Silvestar Silvije Glojnarić

Ravnopravna igra dva umjetnički snažna ansambla

Datum objave:
02.09.2012.
Autor:
Davor Hrvoj
Razgovor sa Silvijem Glojnarićem povodom koncerta JazzLAnDO Big banda HRT-a i Ansambla Lado

- Kako ste došli na zamisao da ostvarite suradnju između Big banda HRT-a i Ansambla Lado?
- Imali smo mnogo dobrih pa i značajnih programa u našim sezonama. Pridavali smo pažnju i odavali počast svim relevantnim skladateljima jazza pa i njihovim orkestrima. Imali smo i programe domačih skladatelja. Međutim, nikad se nismo posvetili domaćem stvaralaštvu u pravom smislu te riječi, tj. autohtonoj narodnoj glazbi i plesu. Bilo je, prema tome, logično da se okrenem prema ansamblu Lado, koji tu vrstu narodnog stvaralaštva njeguje na visoko profesionalnoj razini.
- Po kojem ste kriteriju birali skladbe za ovaj program?
- Odabir je bio rezultat programskog predloška ansambla Lado i mojih afiniteta. Na taj način zajednički smo došli do konačne programske koncepcije, pri čemu smo vodili računa o podjednakoj zastupljenosti ansambala kao i svih stvaralačkih područja: Dalmacija, Medimurje, Hrvatsko Zagorje, te slobodnih prepjeva narodne lirike Emila Cossetta pod nazivom Ladarice.
Kompatibilni ansambli
- Na koji ste način obradili narodne skladbe?
- Moje obrade nastale su kao rezultat sasvim novog promišljanja. Naime, došlo je do spajanja tradicijske glazbe i plesa koji njeguje Lado, s tradicionalnim jazzom koji njeguje Big band. Teoretski gledano, i jedan i drugi ansambl djeluju u istom ili sličnom idiomu pa su u tom smislu kompatibilni. Moja zamisao predviđa generacijski skok iz tekuće sadašnjosti u skoru budućnost, u čemu mi i povijest umjetnosti daje pravo, jer neočekivane simbioze rađaju i nove neočekivane amalgame. U toj situaciji dolazi do poništavanja zasebnih glazbenih idioma, stvara se nov kompleks koji tek kreće na obećavajući put.
- U kojoj je mjeri ta tradicijska glazba kompatibilna s jazzom?
- U ovom aspektu jazz postaje konstitutivni element tradicijske glazbe jer pouke o dvojbenosti dovršenog fiksiranog djela odnosno slobodne i instiktivne improvizacije vrijede i u jednom i u drugom idiomu, što također implicira i tradicijska glazba, koja u tom smislu postaje konstitutivnim elementom jazza. Naravno, nije jednostavno definirati ili naznačiti kompatibilnost nečega što je tek u nastajanju, ali uči nas povijest da ništa ne može nastati ni iz čega, no iz nečega uvijek može nastati nešto drugo, pogotovo u ravnopravnoj igri dva umjetnički snažna ansambla.
Povijesna uloga Lada
- Kako ste zadovoljni suradnjom s Ladom?
- Lado je vrhunski profesionalni ansambl s kojim mi je bila čast raditi. Možda je najvrednija činjenica da smo zajednički uspjeli stvoriti nešto novo, nešto što će tek buduće generacije "doraditi" i profilirati u novu formulu koja će poput pokreta neoklasike u prošlom stoljeću stvoriti novi idiom s neslućenim prostorima novih zvukovnih mogućnosti. U tom smislu Lado je odigrao povijesnu ulogu i otvorio mogućnost spoja s dosad dva naizgled nespojiva žanra.
- Što takav program znači za Big band HRT-a, ali i za mogućnost prezentacije hrvatske glazbe izvan naših granica?
- Koncert Big banda HRT-a i Lada predstavlja novinu u hrvatskom glazbenom izričaju te stvara nove i prave mogućnosti prezentacije kod nas ali i u svijetu. Mislim da bi taj program morao biti predstavljen u svim glazbeno relevantnim sredinama bez isprike da za to nema novaca, jer ćemo samo na taj način dati svoj globalni doprinos i pokazati prave vrijednosti sjajnih glazbenika, plesača, pjevača i ansambala.
(Preuzeto iz novina Cantus, br. 151., srpanj 2008.)


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja