Renato Švorinić

Dalmatinska tradicionalna pjesma u ad libitum formi

Datum objave:
07.11.2012.
Autor:
Davor Hrvoj
Renato Švorinić, u povodu objavljivanja albuma »Adagio« što ga je ostvario sa svojim sastavom Black Coffee i Danieleom Di Bonaventurom

Sastav Black Coffee, u kojem od osnutka sviraju bubnjar Jadran Dučić Čićo i bas gitarist Renato Švorinić, sljedeće će godine obilježiti dvadesetu godišnjicu djelovanja. Od samog početka postao je vodećim subjektom dalmatinske jazz scene, a svojim kontinuiranim radom, nizom objavljenih albuma i suradnjama s uglednim hrvatskim i stranim glazbenicima raznih stilova, nezaobilaznim predstavnikom naše jazz scene. Iako je poznat po žanrovski raznolikim istupima, Black Coffee je posebice značajan po osebujnim jazzističkim obradama djela koja dolaze iz hrvatske glazbene tradicije. Od tog pristupa nisu odustali niti kroz dugogodišnju suradnju s poznatim talijanskim bandoneonistom i pijanistom Danieleom Di Bonaventurom s kojim su objavili dva albuma.
O snazi emocionalne i duhovne povezanosti s Danieleom Di Bonaventurom, zbog čega su ostvarili tako uspješnu umjetničku suradnju, Renato Švorinić je rekao: »Za Danielea me veže neobično prijateljstvo koje je puno više od glazbene suradnje. Od prijatelja iz Italije 2006. sam dobio njegov CD i odmah me zaokupila njegova glazba. Bilo je to nešto sasvim novo i svježe u mojim dotadašnjim glazbenim iskustvima. Daniele je u studenom 2007. boravio u Opatiji, na trodnevnom festivalu kod Elvisa Stanića. Sjećam se da je puhala jaka bura, ali unatoč tome sam se uputio u Opatiju. Nekakav »špurijus« mi je govorio da tog čovjeka trebam upoznati. Sjeli smo i do dugo u noć pričali o glazbi i inim stvarima. Odsvirao mi je svoje kompozicije - bila je to »ljubav na prvu notu«. Generacijski smo bliski, rođeni 1960-ih godina prošlog stoljeća, odrasli na istim glazbenim i literalnim predlošcima i, što nije manje važno, Daniele, Ćićo i ja smo istinski košarkaški fanovi! Fermo, grad iz pokrajine Marche odakle je Daniele, nalazi se točno nasuprot Zadra i zbog toga nas vežu isti mirisi, zvukovi i boje Mediterana. To je ono što daje glazbenu koheziju u našoj suradnji.«
Europska improvizirana glazba
Zajedno s Di Bonaventurom glazbenici iz Zadra (Švorinić) i Splita (Dučić) promišljaju glazbu koja se zasniva na tradiciji obje obale Jadrana. U tom kontekstu nadahnjuju se tradicijskom i suvremenom glazbom toga kraja. Najizravniji pokušaj u tom smjeru zabilježen je na albumu »Krijanca« iz 2003., koji su snimili u suradnji sa ženskom klapom Mendula i za koji su nagrađeni dvjema nagradama Porin. Za taj su projekt obradili stare dalmatinske pjesme spojivši dva različita glazbena idioma - jazz trio i klapu. Na isti su način za novi album obradili pjesmu »Izresla ruža rumena« koju su ostvarili uz pjevačice Ani Vucetić, Andjelom Curković-Petrović i Tamarom Soletić. »Posljednjih me godina u glazbenom smislu zaokupila glazbena baština Dalmacije i njezinog okruženja«, rekao je Švorinić. »Dugo sam promišljao na koji joj način pristupiti. Muziciranje s bandom Black Coffee, s kojim sam u ranijem razdoblju izvodio američke jazz standarde, u jednom je trenutku došlo do zida. Zasigurno, mi ne možemo izvoditi američke standarde bolje, niti dati neki svoj pečat, a da to netko prije nas nije uradio. Kao što mi je pokojni Boško Petrović stalno govorio, potrebno je naći svoj izraz, biti autentičan, originalan. Neki talijanski i francuski jazz glazbenici u svojim su glazbenim istraživanjima daleko odmakli i utrli put novom glazbenom pravcu koji možemo nazvati »europska improvizirana glazba«. Danieleu se svidio CD »Krijanca«, tako da smo došli na ideju da glazbu s dvije strane Jadrana objedinimo na CD-u »Dall Altra Parte dell Adriatico«. Na albumu smo osim talijanskih standarda te dalmatinske »Jute san se zajubi« snimili i nekoliko Bonaventurinih originala, jer on je izvanredan skladatelj. CD-u smo pristupili konceptualno. Album mora biti priča poput dobrog romana, od prve do zadnje skladbe mora slušatelje voditi kroz priču. Ne vjerujem u albume koji su napravljeni na način da se nabaca što više kompozicija koje u stvarnosti nemaju veze jedna s drugom.«
Nostalgična crta
Osim osebujne zamisli Švorinić i Di Bonaventura su korak dalje napravili zanimljivim pristupom aranžmanima djela koja su davno postala simbolom tih krajeva, ostvarivši logičan spoj tradicije i suvremenog. »Koncept banda - bandoneon, akustična bas gitara i bubanj - je neuobičajen pa tako i determinira aranžmane koje smo napravili za skladbe«, rekao je Švorinić. »Najdraža mi je formacija tria koja daje veliku slobodu glazbenicima. Ne postoji klasični odnos solisti - ritam sekcija, već uzajamnim muziciranjem, tzv. »interplayingom«, dolazimo do zajedničkih rješenja. Najveći izazov je bio kako odsvirati dalmatinske tradicionalne pjesme, koje su uglavnom pisane bez glazbene mjere, u ad libitum formi. Tako smo, primjerice, skladbu »Jute san se zajubi« aranžirali u 5/4 mjeri što je dalo drugu dimenziju toj pjesmi.«
Za svoj novi album »Adagio« odlučili su proširiti krug glazbenog zanimanja, te su uvrstili i stilski raznolike skladbe autora koji dolaze iz Južne Amerike (u jednoj od njih pridružuje im se već stalna suradnica, pjevačica Martine Thomas), jazz autora poput Charliea Hadena, poznatu napolitansku pjesmu »Santa Lucia« Teodora Cottraua kao i »Adagio« Tomasa Albinionija. »Sve skladbe dolaze iz slične glazbene poetike, u svim melodijama osjeća se pripadnost moru. Album ima nostalgičnu crtu, primjerice obradili smo pjesmu »Santa Lucia« koja je integralni dio našeg djetinjstva i rane mladosti. Estetski pristup albumu je melankoničan, hommage vremenima koja su u glazbenom smislu bila iskrenija i ljepša. Čini mi se da se u vrijeme kada su nastajale te pjesme živjelo bolje, ljepše i iskrenije te da se glazbi posvećivala puno veća pažnje nego danas. Za kraj albuma snimili smo neobičnu verziju Albinonijeve skladbe »Adagio« koja po mojem skromnom sudu baštini sve elemente senzibiliteta obje strane Jadrana.«
Kulturološka važnost teatra
Osim što se kao glazbenik posvetio radu koji je donio boljitak dalmatinskoj i hrvatskoj glazbenoj kulturi, osmislio način na koji se tradicija može očuvati, ali i staviti u kontekst univerzalne umjetnosti koja može biti prihvaćena bilo gdje u svijetu, Švorinić se s istim žarom posvetio svojem poslu ravnatelja Hrvatske kazališne kuće Zadar na koji je stupio 2003. Uz unapređenje kazališne sezone, potrudio se obogatiti i glazbenu sezonu u Zadru. O tome je rekao: »Ostvario sam cilj koji sam zacrtao kao ravnatelj Kazališta u Zadru -osnivanje glumačkog ansambla i produkcija vlastitih dramskih predstava. Naime, 1960-ih godina prošlog stoljeća ukinuti su dramski ansambli u mnogim sredinama Hrvatske - Zadar, Šibenik, Karlovac, Pula itd. - pa su tako teatri u tim sredinama funkcionirali samo kao dvorane za gostovanje drugih teatara. Godine 2007. iz Dubrovnika u Zadar vratili su se glumački prvaci Jasna Ančić i Mirko Satalić, te se ponovno aktivirao teatarski život u gradu. Godišnje produciramo 3 - 4 dramska naslova koje igramo pred vlastitom publikom i na gostovanjima. Uz to, gospođa Jasna Ančić kroz glumačku radionicu kontinuirano radi s mladim glumačkim talentima tako da se godišnje na Akademiju dramskih umjetnosti upiše 2 - 3 kandidata iz Zadra, što je velik zalog za budućnost zadarskog teatra.
 Velika je kulturološka važnost teatra u manjim sredinama jer okuplja sve umjetničke kreativne snage: pisce, likovnjake, glazbenike itd. koji mogu afirmirati svoje afinitete kroz rad u kazalištu. Zadarski teatar osim dramske sezone ima i sezonu klasične glazbe, te producira festival »Zadarsko kazališno ljeto« kao i »Glazbene večeri u Donatu«, što dodatno obogaćuje kulturni život grada. Naš je cilj afirmirati mlade zadarske glazbenike, pa tako u sezoni klasične glazbe osim afirmiranih glazbenika iz Hrvatske i inozemstva, nastupaju i nadareni glazbenici zadarske glazbene škole »Blagoje Bersa«. Kao novitet glazbenoj sezoni, 2005. uveo sam i koncerte jazz glazbe koji su u Europi sastavni dio sezone svih relavantnih kazališnića. Tako je zadarska publika posljednjih godina mogla vidjeti i čuti velikane jazz glazbe kao što su Steve Turre, Billy Hart, Mino Cinelu i drugi.«
Davor Hrvoj
(Preuzeto iz Novog lista od 16. rujna 2012.)


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja