Najavljen 4. Ghetaldus All Women Jazz Festival - Jazzarella

Najavljen 4. Ghetaldus All Women Jazz Festival - Jazzarella
Datum objave:
01.04.2009.
Dražen Kokanović i Gabi Novak

Najavljen 4. Ghetaldus All Woman Jazz Festival - Jazzarella

Četiri glazbene zvijezde

Na konferenciji za novinare održanoj 24. ožujka 2009. u zagrebačkom Best Western Premier Astoria Hotelu najavljen je program četvrteg Ghetaldus All Women Jazz Festivala - Jazzarella. Uz Dražena Kokanovića, direktora Festivala koji će se od 2. do 5. travnja održati u Zagrebvačkom kazalištu mladih, o značaju priredbe govorio je Duško Ljuština, član Gradskog poglavarstva za područje obrazovanja, kulture i športa.
Jazzarellu će svojim nastupom otvoriti pjevačica Gabi Novak uz Jazz All Star Ensemble, te gostima, Boškom Petrovićem i članovima Zagrebačkih solista. “Iako će aranžmani biti bliski jazzu, u vokalnim izvedbama bit ću to ja, kao i uvijek”, rekla je Gabi pred mnogobrojnim novinarima. Koncert u kojem će izvoditi jazz standarde i skladbe hrvatskih autora u aranžmanima Ante Gela, bit će snimljen za CD ploču, te će biti izravno emitiran u emisiji Jazz štand Radija 101, o čemu je govorio Andrej Grimm, osnivač i voditelj emisije.
Druge večeri nastupit će sedamnaestogodišnja alt saksofonistica i pjevačica Grace Kelly, nova zvijezda na svjetskoj jazz sceni. Iako po godinama nije punoljetna Grace Kelly je, nakon nekoliko objavljenih samostalnih albuma (jednog snimljenog u ravnopravnoj suradnji s legendarnim alt saksofonistom Leeom Konitzom), te nastupa u najprestižnijim svjetskim dvoranama i klubovima, postigla glazbenu zrelost i osvojila kritičare i publiku diljem svijeta.
Najpoznatija sudionica Festivala američka je pjevačica, klaviristica i skladateljica Patricia Barber. Originalan pristup potvrdila je na nizu albuma što ih je snimila za čuvenu izdavačku tvrtku Blue Note (Dallas Records). Iako je poznata po izvedbama vlastitih skladbi, posljednji je album u potpunosti posvetila izvedbama djela Colea Portera, koje će biti zastupljene i na zagrebačkom koncertu.
Jazzarellu će svojim nastupom zaključiti američka pjevačica s boravištem u Londonu, Stacey Kent, jedna od najprodavanijih glazbenica u Velikoj Britaniji. Nakon nekoliko albuma za poznatu tvrtku Candid i ona je svoj posljednji objavila za Blue Note.
Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 25. ožujka 2009.)

 

Ulaznice se prodaju na blagajni ZKM-a od četvrtka, 26. ožujka po sljedećim cijenama:
Gabi Novak And The Jazz All Star Ensemble - 250 / 200 Kn
Grace Kelly Quintet - 200 / 180 Kn
Patricia Barber Quartet - 200 / 180 Kn
Stacey Kent Quintet - 200 / 180 Kn

Program Jazzarella4:

02/04/2009., 20:00h, GABI NOVAK AND THE JAZZ ALL STAR ENSEMBLE
03/04/2009., 20:00h, GRACE KELLY QUINTET
04/04/2009., 20:00h, PATRICIA BARBER QUARTET
05/04/2009., 20:00h, STACEY KENT QUINTET

 

Gabi Novak

Gabi Novak, rođena u Berlinu, karijeru je započela na crtanom filmu posudivši svoj glas crtanim likovima. Već u to doba ostvarila je prvu suradnju s Boškom Petrovićem. Bojan Adamić, koji je 1956. došao u studio slušati te radove, čuo je Gabi kako pjeva i, oduševljen muzikalnošću i načinom fraziranja, pozvao ju je da nastupi na koncertu njegovog big banda u Ljubljani. Budući da je obožavala jazz, posebice pjeveče poput Doris Day i Franka Sinatre, za taj je nastup odabrala pjesme ”Tea For Two” i ”Moonlight in Vermont”. Bio je to njezin prvi zvanični nastup, održan 1957. Taj se koncert ponovio u Zagrebu gdje su ju čuli glazbenici iz Plesnog orkestra RTV Zagreb, Tomica Simović i Miljenko Prohaska, od kojih je dobila poziv za Zagrebački festival 1959. na kojem je izvela pjesmu ”Ljubav ili šala” u aranžmanu Miljenka Prohaske.
Krajem pedesetih Gabi je u Zagrebu sudjelovala na jam sessionu s Louisom Armstrongom, a poslije je nastupa na jazz festivalima na Bledu, te u Frankfurtu i Berlinu. Surađivala je s Herbom Gellerom, Johnom Lewisom, Artom Farmerom, Garyjem Burtonom, Kvartetom Boška Petrovića, Zagrebačkim Jazz Kvartetom i B.P. Conventionom. Poznata je njezina izvedba vokalne verzije Prohaskine Intime, jedne od najpoznatijih skladbi hrvatskog jazz stvaralaštva.
Gabi Novak je ostavila značajan trag na polju naše šlageristike. Nakon prvog albuma “Pjeva Gabi Novak” iz 1961. ostvarila je niz zapaženih interpretacija. Mnoge od njezinih izvedbi ostale s klasicima hrvatske popularne glazbe, među ostalima “Vino i gitare”, “Bit ćeš uvijek moj”, “Gazi dragi, srce moje”, “Pusti me da spavam”, “Kuća za ptice”, “Pamtim samo sretne dane”, “On me voli na svoj način”, “Ni ti ni ja”, “Pjesma je bila život moj”, “Za mene je sreća”, “Sve što znaš o meni”, “Slavit ćemo sami”, “Plava ruža zaborava”, “Otok”, “Nada”, “Hrabri ljudi”, “Odlaze dječaci, a vraćaju se ljudi”, “Ljubav ili šala”, “Što je ljubav”, ”Kako mogu vjerovati”...
No, osim šlagera, uvijek je bila naklonjena jazzu koji je ostao njezina ljubav i glazba kojoj se vraćala, iako se ne smatra jazz pjevačicom. Tako je 2002. objavila CD obrada skladbi Arsena Dedića i standarda kojima je bila posvećena na početku karijere. Ostvarila ih je u društvu vodećih mlađih sudionika zagrebačke jazz scene predvođenih sinom Matijom Dedićem. Tim zapaženim albumom Gabi Novak se potvrdila kao kvalitetna pjevačica koja je ostala svoja, neovisna o trendovima i modi, ali uvijek moderna i prihvaćena od istinskih ljubitelja dobre glazbe.
Gabi Novak je tijekom cijele karijere zadržala visoku estetsku razinu izvedbi. One se odlikuju osebujnošću, prepoznatljivošću, profinjenošću, elegancijom, osjećajnošću. Zahvaljujući tim odlikama, ali i zdravom pogledu na glazbu - poštenje, trud, perfekcija, poštovanje, postojan svjetonazor - primila je brojne nagrade i priznanja, među ostalima Vjesnikovu nagradu za glazbu Josip Slavenski (1979.), Nagradu Vlaho Paljetak i Zlatnu plaketu Status (2003.), povodom 45. obljetnice javnog umjetničkog djelovanja. Nositeljica je odličja Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića (1996.). Nagrade Porin dobila je za najbolju jazz izvedbu - “My Funny Valentine” s albuma Handwriting (2002.), album godine - “Pjesma je moj život” (2003.), najbolji album pop i zabavne glazbe - “Pjesma je moj život” (2003.), najbolju žensku vokalnu izvedbu - “Pjesma je moj život” (2003.),  te za najbolju vokalnu suradnju - “Za mene je sreća” (s albuma “Pjesma je moj život”) (2003.). Prva je, među protagonisticama hrvatske zabavne i pop scene, dobitnica nagrade Porin za životno djelo (2006.).
Davor Hrvoj


Grace Kelly

Saksofonistica, pjevačica, skladateljica i aranžerka Grace Kelly je nova zvijezda na jazz sceni. Osim alt saksofona svira klavir, sopran i tenor saksofon, klarinet, flautu, bas i bubnjeve. Iako sedamnaestogodišnjakinja, iskazuje nevjerojatnu zrelost, muzikalnost, osjećaj za blues i umijeće improviziranja. Dosad je primila niz nagrada i priznanja, objavila pet samostalnih albuma i ostvarila suradnje s mnogobrojnim slavnim jazzistima, između ostalih s Leeom Konitzom, Philom Woodsom, Daveom Brubeckom, Hankom Jonesom, Wyntonom Marsalisom i Dianne Reeves. Nastupala je diljem svijeta, na najznačajnijim jazz festivalima poput Lionel Hampton Jazz Festivala i Mary Lou Williams Jazz Festivala, u prestižnim koncertnim dvoranama, primjerice u Carnegie Hallu i Boston Symphony Hallu, ali i čuvenim jazz klubovima poput Birdlanda, Dizzy's Cluba Coca Cola i Jazz Standarda. Česta je gošća cijenjenih radijskih i televizijskih emisija. O njezinim su nastupima hvalospjeve pisali ugledni dnevnici i magazini poput LA Timesa, Washington Posta, Downbeata, Jazziza i Jazz Timesa. Osim glazbom, bavi se plesom i glumom. Obožava starije filmove i, naravno, princezu Grace Kelly, ali i novije romantične komedije, te glumce poput Julie Roberts, Sandre Bullock, Hugha Granta, Toma Hanksa i Meg Ryan. Zajedno s Morganom Freemanom i Williem Nelsonom, te poznatim blues glazbenicima, sudjelovala je u snimanju filma “Delta Rising - A Blues Documentary”.
Rođena kao Grace Chung u Wellesleyu u američkoj saveznoj državi Massachusetts, Grace Kelly je dijete korejskih roditelja. Odrasla je u obitelji koja je cijenila umjetnost, posebice glazbu. Kao šestogodišnjakinja počela je učiti svirati klavir, ubrzo je prešla na klarinet, a s deset godina se odlučila za saksofon. Isprva je učila klasiku, ali poriv da notni materijal interpretira na vlastiti način vrlo brzo doveo ju je do jazz glazbe. Kao sedmogodišnjakinja skladala je prvu pjesmu, “On My Way Home”. Kao najmlađa studentica u povijesti New England Conservatory Prep Schoola završila je četverogodišnje školovanje na jazz odjelu te prestižne škole, a školovala se i na Brookline Music Schoolu. No, time nije završilo njezino glazbeno obrazovanje. Nastavila je učiti saksofon kod uglednih profesora - Leea Konitza, Jerryja Bergonzija i Allana Chasea, a pohađa i satove skladanja, aranžiranja, flaute, bubnjeva i glasovira, te u novije vrijeme i pjevanja.
Grace Kelly je od najranije mladosti iskazivala kreativnost.
Nadahnjuje se poznatim glazbenicima raznih naraštaja i stilova, od Dukea Ellingtona, Milesa Davisa, Steviea Wondera, Davea Brubecka, Leea Konitza, Phila Woodsa, Paula McCartneya i Paula Desmonda do Pata Methenyja, Brada Mehldaua i Joshue Redmana. Posebice se oduševljava pjevačicama, među ostalim Ellom Fitzgerald, Sarah Vaughan, Billie Holiday, Carmen McRae, Shirley Horn i Dianne Reeves. Iako je jazz njezina najveća ljubav, uspješno izvodi i blues, funk, rock i suvremene glazbene idiome. Bez obzira u kojem stilu svira, Grace Kelly oduševljava osjećajnim izvedbama, savršenom kontrolom i usredotočenošću. Prema riječima glazbenih pedagoga, nesagledivi su dosezi u postizanju granica do kojih ova nadarena i svestrana glazbenica može ići.  - “Želja mi je što bolje usavršiti sviranje svih glazbala koje sviram”, rekla je. “Također želim svoju glazbu podijeliti s čim je moguće više ljudi nadajući se da će im ona pružiti toliko zadovoljstva i radosti kao što ih pruža meni”.
Davor Hrvoj

Patricia Barber

“Ljudi danas očajno trebaju glazbu. Trebaju glazbu koja će ih dirnuti u dušu, a ne samo dotaknuti njihov razum. Biti pod dojmom neke glazbe nije isto što i biti uzdrman njome. Trebaju glazbu koja će ih ščepati i odvesti negdje gdje nisu ni sanjali da bi trebali poći. Svake večeri gledam njihove oči i vidim da ih je previše praznih. To je zastrašujuće. Potrebna im je umjetnost.” Riječi su to čikaške pjevačice, klaviristice i skladateljice Patricie Barber koja se na svjetskoj sceni profilirala kao neovisna i beskompromisna glazbenica. Slavu i komercijani uspjeh podredila je kreativnosti i razvijanju osebujnog pristupa. Njezina se glazba ne može uspoređivati s onom drugih pjevača i klavirista, niti svrstati u neki od postojećih žanrova. Bez kompleksa pjeva jazz ili covere popularne, rock ili brazilske glazbe i šansona, ali i vlastite skladbe, slobodno putujući svim glazbenim stilovima, spajajući ih u novi, svjež, originalan i suvremen glazbeni jezik. Oslanjajući se na intuiciju i unutarnji poriv, apstrahira konvencionalne postavke i klišee otkrivajući nova glazbena područja. No, tijekom četvrtstoljetne karijere uspjela se nametnuti kao respektabilna snaga svjetske glazbe. Tako se na listama uglednog američkog glazbenog časopisa Down Beata, u glasovanjima kritičara i čitatelja, našla na najvišim pozicijama, rame uz rame sa slavnim pjevačicama poput, Dianne Reeves, Diane Krall, Abbey Lincoln ili Nancy Wilson, nerijetko ispred puno poznatijih Nore Jones, Cassandre Wilson, Shirley Horn i Dee Dee Bridgewater.
Patricia Barber je rođena u predgrađu Čikaga u glazbenoj obitelji. Njezin je otac, Floyd ”Shim” Barber, bio saksofonist koji je svirao s Glennom Millerom, a majka blues pjevačica. Klavir je počela svirati kao šestogodišnjakinja. Psihologiju i klasični klavir studirala je na sveučilištu u Iowi, a poslije se vratila u Čikago gdje redovito nastupa. Poznatija je postala sredinom osamdesetih nastupajući po čikaškim klubovima. Sredinom devedesetih dobila je stalni angažman u glasovitom klubu Green Mill, u kojem je snimila koncertni album “Companion”. Otada se nametnula kao jedna od najznačajnijih, a uz Cassandru Wilson i Abbey Lincoln, te Bobbyja McFerrina, i jedna je od najosebujnijih pjevačica jazza. Objavljuje za tvrtku Blue Note koja je godinama vodeća na polju jazz izdavaštva.
Patricia Barber je poznata po tome što rijetko mijenja postavu. Upravo se stalna susradnja s istim glazbenicima odražava na uigranost i sigurnost, razvijanje glazbenog iskaza, te veću mogućnost spontanih reakcija. Osim što izvodi standarde, ne ograničavajući se žanrovski, Patricia Barber se afirmirala kao osebujna autorica. O svojim je skladateljskim i izvođačkim idejama izjavila: “Ponekad počnem raditi na melodiji ili ritmu, ili možda na harmonijama, a ponekad se jednostavno prepustim emocijama i dozvolim da one diktiraju u kojem će se smjeru skladba razvijati. Zanesena sam idejom da moje skladbe i izvedbe snažno progovaraju o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti jazzističke umjetničke formu koju toliko obožavam, da donose nemilosrdno osobnu viziju umjetnosti koja dolazi iz dubine duše.” Patricia Barber je za svoj skladateljski rad dobila nagradu John Simon Guggenheim Memorial Foundationa čime je uvrštena rame uz rame s Aaronom Coplandom, Henryjem Kissingerom, Vladimirom Nabokovim, Langstonom Hughesom i drugim glasovitim osobama zaslužnim na raznim područjima. U knjizi “Patricia Barber Songbook”, dostupnoj i na internetu, dokumentirano je 37 njezinih skladbi što ih je snimila na dosadašnjim albumima.
Davor Hrvoj

Stacey Kent

Poznati, Oscarom nagrađeni skladatelj Jay Livingston rekao je da je Stacey Kent otkriće, da se ne može usporediti niti s jednom pjevačicom na današnjoj sceni, da pjeva čisto, da ima duh Billie Holliday, smisao za ritam i fraziranje Elle Fitzgerald, te čistoću i izravnost Nata Kinga Colea. To, ali i prirodnost, uvjerljivost, romantičan duh, nonšalantnost i lakoća kojom pjeva, čine ju jednom od najtraženijih pjevačica na današnjoj jazz sceni. Godine 1995. sudjelovala je u snimanju filma “Richard III” Iana McKellena pjevajući jazz verziju poeme “The Passionate Shepherd to His Love” Christophera Marlowea. Godine 2001. osvojila je British Jazz Award, a 2002. i 2006. BBC Jazz Award, sve u kategoriji jazz pjevačica. Rado je viđena gošća glasovitih urednika i voditelja televizijskih emisija, a priznanje joj je odao i veliki poznavatelj i zaljubljenik u jazz glazbu, redatelj i glumac Clint Eastwood pozvavši ju da nastupi na proslavi njegovog sedamdesetog rođendana.
Rođena u South Orangeu, u američkoj saveznoj državi New Jersey, za nagradu Grammy nominirana jazz pjevačaica Stacey Kent je nakon studija u Americi, školovanje nastavila na londonskoj Guildhall School of Music and Drama gdje je usavršavala francuski, talijanski i njemački. Tamo je upoznala saksofonista Jima Tomlinsona za kojeg se 1991. udala i nastavila živjeti u Velikoj Britaniji. On je ujedno njezin stalni suradnik, koji, osim kao tenor, alt i sopran saksofonist i flautist, u ostvarenju njezinih albuma sudjeluje i kao skladatelj, aranžer i producent. Godinama djeluje sa stalnim suradnicima i tek povremeno, na snimanjima albuma, surađuje s poznatim američkim jazzistima, primjerice bubnjarom Jeffom Hamiltonom.
U prvoj polovici devedesetih nastupala je u londonskim klubovima, među ostalima i čuvenom Ronnie Scott's Clubu, a poznatija je postala snimivši 1997. album “Close Your Eyes”. Nastavivši snimati za tvrtku Candid postala je najprodavanijom britanskom jazzisticom. Njezin CD “Love Is... The Tender Trap” odmah po izdavanju 1998. u uglednom je britanskom glazbenom časopisu Mojo proglašen najboljim albumom mjeseca i otvorio joj je vrata najpoznatijih svjetskih jazz festivala i klubova, primjerice njujorških Birdlanda i Blue Notea, ali i konceetnih dvorana poput pariške Olympije i njujorškog Carnegie Halla. Kompakt disk “Let Yourself Go” iz 1999. posvetila je Fredu Astaireu, a za CD “In Love Again” iz 2002. odabrala je skladbe jednog od najpoznatijih i najproduktivnijih američkih autora, Richarda Rodgersa i to one koje je ostvario s najvjernijim partnerima: Lorenzom Hartom i Oscarom Hammersteinom drugim. Njezin album “The Boy Next Door” iz 2006. ostvario je zlatnu nakladu u Francuskoj.
Status svjetski priznate pjevačice potvrdila je snimivši 2007. svoj prvi album za čuvenu tvrtku Blue Note - “Breakfast on the Morning Tram”. Za razliku od albuma što ih je krajem devedesetih i početkom dvijetisućitih snimila za britansku izdavačku tvrtku Candid, na kojima gotovo u potpunosti izvodi standarde, najčešće baladnog karaktera, na ovom ih je albumu tek nekoliko, a u nekim se izvedbama poziva i na europsko glazbeno naslijeđe. U taj su se koncept prikladno uklopile pjesme bliske formi šansone i sambe koje pjeva na francuskom. CD je ostvario zlatnu nakladu u Francuskoj i Njemačkoj, prošle je godine nominiran za nagradu Grammy u kategoriji najboljeg vokalnog jazz albuma, a za pjesmu “The Ice Hotel” s tog albuma 2008. je dobila prvu nagradu International Songwriting Competitiona.
Davor Hrvoj

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja