Ratko Zjača

Jazz bi trebao biti novi teatar

Jazz bi trebao biti novi teatar
Datum objave:
21.09.2013.
Autor:
Davor Hrvoj
Razgovor s Ratkom Zjačom povodom objavljivanja albuma »Beyond The Lines« (IN+OUT Records) ZZ Quarteta

Nakon CD-a »The Way We Talk«, što ga je objavio 2010. za njemačku diskografsku kuću IN+OUT Records, ZZ Quartet, koji od osnutka prije četiri godine sačinjavaju hrvatski gitarist s roterdamskom adresom Ratko Zjača, talijanski harmonikaš Simone Zanchini, makedonski kontrabasist s kölnskom adresom Martin Gjakonovski i američki bubnjar Adam Nussbaum, za istog je izdavača snimio novi. U skladu s nazivom albuma, »Beyond The Lines«, njihove nove izvedbe, uz prepoznatljiv zvuk i autorski pristup, donose još više stilskih raznolikosti, otvorenost prema raznim utjecajima i zvukovima, pokušaj pomicanja granica konvencionalnog jazz pristupa. No, da bi razvijali takav, univerzalni glazbeni jezik hvataju se upravo za načela karakteristična za jazz glazbu: otvorenost, spontanost, komunikativnost i slobodu. U njihovim se izvedbama osjeća utjecaj svekolike glazbene tradicije, od jazza, rocka i fusiona preko klasike i šansone do world musica i filmske glazbe, izmjenjuje se tradicionalni i avangardni pristup te su prisutni elementi tradicije koju svaki od ovih glazbenika donosi iz svojeg okružja. Iako se taj trend osjetio i na prethodnom CD-u, na ovom je još snažnije izražen, što ga čini drukčijim, posebnim, ne samo u odnosu na cjelokupnu glazbenu scenu nego i na glazbeni razvoj ZZ Quarteta. »Naše se izvedbe nastavljaju na prvi album koji svi jako volimo i s kojim smo iznimno zadovoljni, ali nam je drago što se ne ponavljamo«, rekao je Ratko Zjača u razgovoru koji smo vodili povodom njihovog novog izdanja. »Htjeli smo otići dalje od toga. Već smo četiri godine zajedno, putujemo, ostvarujemo zajedništvo, sazreli smo kao band. Svaki od nas ima puno iskustva, ali kao sastav, što dulje sviramo zajedno sve bolje se poznajemo. Otišli smo dalje u svim segmentima, od sviranja do skladanja.«
»You Are Innocent«
Upravo je skladateljski rad iznimno važan za ovaj sastav. Radi se o nadahnjujućim djelima s lijepim temama, ali i podatnim za improvizacije, za mijenjenje, za obrade na licu mjesta. Osim vođa sastava, Zjače i Zanchinija, koji su napisali sve skladbe za prethodni, za ovaj su CD po jednu napisala druga dvojica članova: Gjakonovski i Nussbaum koji su s vremenom postali ravnopravni članovi banda. Za ovo izdanje napisali su dvostruko više skladbi nego što ih je bilo moguće uvrstiti na jednostruki CD. Izbor nije pao na najbolje nego na one koje čine zaokruženu glazbenu priču, a upravo su njihove životne priče bile nadanućem za skladateljski rad. Tako je i s onima Ratka Zjače koji je zastupljen s pet od jedanaest skladbi. O tome kako su nastale neke od njih, rekao je: »Napisao sam melankoličnu, melodičnu skladbu koja me podsjetila na tok rijeke i zato sam ju nazavao »River Spirit«. Naše su skladbe povezane s našim životima. Nadahnute su stvarnim događajima. Jednom promotor nije policiji prijavio dolazak Simonea i Martina. Zbog toga ih je policija uhitila i odvedeni su na sud. Tek nakon jedanaest sati sudac ih je oslobodio kao nevine. Zato sam skladbu nadahnutu tim dramatičnim događajem nazvao »The Judge Says You Are Innocent« i posvetio Simoneu i Martinu. Sudac je doista rekao »You Are Innocent«. I skladba »The Lost Call« nadahnuta je pričom iz života. Naime, jednom smo se izgubili na putu. Promotor nas je trebao nazvati da nam priopći adresu na koju smo trebali doći, no nije zvao. Jedva smo stigli na koncert jer nikako nismo mogli doći u kontakt s njim. Tek smo na kraju dobili upute kako da dođemo na odredište.«
Aranžani za skladbe uvrštene na album nastajali su prigodom svirki, na probama ili na samom snimanju, a rezultat su zajedničkih napora. »Za razliku od prvog albuma, u pripremi ovog sva smo četvorica bili potpuno ravnopravni u predlaganju i odlučivanju«, rekao je Zjača. »Simone i ja pišemo više glazbe, ali kod stvaranja aranžmana potpuno su ravnopravno sudjelovali Adam i Martin. Oni su nerijetko određivali tempa i aktivno sudjelovali u pripremama aranžmana. Na snimanju je vladala demokracija. Nemamo tiranina koji sam odlučuje o svemu. Upravo zato nismo morali svirati na klasičan način - tema, solo, tema - iako ima i toga. Ignorirali smo te klišeje.«
Multidimenzionalni karakter glazbe
U izvedbama na ovom albumu osjeća se slobodniji pristup što nije svojstveno studijskim snimkama, ali i udaljavanje od čiste jazz forme. Takav stav osjetio se na prethodnom albumu, a sad je još vidljiviji. Iskristalizirao se tijekom svirki, kao što je rekao Zjača. »Nikad ništa nismo radilli racionalno. Jednostavno smo svirali onako kako je glazba tražila. Najveća prednost tog banda je što svi članovi inače sviraju razne stilove. Adam voli Jimija Hendrixa i Johna Coltranea, Simone avangardnu ozbiljnu glazbu i šansone, Martin etno i straight, a ja free jazz, mainstream, rock, indijsku glazbu. Svi smo upili puno utjecaja. Volimo filmsku glazbu i minimalizam. U zadnje smo se vrijeme udaljili od osnova jazza ili onoga što ljudi podrazumijevaju pod osnovama jazza, primjerice swinga, sviranja 2/5/1 ili 32 takta. Razbili smo te barijere i to ne racionalno nego spontano. Naša je glazba odraz našeg karaktera, pogleda na život, načina na koji mu pristupamo. Trudimo se ostvariti čim veću slobodu, stvoriti uvjete u kojima članovi ritam sekcije nisu tretirani kao sluge, da bubnjar ne svira samo swing ili neki timeing, da bass preko toga ne svira samo puls i da se improvizator ne iživljava svirajući solo. Želim da sva glazbala budu ravnopravno zastupljena, da postoji forma ali da bude potpuno otvorena, da taktovi nisu kavez, da ne sviramo samo šesnaest ili osam taktova, da ritam bude otvoren, da sve bude multidimenzionalno, da se ne sviraju samo skale ili akordi, nego da se sviraju motivi i da pri tome jedan drugoga pratimo.«
Iako se radi o studijskim snimkama, u izvedbma se osjećaju spontanost, strast, intuicija i zajedništvo, te jedan od elemenata koji donose najviše zbudljivosti u jazz glazbi - nepredvidivost. »To je urođeno, nešto što čovjek mora imati u sebi - znatiželja, otkrivanje samoga sebe, otkrivanje okoline oko sebe, kontinuirano učenje u životu«, rekao je Zjača. »To nas tjera da sviramo i to onako kako osjećamo u trenutku. Svaki put kad se popnem na binu dogodi se nešto drukčije. Imamo veliko povjerenje jedni u druge. Odlična je grupna komunikacija. Izvedbe skladbi koje smo snimili za CD zvuče potpuno drukčije od onih koje smo svirali na turneji. Volio bih da naš treći album snimimo uživo ili djelomično uživo a djelomično u studiju.«
Strategija sviranja
Jedna od važnih karakteristika jazz glazbe je spontana komunikacija, što dovodi do uzbudljivih glazbenih duela, izazivanja, međusobnog zadirkivanja. To se uvijek više osjeća na koncertima nego na studijskim snimkama, posebice zbog aktivnog sudjelovanja publike i ugođaja koji nije sterilan kao u studiju. No članovi ZZ Quarteta upravo su na studijskim snimkama uspjeli ostvariti spontane glazbene razgovore zbog čega se izvedbe doimaju poput koncertnih. »Razradili smo strategiju sviranja«, rekao je Zjača. »Nije dovoljno biti samo spontan i nepredvidiv nego se treba dogovarati. Poslije svakog koncerta iznosimo zapažanja. Iz toga također puno učimo. Planiramo kako bolje postaviti izvedbe, postavljamo smjernice za daljnji rad. Tako se na snimanju albuma dogodilo da u izvedbama nekih skladbi ostvarujemo kolektivne improvizacije ili Simone i ja imamo duele. To smo uspjeli zato što smo održali puno zajedničkih nastupa. Važno je da sastav, prije nego počne snimati album, održi puno koncerata, da se članovi što bolje upoznaju. To se osjeti. Zato mislim da je ovo moj najzreliji projekt.«
ZZ Quartet je tijekom ovoga ljeta poduzeo veliku turneju tijekom koje je nastupao i na hrvatskim pozornicama predstavivši se maštovitim izvedbama koje su se iz koncerta u koncert mijenjale, razvijale i bujale ovisno o situacijama u kojima su nastajale. Zato je snimka koja je dokumentirana na ovom CD-u tek jedna od inačica njihovih skladbi. O takvom načinu djelovanja Zjača je rekao: »Glazbu određuje moment. Moramo djelovati u trenutku. Kako god se pripremaš, ne možeš predvidjeti sve što će se dogoditi na pozornici. Upravo ta uzbudljivost glazbu čini posebnom. Moraš imati reflekse kako bi mogao reagirati u momentu. Mogu se fokusirati na nešto do čega želim doći, ali ne znam put kojim ću do toga stići. Mogu analizirati, postupati racionalno, ali to nije to. To je kad pišeš kompoziciju - imaš više vremena, možeš joj se u potpunosti posvetiti, raditi strukture, isplanirati kako doći od jednog fragmenta ili motiva do drugog, ali na koji ćeš to način postići kad sviraš na pozornici, to moraš čuti sam u sebi. To je najuzbudljivije. Zato se nikad ne ponavljamo. Svaku večer sviramo druga sola, druga je publika, drukčije se osjećamo. Imamo zapisane motive, bazične konstrukcije u glazbi na osnovu kojih znamo od kojih do kojih točaka trebamo ići, ali između, ne volim da znamo što će se dogoditi. To je zanimljivo nama i publici. Tada se događa novi teatar. Jazz bi trebao biti novi teatar.«
Davor Hrvoj
(Preuzeto iz Novog lista od 8. rujna 2013.)


http://www.youtube.com/watch?v=6b0wFJnTkbU

http://www.youtube.com/watch?v=jtmjPzBif_8#t=16

http://www.youtube.com/watch?v=mW5aodnjKGc

 

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja