izvest će ih solisti HGM jazz orkestra Zagreb.


Nedjelja, 3. 3. 2013.

HGM jazz orkestar i Fay Claassen


Već je gotovo tradicionalno da HGM jazz orkestar Zagreb svake godine tijekom koncertnog ciklusa Lisinski nedjeljom barem jedan koncert posveti vokalnoj glazbi. Zbog toga su glazbenici HGM jazz orkestra Zagreb proteklih godina imali čast surađivati s izvrsnim vokalistima, kao što su Deborah Brown, Dena DeRose, Kevin Mahogany, Renée Manning, a prošle godine Deborah Carter. Cijeli se ansambl veseli prilici da prvi put radi sa sjajnom nizozemskom pjevačicom Fay Claasen! Evo što je engleski jazz kritičar Mike Hennessey rekao o njoj: „Fay Claassen pjeva sa savršenim ritmom i besprijekornom dikcijom po kojoj je poznata. Vrlo vješto savladava složene melodijske linije, a tekstove pjeva uvjerljivo i emotivno. Zrači samopouzdanjem i elanom koji crpi iz desetogodišnjeg iskustva nastupanja uživo". Posljednji album Boba Brookmeyersa, Standards, koji će nesumnjivo postati jednim od njegovih najboljih uradaka, zbirka je njegovih izuzetno originalnih aranžmana u kojima ga prati New Art Orchestra, a gostuje i sjajna vokalistica Fay Claassen. Bob je na tom projektu istražio američke jazz standarde u novim aranžmanima. Neke od njih čut ćemo i u Zagrebu u ciklusu Lisinski nedjeljom Jazz orkestra Zagreb!
Fay Claasen rođena je u prosincu 1969. u Nizozemskoj. Najprije je na baletnoj akademiji u Arnheimu učila ples i balet, a 1990. studirala je jazz pjevanje u klasi Rachel Gould na kraljevskom konzervatoriju u Haagu. Tijekom studija primila je dvije nagrade za jazz ritam i improvizaciju te je počela profesionalnu karijeru jazz pjevačice u raznim ansamblima, uključujući ansamble Tonyja Overwatera, Carolyn Breuer te Amsterdamski jazz kvintet. Surađuje s glazbenicima kao što su Toots Thielemans te Mike Stern i Kenny Werner (Rhythms and Rhymes, 2002.). Od 2005. do 2008. bila je članica ansambla One Heart, Three Voices s pjevačima Davidom Linxom i Mariom Pia DeVito. Kao gostujuća solistica nastupala je s orkestrom Metropole 2006., 2007. i 2008. pod ravnanjem Vincenta Mendoze i Jima McNeelyja. Surađivala je s ansamblom Sky Masters, jazz orkestrom Concertgebouwa, big bandom WDR-a te big bandom Danskog radija pod ravnanjem Jima McNeelyja.

 

Nedjelja, 7. 4. 2013.

HGM jazz orkestar i Luis Bonilla
Suradnja Luisa Bonille i HGM jazz orkestra Zagreb traje još od 2008. godine kad je on vrlo velikodušno i u vrlo kratkom roku uskočio umjesto Slidea Hamptona koji je neočekivano otkazao koncert iz ciklusa Lisinski nedjeljom. Ta su tri koncerta (u Zagrebu, Zadru i Leibnitzu) bila vrlo uspješna i označila su početak vrlo bliske suradnje glazbenika HGM-a i tog sjajnog umjetnika jazza. Stoga je bilo logično da ćemo Luisa ponovno pozvati kao jednog od umjetnika za ciklus Lisinski nedjeljom. Naše je prijateljstvo nekoliko puta obnavljano, posljednji put u Grožnjanu 2012. gdje je Luis održavao ljetnu školu Jazz is back.
Ako se za bilo kojeg umjetnika može reći da je „hobotnica", onda je to Luis Bonilla. Taj kostarikanski trombonist, skladatelj i aranžer odrastao je u Kaliforniji, a savladao je nevjerojatno širok raspon glazbenih stilova. Uspješna suradnja s velikanima kao što su McCoy Tyner, Dizzy Gillespie, Lester Bowie, Tom Harrell, Freddie Hubbard, Astrud Gilberto, Willie Colon i Toshiko Akiyoshi svjedoči o Bonillinim vještinama i raznolikosti njegova talenta, ali i o velikoj predanosti istraživanju najkompleksnije i najzahtjevnije glazbe našeg doba. No Bonillino iskustvo nije nimalo uzvišeno. Radio je kao studijski glazbenik s Tonyjem Bennettom i Marcom Anthonyjem te razumije i primjenjuje živahnost pop-glazbe, kao i ritmičnost te temperamentnost latinskoameričkog jazza. Trenutačno kao član ansambala Vanguard Jazz Orchestra, Afro-Latin Jazz Orchestra pod ravnanjem Artura O'Farrilla (oba ansambla osvojila su Grammy za 2009.) te najnovije skupine Davea Douglasa (Dave Douglas & Brass Ecstasy), Bonilla je jedan od rijetkih umjetnika čiji se rad vječito širi te obuhvaća sve više i više, dok istodobno ostaje jedinstven i usredotočen.
„Bonilla je možda trombonist koji je navikao na taj veliki i dugački instrument koji mu klizi kroz ruku, no kad je u pitanju provođenje ideja, ništa mu ne izmiče iz ruke.
All About Jazz.


Nedjelja, 5. 5. 2013.

90 godina Ive Robića
U svakoj sezoni ciklusa Lisinski nedjeljom barem je jedan koncert posvećen hrvatskoj glazbenoj sceni. Tako smo imali večer hrvatskih skladatelja i predstavili hrvatske glasove s HGM jazz orkestrom Zagreb, u čast majstora jazza kao što su Damir Dičić i Boško Petrović. U skladu s tim, ove sezone ciklusa Lisinski nedjeljom odajemo počast jednom od najuspješnijih estradnih umjetnika - Ivi Robiću! Reinhard Summerer (najplodniji austrijski skladatelj i aranžer svih skladbi na HGM-ovu CD-u Butterfly Dance s glazbom Krešimira Hercega) napisat će nove aranžmane najpopularnijih melodija koje se povezuju s Ivom Robićem. A HGM jazz orkestar Zagreb ima čast unaprijed snimiti te nove obrade pa će se uz koncert iz ciklusa „Sunday Nights" održati i promocija četvrtog CD-a toga istaknutog jazz ansambla: HGM plays Ivo Robić.
Ivo Robić rođen je 29. siječnja 1923. u Garešnici blizu Bjelovara. U mladosti je sanjao o slavi koju je uživao njegov prvi idol Tino Rossi. Kad se preselio na studij u Zagreb, Ivo je unatoč očevoj želji da završi pravni fakultet, počeo pjevati u plesnom orkestru. Njegov zlatni glas gotovo mu je odmah otvorio sva vrata zabavnih glazbenih krugova.
Ni Drugi svjetski rat nije ga zaustavio u stvaranju pjevačke karijere. Nakon rata Robić je bio uspješan pjevač u raznim plesnim orkestrima te je ubrzo dobio priliku snimati za domaći Jugoton. Nakon deset godina domaće slave i lokalno vrlo uspješne diskografije, objavio je singl „Morgen" koji je prodan u milijun primjeraka i postao prva uspješnica na njemačkom jeziku koja je osvojila i angloameričke ljestvice. Od 1959. do 1966. za slavnu diskografsku kuću Polydor snimio je još četrnaest ploča na kojima su se nalazili brojni europski hitovi, uključujući The Happy Muleteer, Save The Last Dance For Me, Rot ist der Wein te Fremde in der Nacht. (A iste je te godine /1966./, no nešto poslije, Frank Sinatra postigao golem uspjeh pjesmom Strangers in the night!) Robić je nastavio snimati i nastupati u Hrvatskoj, gdje je gotovo do smrti, 9. ožujka 2000. u Rijeci, uživao status nedodirljive zvijezde.


Nedjelja, 2. 6. 2013.

HGM jazz orkestar i Erik Truffaz
Truffaz je rođen 1960., a na bavljenje glazbom potaknuo ga je njegov otac, saksofonist koji je vodio plesni ansambl. Kao mladić počeo je svirati trubu te se pridružio ocu na pozornici. Kako je razvijao tehniku, Truffaz se povezao i s drugim ansamblima, a zatim se susreo s klasičnim albumom Milesa Davisa Kind of Blue. To ga je navelo da se upiše na studij glazbe na Ženevskom konzervatoriju u Švicarskoj, gdje je studirao izvedbu klasičnih skladatelja, kao što su Mozart i Verdi. Uz Orchestre de Suisse Romande, Truffaz je svirao i u ansamblima koji su izvodili obrade, a istodobno je i skladao jazzom inspiriranu glazbu. Godine 1990. osnovao je jazz ansambl Orange s kojim je sljedeće godine osvojio prestižnu francusku nagradu za jazz, Prix Special. Kao voditelj skupine nazvane po njemu, Truffaz je snimio i prvi album Nina Valeria te je nastupao diljem Europe, uključujući jazz festival Montreux.
Od sredine devedesetih godina dvadesetog stoljeća Truffaz pali i žari europskom scenom kreativne improvizacije. Godine 1996. potpisao je ugovor s diskografskom kućom EMI iz Francuske za koju je snimio tri dinamična elektroakustična albuma: Out of a Dream, The Dawn i Bending New Corners. Sjevernoameričkoj publici predstavio se 2000. godine CD-om The Mask, odnosno kompilacijom svoja tri albuma snimljena za EMI iz Francuske, a zatim i albumom Revisité, plesnim remiksom albuma The Mask. Godine 2002. objavljen je album Mantis, naprednoga zvuka.Budući da je bio solist u produkciji projekta Around Robert Wyatt s ansamblom Orchestre National de Jazz, Erik Truffaz će i u Zagrebu izvesti neke od tih svojih novih aranžmana. Wyatt je i dalje kultna ličnost engleske glazbe, a i izvor inspiracije za brojne naraštaje glazbenika, uključujući Elvisa Costella i Davida Bowieja. David Fricke, kritičar časopisa Rolling Stone, povezao je Erika Truffaza s Milesom Davisom (iz dana albuma In a Silent Way te Bitches Brew): „Truffaz ne svira toliko kao Miles koliko kao jazz-rocker Brian Eno i uz minimalni broj nota stvara nabijene atmosfere." Stoga je logično da HGM jazz orkestar Zagreb u svoju izvedbu uvrsti i genijalni aranžman skladbe Porgy and Bess koju je Gil Evans 1958. napisao za Milesa Davisa.

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja