Silvestar Silvije Glojnarić

Divim se mašti, ali poštujem znanje

Divim se mašti, ali poštujem znanje
Datum objave:
02.09.2012.
Autor:
Davor Hrvoj
Silvije Glojnarić, u povodu koncerta kojim će obilježiti pedeset i pet godina glazbenog djelovanja i sedamdeset i pet godina života

U koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog 13. će rujna 2012. nastupiti Jazz orkestar HRT-a pod ravnanjem Saše Nestorovića i simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem Pavla Dešpalja. Koncert će se održati u povodu pedeset i pet godina godina glazbenog djelovanja i sedamdeset i pet godina života skladatelja, aranžera, dirigenta i bubnjara Silvija Glojnarića, jednog od najcjenjenijih glazbenika u povijesti hrvatskoga jazza, ali i ozbiljne, narodne i zabavne glazbe. Dobitnik nagrade »Miroslav Sedak Benčić« HDS-a u kategoriji autorskog stvaralaštva u području jazza i dobitnik odlikovanja Predsjednika Republike Hrvatske »Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića« za izvanredan doprinos u promicanja, Glojnarić je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, na odjelu kompozicije i glazbene teorije. Osim što je svirao s najznačajnijim hrvatskim glazbenicima i orkestrima, između ostalih sa Zagrebačkim jazz kvartetom, najpoznatijim jazz sastavom u povijesti hrvatskoga jazza, te je skladao i pisao aranžmane za njih, ostvario je suradnje i s uglednim svjetskim glazbenicima: Johnom Lewisom, Stanom Getzom, Johnnyjem Griffinom, Artom Farmerom, Slideom Hamptonom...
Na programu slavljeničkog koncerta bit će Glojnaroćeva djela i jazz standardi te narodne pjesme u njegovim aranžmanima. Kao gosti uz spomenute orkestre na tom će koncertu nastupiti glazbenici koji su već sudjelovali u Glojnarićevim projektima tijekom niza godina koje je proveo kao šef-dirigent Jazz orkestra HRT-a, tadašnjeg Big banda HRT-a: Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO, pijanist Matija Dedić i pjevači Jelena Balent, Tomislav Mužek i Massimo.
Uravnoteženi modernizam
- Što je najviše utjecalo na vašu glazbenu karijeru?
- Puno je toga bitno utjecalo na moje stvaralaštvo u ovih pedeset i pet godina. Nakon početka, u vrlo kratkom vremenu postao sam član tadašnjeg Plesnog orkestra Radio Zagreba, što je ujedno bila i prva stožerna točka moje karijere. Nakon toga, također u relativno kratkom vremenu, postao sam član Zagrebačkog jazz kvarteta. Treći, možda najvažniji događaj bio je susret i suradnja sa šefom Modern Jazz Quarteta, pijanistom Johnom Lewisom. Ta tri događaja imala su presudan utjecaj na sve što se događalo poslije - susreti sa velikanima jazza, suradnje i zajedničke svirke, snimanja za radio i TV, snimanja ploča (tada vinila), odlazak u Berlin i rad sa SFB Big Bandom.
- Što se i kako promjenilo u vašem autorskom stvaralaštvu tijekom svih tih godina?
- Kao i svi, počeo sam s oponašanjem svojih idola, primjerice Count Basie Big Banda i Duke Ellington Big Banda. Savladavši osnove koje su bitne za glazbeno stvaralaštvo, počeo sam razmišljati o osobnom načinu pisanja i došao do zaključka da su za pisanje vlastite partiture potrebna tri važna preduvjeta tehničke prirode: »sketch«, partitura in C i transponirana partitura. Sadržaj nije bio upitan - radilo se, jasno, o jazz glazbi, ali sada o glazbi koja nije bila oponašanje, odnosno upotreba tuđih glazbenih idioma. To je sve, naravno, išlo polagano, jer su stečeno glazbeno znanje i vještina primjene trebali rezultirati vlastitim autorskim radom. Iz tih početnih autorskih koraka razvio se vlastiti autorski pristup koji počinje dobivati obilježja originalnosti, te moja autorska djela zvuče maštovito i zrelo u željenom idiomu »uravnoteženog modernizma«. U igri su naravno i promišljanja o strukturalnim promjenama koje obilježavaju kontekst, formu, jezik i želju da glazba bude privlačna, inspirativna, odnosno neka vrsta »estetske propozicije«.
Neočekivani amalgami
- Zašto ste za slavljenički koncert odlučili predstaviti stilski raznolik opus?
- Stilske odrednice slavljeničkog koncerta nemaju značajnijih pomaka, ali svakako ima raznolikosti. Cjeli prvi dio moja djela svira Simfonijski orkestar, kao što to radi i Jazz orkestar u drugom dijelu. Vokalni i instrumentalni solisti stvaraju osjećaj privlačnosti i ugođaja glazbene ljepote što je u koncertu ovakvog tipa od presudnog značaja. Prvi i drugi dio koncerta stilski se podudaraju a sve drugo ima karakteristike programskog izbora.
- Zašto i kako spajate razne stilove?
- Spajanjem raznih stilova dolazi do neočekivanih simbioza što s provjerenim umjetničkim načelima rađa nastanak novih i neočekivanih amalgama. Tu svakako spada i pitanje dovršenog, odnosno zauvijek fiksiranog djela i slobodne neponovljivo izvedene instiktivne improvizacije u jazzu, ali i u suvremenoj glazbi općenito. Nisam od onih koji neprestano ponavlja isti obrazac bez želje za stvaranjem nečeg novog, bez želje za napuštanjem kreativne zavjetrine koju osigurava svakodnevni život. Treba znati da se ništa ne može stvoriti iz ničega, ali nešto mogu pretopiti u nešto drugo što omogućuje stvaranje kompleksa koji kreće u svoj riskantan ali obećavajući put. Naravno, na kraju se postavlja pitanje svih pitanja - je li to što radim dovršeno djelo, izvedba, skica ili samo nacrt projekta? No, to je pitanje za muzikološke stručnjake koji će jednom iznaći dobar odgovor.
- Što vam je najvažnije u skladateljskom radu?
- Mašta, kreativnost i znanje. Sa nekim osobinama se rađamo i nije ih potrebno učiti, medutim da bi stekli znanje moramo puno učiti. Najviše držim do znanja, jer su i velikani došli do spoznaje da znanje započinje formulacijom opravdanog istinskog vjerovanja. To nas dovodi do spoznaje da znanjem možemo ovladati, između ostalog, glazbenom materijom, ono nam daje moć i što je možda najvažnije, znanje nam omogućuje da »znamo i kad ništa neznamo«. Divim se mašti i kreativnosti, ali poštujem znanje te nastojim sva tri elementa spojiti u smislenu cjelinu kroz koju će biti moguće prepoznati moju osobnost.
Mašta - kreativnost - znanje
- Zašto i kako spajate jazz s klasičnom glazbom?
- Klasiku doživljavam kao inspiraciju a jazz kao način izražavanja. Teško mi je biti sudionikom usputnih efekata tipa blue note ovdje, ritam tamo, jer to smo već sve čuli u radovima Stravinskog, Ravela i Milhauda, kao što smo već naučili od jazz glazbenika koji inkorporiraju klasičnu formu u jazz. Stoga nije ni čudno da je jazz službeno promoviran u ozbiljnu glazbu dvadesetog stoljeća. Moja teoretska spoznaja nastoji spojiti dvanaesttonski sistem sa suvremenim jazzom gdje ne postoji tonalni centar a prisutne su sve osnovne značajke klasike i jazza. Nema više pokušaja, sve se događa na razini glazbenog uratka. Sve ovo možemo spoznati u mojim radovima za simfonijski orkestar, kao i radovima za jazz orkestar. I u jednom i u drugom slučaju postoje fiksirani kao i improvizirani djelovi, a sve se skupa svodi na tri postulata iz predhodnog pitanja: mašta - kreativnost - znanje.
- Zašto i kako spajate jazz s hrvatskom tradicijskom glazbom?
- To je pitanje odrastanja u nekoj sredini. Meni je sasvim normalno da za big band napišem aranžman za pjersmu »Lepo ti je Zagorje zelene« ili »Klinček stoji pod oblokom«, jer je to dio moje pripadnosti kulturi koja njeguje tradicijsku glazbu u pjesmi i plesu, a pjesma i ples su značajan dio i jazz glazbe. Taj je spoj jedan od suvremenih glazbenih idioma kojima se služim i ja.
- Zašto u tom kontekstu spajate Jazz orkestar HRT-a i ansambl LADO?
- Spoj jazz orkestra i ansambla LADO učinio mi se prirodnim i potrebnim iz jednostavnog razloga jer oba ansambla djeluju u istom ili sličnom glazbenom idiomu. Povijesni iskorak u tom smislu predviđa zapravo generacijski iskorak iz tekuće sadašnjosti u blisku budućnost, kad ta budućnost može biti dosegnuta spojem tradicionalnih jazzističkih elemenata s tradicijskim čimbenicima narodnog melosa. Suradnja s ansamblom LADO stvara situaciju u kojoj se poništavaju glazbeni idiomi zasebno, kojim naznačavaju formulu nečega što je tek u nastanku, ili još bolje, današnjim danom stvoren je novi idiom koji možemo nazvati djelom, čak možda novim pokretom kod nas, poput pokreta neoklasike u suvremenoj glazbi prošlog stoljeća, koji omogućuje stvaranje neslućenih prostora za nove zvukovne mogućnosti.
(Preuzeto iz novog lista od 2. rujna 2012.)


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja