Vesna Pisarović

Jazz je proces kojem nema kraja

Jazz je proces kojem nema kraja
Datum objave:
13.03.2013.
Autor:
Davor Hrvoj
Pjevačica Vesna Pisarović, trenutno s berlinskom adresom, uoči nastupa na festivalu Jazz.hr/proljeće

Nakon dugogodišnje pop karijere, pjevačica Vesna Pisarović, koja će sa svojim jazz sastavom 19. ožujka nastupiti na festivalu Jazz.hr/proljeće, 2006. odlučila se na bavljenje jazz glazbom. Upisala je studij jazz pjevanja na Kraljevskom konzervatoriju u Den Haagu, a potom magistrirala iz glazbene izvedbe na prestižnoj Guildhall School of Music and Drama u Londonu. Trenutno živi i radi između Zagreba i Berlina. Njezin jazz prvijenac »With Suspicious Minds« (Jazzwerkstatt/Croatia Records), eksperimentalni jazz projekt posvećen glazbenom opusu Elvisa Presleya, donosi drukčije viđenje pjesama iz Kraljeva repertoara. Radi se o suvremenom jazz iskazu koji se zasniva na elementima europskog free jazza u spoju s osebujnim, ekstravagantnim vokalnim rješenjima.
Hoćete li na zagrebačkom koncertu izvoditi obrade skladbi iz repertoara Elvisa Presleya?
- Da, riječ je o eksperimentalnom projektu imena »With Suspicious Minds« koji je posvećen glazbenom opusu Elvisa Presleya. Veseli nas koncert u Zagrebu koji će ujedno biti i uvodni koncert u našu europsku turneju. Kroz kontraste između strukture i njezine odsutnosti, jazza i slobodne improvizacije, očekivanog i začudnog, predstavit ćemo publici drukčijeg Elvisa.
Dekonstrukcija pop pjesama
Zašto ste odabrali pjesme iz repertoara Elvisa Presleya i zašto ste ih odlučili predstaviti u kontekstu free jazza?
- Ideja se pojavila posve slučajno. Preslušavajući Elvisove ploče zaintrigirala me mogućnost, zapravo ideja dekonstrukcije pop pjesme. Nije se bilo jednostavno upustiti u rastvaranje veličine Elvisovog lika i djela. No uz kreativan band, poigravajući se s formom i zvukom, a ne dirajući u hramoniju, uspjeli smo pronaći i na drukčiji način predstaviti elemente bluesa, countrya, jazza i gospela koji se kriju iza pop ikone.
Kako ste odabrali glazbenike za svoj međunarodni sastav?
- Jedan od najvećih razloga zašto živim u Berlinu je impresivna jazz i free jazz scena. Vezala sam se uz određenu grupu nadahnjujućih glazbenika, uz njihov zvuk i estetiku. Tako su ideja da dekonstruiram Elvisa, kao i odabir glazbenika s kojima sam radila na projektu, bili vođeni upravo samom idejom zvuka. Projekt je nastao u Berlinu u suradnji s odličnim australsko-njemačkim glazbenicima, pripadnicima struje koja je ukorijenjena u jazz tradiciji, no koja koketira s avangardom: bubnjarom Steveom Heatherom, trombonistom Gerhardom Gschlößl i kontrabastom Claytonom Thomasom. Gerhard Geschloßl je etablirano ime berlinske i njemačke jazz te avangardne scene, Steve Heather nezaobilazno je ime na eksperimentalnoj sceni, a i naš novi član, kontrabasist Jan Roder, istaknuti je njemački jazz glazbenik. Steve pripada vrlo dominantnoj i prepoznatljivoj berlinskoj free jazz secni.
Zašto ste odlučili napraviti radikalni zaokret prema free jazzu?
- Zaokret prema potpunom posvećenju jazzu bio je postepen. Ta je odluka bila vođena nizom slučajnosti koje tada nisam reflektirala. No jedan događaj i slučajnost vodili su do drugog. Matija Dedić, Saša Nestorović i Mario Igrec to su prepoznali i pomogli mi da se početnički iskušam. U početku sam voljela i prepoznavala u jazzu samo lijepu harmoniju, lijepo pjevanje, neku smirenost, no albumi Charliea Parkera, Stevea Lacyja, Jay Clayton, Johna Coltranea, Orenttea Colemana, Mala Waldrona i Jeanne Lee otvorili su mi potpuno nove vidike i omogučili mi da glazbu počnem poimati na potpuno drukčiji način.
Osvještavanje estetskih okvira
Kako je na taj zaokret utjecao susret s prvakom europskog free jazza Peterom Brotzmannom?
- Petera Brotzmanna sam nedavno opet imala prliku gledati i moram priznati da je još bolji! Energija i glasan ton su i dalje tu, no kao da su mu fraze postale suptilnije i još otvorenije. Kao što je na njega u mladosti snažan dojam ostavio Sidney Bechet koji je utjecao na njegov početak bavljenja glazbom, tako je i njegov koncert kojeg sam gledala 2005. u Berlinu to isto učinio za mene. Posebno sam ponosna na činjenicu da imamo istog njemačkog izdavača.
Kako je boravak u Den Haagu, Londonu i Berlinu utjecalo na vaš pogled na umjetnost i poimanje glazbe?
- U Den Haagu, a pogotovu u Londonu, puno se učilo, radilo, upijalo. Učila sam o oruđima koja su potrebna za stvaranje glazbe, kao i o harmoniji, klaviru, tehnikama pjevanja, aranžiranju, no tada nisam imala ideju zvuka, niti ideju sebe kao glazbenika. Bila sam samo studentica. Pop iskustvo je jedno, no ovo je bio posve drugi svijet i morala sam samu sebe stvarati iznova. Tek u Berlinu, nakon nekog vremena, naravno u doticaju sa živom scenom, počela sam osvještavati estetske okvire kojima stremim, i prihvatila i naučila uživati u spoznaji da je riječ o procesu kojem nema kraja i da je lijepo - iako ne uvijek lako - konstantno se osjećati kao da si na samom početku.
Kakva je u tim sredinama percepcija free i eksperimentalne glazbe koja je u Hrvatskoj rijetka?
- U sva tri spomenuta grada vrlo je živa i bogata scena. U Berlinu to je Echtzeitmuzik. U Den Haagu na kraljevskom konzervatoriju, to je odsjek za sonologiju i kompoziciju koji je vrlo aktivan i kreativan. U Londonu kao i u Berlinu riječ je o tradiciji koja seže u kasne žezdeste - AMM i Edwin Prevost, zatim Phil Minton koji upravo u Berlinu radi zanimljvi projekt s berlinskim glazbenicima. Zatim tu su fantastični John Edwrads, John Butcher i mnogi drugi. Hrvatska publika je također, kroz KSET i N.O. Jazz Festival, vrlo dobro upoznata s europskom i američkom free scenom, No naravno, kao i svugdje, riječ je, nažalost, o manjim prostorima, malobrojnijoj publici i gotovo nepostojećoj medijskoj pozornosti.
Ogoljeli akustički koncept
Kako je vaše sudjelovanje na berlinskoj klupskoj sceni utjecalo na promjenu u vašem glazbenom iskazu?
- Berlinska scena je iznimno utjecala na sve čime se bavim. Osim bavljenja jazzom koji je moja svakodnevnica, već duže vrijeme radim na svojim pjesmama, na nekom budućem pop albumu. Posvetila sam se tome odmah nakon povratka iz Londona. Kombinirajući jazz znanje i pop senzibilitet kojeg sam imala, kroz pola godine i bez nekog velikog napora napisala sam gotovo cijeli album. Nakon što sam se posvetila Elvis projektu, intenzivirala svoje kontakte i prijateljstva na berlinskoj sceni, poslije neke vremenske distance vratila sam se svojim pjesmama i bez puno razmišljanja sve obrisala i krenula potpuno iz početka. Iako se pop i jazz estetika posve razlikuju, dva su posve različita izraza s posve različitim pravilima, kriterij u smislu jasnoće i strogosti ideje i briga oko zvuka su isti. Tako mišjim koracima nastaje i novi pop album, sve te pjesme za koje sam sigurna da ih neću baciti.
Što vas u novije vrijeme fascinira u području glazbe, ali i umjetnosti općenito?
- I dalje zvuk: Glen Gouldove interpretacije Bacha, jasnoća i briljantnost glazbe Steve Lacyija. Louis Armstrong. Poezija, riječ, jezici...
Što radite na području jazza osim projekta »With Suspicious Minds«?
- Za kraj ove godine u planu je snimanje studijskog albuma s jazz trijom. Riječ je o fantastičnim glazbenicima: njujorškom basistu Chrisu Dahlgrenu i jazz legendi, bubnjaru Johnu Betschu. Kroz vrlo ogoljeli akustički koncept: glas, bas, bubanj, i kombinaciju tradicionalnog repertoara s bazičnim eksperimentalnim i dekonstruktivnim pristupom, cilj našeg projekta će biti pronalaženje originalne interpretacije tzv. američkog songbooka unutar jazz kanona. Uz turneju koja nas uskoro čeka s projektom »With Suspcious Minds« i zbog koje smo svi uzbuđeni, projekt s ovim trijom bit će divno poglavlje i veliki izazov kojem se jako veselim.
Davor Hrvoj
(Preuzeto iz Novog lista od 10. ožujka 2013.)


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja