Renato Švorinić

Draž jazza je rušenje barijera i stereotipa

Draž jazza je rušenje barijera i stereotipa
Datum objave:
12.01.2014.
Autor:
Davor Hrvoj
Renato Švorinić, bas gitarist i utemeljitelj sastava Black Coffee uoči nastupa u ciklusu Jazz.hr 2013/2014

U trećem ovosezonskom koncertu ciklusa Jazz.hr 2013/2014 u petak 17. siječnja u Maloj dvorani »Lisinski« nastupit će sastav Black Coffee. Od samog osnutka okosnicu ovog sastavca čine bas gitarist Renato Švorinić i bubnjar Jadran Dučić Čićo uz koje su se kao stalni članovi ili gosti tijekom godina izmjenjivali razni renomirani glazbenici, među ostalima pjevač Tonči Kesić, pijanist Duško Ivelić i saksofonist Dražen Bogdanović. Osim suradnje s hrvatskim glazbenicima kao što su pjevači Zdenka Kovačiček, Oliver Dragojević i Gibonni, te vibrafonist Boško Petrović i pijanist Matija Dedić, nastupali su s inozemnim jazzistima kao što su pjevačice Tammy McCann, Chris Bennett i Catia Werneck, te gitarist Nelson Latiff . U posljednjih pet godina stalni član sastava je pijanist Ivan Ivić. Black Coffee je do sad objavio jedanaest albuma od čega posljednja dva zajedno s cijenjenim talijanskim glazbenikom - klavijaturistom, harmonikašem i bandoneonistom - Danieleom di Bonaventurom u Italiji za izdavačku kuću Caligola Records. Prekretnicu u karijeri sastav je doživio albumom »Krijanca« koji donosi uspješan spoj klapske pjesme i jazza. Dobitnik tri nagrade Porin, sastav Black Coffee je nastupao na svim relevantnim jazz festivalima u Hrvatskoj te mnogobrojnim u Italiji, Austriji i Sloveniji. Na zagrebačkom koncertu kao gosti uz Black Coffee će nastupiti talijanski pijanist i harmonikaš Daniele di Bonaventura, američka pjevačica Martine Thomas i hrvatski pijanist Matija Dedić.
 - U Lisinskom ćemo se predstaviti glazbenom retrospektivom dvadeset godina našeg rada. Naravno, u sat i trideset minuta neće biti moguće obuhvatiti sve ono što nas je zaokupljalo tijekom svih tih godina ali ćemo uz pomoć naših gostiju: Martine Thomas, Danielea di Bonaventure i Matije Dedića, pokušati zagrebačkoj publici opisati naša glazbena putovanja kroz proteklo razdoblje. Prvi dio koncerta s američkom pjevačicom Martine Thomas uglavnom se odnosi na američke standarde novijeg doba ili, kako je to davno rekao Miles Davis, »pop music with jazz aproaatijom ćemo odsvirati dio našeg repertoara koji se odnosi na razdoblje u kojem nas je zaokupio straight ahead jazz, dok je posljednji dio koncerta rezerviran za Danielea di Bonaventuru i naše zajedničko viđenje mediterana i  improvizirane europske glazbe.
Dalmatinska jazz misija
 Kako ste utemeljili sastav Black Coffee?
 - Sastav smo 1993. u Splitu osnovali bubnjar Jadran Dučić Čićo i ja. U početku smo nastupali uglavnom po klubovima u Splitu i Dalmaciji. U počecima smo djelovali uglavnom kao kvartet s vokalnim solistima, a glazba koju smo izvodili bila je zasnovana uglavnom na američkim jazz standardima. Budući da sam u to vrijeme intenzivno surađivao s Gibbonijem, na njegov nagovor snimili smo svoj prvi nosač zvuka, CD »Black Coffee«, u izdanju diskografske kuće CBS iz Zagreba. Za taj smo album, na kojem su gostovali Oliver Dragojević i Gibonni, 1996. dobili prvi Porin što je doprinjelo tome da postanemo prepoznati u cijeloj Hrvatskoj.
 Kako vam je u promociji sastava pomogao Boško Petrović?
 - Boško nas je prvi put čuo 1997. u Zadru i godinu dana poslije pozvao na 1. Hrvatski jazz sabor. Zahvaljujući njemu na tom su se festivalu okupili tadašnji mladi protagonisti novog hrvatskog jazza, među ostalima Matija Dedić, Elvis Stanić, Tamara Obrovac, Black Coffee i Zagreb Jazz Portrait. On je, prije svega, bio veliki jazz vizionar. Iz njegovog velikog glazbenog i životnog iskustva učili smo i upijali što je više bilo moguće. Nesebično nam je prenosio svoja saznanja i stalno naglašavao našu »misiju« u razvoju jazza u Dalmaciji. Nastupi koje smo Čićo i ja održavali s njim, u raznim formacijama, bili su naša najveća glazbena i životna škola. Danas vidimo koliko Boško nedostaje hrvatskoj jazz sceni, koliko je jazz izgubio njegovim odlaskom.
 Koji su još glazbenici odigrali važnu ulogu u djelovanju sastava? 
 - Budući da smo Čićo i ja bili i ostali otvoreni glede glazbenih suradnji, kroz band je prodefiliralo mnoštvo glazbenika. Najveći je trag ostavio pijanist Jurica Karu ki uaše sviranje donio određenu dozu »akademizma«. Zajedno s njim počeli smo obrađivati hrvatsku glazbenu baštinu i tražiti vlastiti glazbeni izričaj. No, najznačajniju smo je suradnju ostvarili s Matijom Dedićem. Naime, krajem 1990-ih, kad se vratio sa studija u Grazu, intenzivno smo koncertirali s njim, uglavnom u formaciji tria. Matija nam je svojom svježinom i promišljanjima otvorio nove vidike u glazbi. Zahvaljujući njemu puno smo naučili o glazbi.
Spoj nespojivog
 Kako je bilo svirati uz Zdenku Kovačiček, u potpuno drukčijem glazbenom kontekstu?
- Naša suradnja sa Zdenkom Kovačićek, s kojom smo izvodili glazbu blisku bluesu, također je iznimno značajna. Naime, Black Coffee u svojem stvaralaštvu nikad nije imao žanrovske barijere. Najvažnije nam je da se uvijek radi o dobroj glazbi.
 Kako se mijenjao glazbeni pristup sastava?
 - Glazbeni izričaj sastava mijenjao se i evoluirao isto kao što smo se mi mijenjali kroz godine postojanja. Svakako odluka da početkom 2000-ih nastavimo djelovati kao trio bila je krucijalna za naš daljnji put. Sviranje u formaciji tria ostavilo je puno prostora ali je utjecalo na osjećaj odgovornosti u našim nastupima. Kad bi netko slušao naš album iz 1996. i posljednji iz 2012., teško bi mogao naći stilsku poveznicu. U tome i jest draž bavljenja jazzom - istraživanje novih područja, rušenje barijera i glazbenih stereotipova. Godine 2003. došli smo na ideju da snimimo album sa ženskom klapom Mendula koji smo zamislili kao novo čitanje dalmatinske tradicijske glazbe. Našli smo se pred velikim izazovom, kako spojiti dva do tada nespojiva glazbena idioma, klapu i jazz trio. Dalmatinske su pjesme uglavnom pisane bez glazbene mjere u »ad libitum« formi i bilo je potrebno pažljivo pristupiti tim starim napjevima, staviti ih u glazbene mjere, pazeći pri tom da ne narušimo estetiku tih pjesama. U tom kontekstu godine 2003. snimili smo album »Krijanca«, koji je postignuo velik uspjeh. Za taj smo album dobili dva Porina. Sve do 2009. zajadno s klapom Mendula često smo uspješno nastupali na jazz festivalima u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji i Italiji. Za te smo koncerte dobili odlične kritike, pogotovo u Italiji.
 Jeste li zadovoljni dokumentiranjem svojeg stvaralaštva?
 - Na jedanaest albuma dokumentirano je naše djelovanje svih ovih godina i nadam se da tu nije kraj. Želja nam je snimiti live album. Naime, naši su nastupi nepredvidivi i na njima često zvučimo drukčije nego na studijskim albumima.
Autentičan stil
 Što djelovanje sastava Black Coffee znači za jazz scenu u Dalmaciji?
 - Neskromno je i sastav Black Coffee je sigurno obilježio jedno razdoblje jazza u Dalmaciji koja se ne može pohvaliti velikom tradicijom iste.
Kakva je današnja jazz scena u Dalmaciji?
- Dolaze nove generacije glazbenika, talentiranije nego što smo bili mi i vjerujem da će u budućnosti uspjeti afirmirati svoje glazbene interese. Teško je govoriti o jazz sceni, ne samo u Dalmaciji nego i u cijeloj Hrvatskoj, jer ona prije svega treba imati institucionalnu potporu da bi uopće postojala, što dosad nije bio slučaj.
Zašto je važno vaše spajanje jazza s dalmatinskom tradicijskom glazbom? 
 - Spajanje tradicijske glazbe sa jazzom važno je iz više aspekata. Ako vidimo kako se razvijala jazz scena u Italiji i Francuskoj, dolazimo do zaključka da je važno stvoriti vlastiti glazbeni izričaj, autentičan glazbeni stil. Glazbenici poput Enrica Rave u Italiji i Michela Portala u Francuskoj utemeljitelji su nešto što se danas zove europska improvizirana glazba, odnosno europski jazz. Važno je u svemu tome biti svoj, ne imitirati, istraživati glazbu i stalno gledati napred, tražiti nove izazove.
Kako je vaša glazba prihvaćena izvan granica Hrvatske?
- U suradnji s talijanskim pijanistom bandoneonistom i harmikašem Danieleom di Bonaventurom snimili smo dva albuma i dobili jako dobre kritike u uglednim magazinima, primjerice Musica Jazz. Neki su kritičari naše albume ocijenili sa četiri zvjezdice od mogućih pet, što me je ugodno iznenadilo.
 Koliko takva vrsta glazbe može biti promotor hrvatske kulture u svijetu?
 - U inozemstvu, kad kažeš hrvatski jazz, osjećaš da je iznad glava tih ljudi veliki upitnik. Da bi se naša glazba uspješno promovirala, potrebna je veća potpora, prije svega diskografa i kulturnih institucija. Nedavno sam od kulturnog atašea Litve dobio na poklon CD i DVD, kompilacije litvanskog jazza. Ta je zemlja približno velika kao i Hrvatska. Možda ne bi bilo loše ugledati se na takve primjere.
Davor Hrvoj
(Preuzeto iz Novog lista od 12. siječnja 2014.)


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja