Matija Dedić

Opsjednutost Dorom Pejačević

Datum objave:
08.08.2009.
Autor:
Davor Hrvoj
Razgovor s jazz pijanistom i skladateljem Matijom Dedićem povodom objavljivanja albuma From the Beginning

Opsjednutost Dorom Pejačević

- Kako su svjetske zvijezde jazza, Larry Grenadier i Jeff Ballard, reagirali na Vaše skladbe što ste ih snimili za zajednički album?
- Jako sam zadovoljan. Sad je i meni jasno - budući da sam nedavno surađivao s također velikim glazbenicima u New Yorku - što zapravo u svjetskom jazzu predstavljaju Grenadier i Ballard kao glazbenici i kao osobe. Najprije smo snimili From the Beginning, moju skladbu na tragu glazbe s prvih albuma slavnoga pijanista Brada Mehldaua. Reagirali su dobro rekavši mi pritom da pokušam biti više svoj jer ih je skladba From the Beginning potakla na razmišljanje da sam im se želio dopasti, tim više što godinama sviraju s Bradom Mehldauom. Larry mi je rekao: „Lijepo je da cijeniš Brada i potpuno je jasno da si pod velikim utjecajem njegove glazbe i njegova sviranja, ali možeš i sebe i nas, budući da smo završili četveromjesečnu turneju s njim, odmoriti od toga. Budi više svoj.“ Drugi dio snimanja na kojemu smo svirali moje aranžmane američke glazbe više im se dopao zato jer sam, kako su ustvrdili, bio manje opterećen, primijetivši da sam ih prvi dan nastojao nečim impresionirati. U šali su rekli da ću to teško postići s njima dvojicom, pogotovo Ballardom koji pola godine svira s Mehldauom, a drugu polovicu s Chickom Coreaom.
- Na koji ste način birali vlastite skladbe za taj album?
- To su novija djela. U zadnjem razdoblju nisam puno skladao što su mi neki zamjerali. Htio sam da CD sadrži podjelu mojih skladbi i standarda koje svaki pijanist uvrsti na svoje albume. Razmišljao sam o načinu na koji ću ih odsvirati jer najčešće je osporavanje koje čujem i čitam o sebi, osim u nekim suradnjama s estradnim umjetnicima, taj moj ortodoksni modernizam. Izvedbama skladbi poput Prelude to a Kiss ili Bye, Bye Blackbird mogao bih zlim jezicima zatvoriti usta jer će zadovoljiti svakoga tko imalo poznaje tradiciju i povijest klavira. Tu se mogu pronaći tragovi Wyntona Kellyja, Reda Garlanda, Ahmada Jamala i drugih slavnih pijanista koje jako cijenim i od kojih sam učio. No, generacijski i po svom svjetonazoru usredotočen sam na drukčiji izričaj. Ljudima koji mi zamjeraju, sada sam dao do znanja ne samo da poštujem, nego i da mogu odsvirati i za mene vrlo bitna razdoblja pijanizma, a to su 50-e i 60-e godine prošloga stoljeća.
- Jedna od autorskih skladbi uvrštenih na album je Angela koju ste posvetili Dori Pejačević. Njezina ste djela i prije izvodili jazz pristupom. Namjeravate li nastaviti s tim ciklusom?
- Naravno. Opsjednut sam Dorom, a moje su izvedbe njezinih djela prepoznale i, kako kažemo, ozbiljnije strukture. Na početku sezone imao sam čast svirati u njezinu dvorcu u Našicama na proslavi Dorina rođendana. Izvodio sam klavirske minijature Život cvijeća, meni najdraže, kojima me već kao desetogodišnjaka „zarazila“ predivna profesorica Blaženka Zorić. To je ostalo u meni i dan-danas. Pripremio sam materijal za CD posvećen Dori. Snimit ću klavirske minijature Život cvijeća aranžirane za moj trio. Također, moj izbor njezinih najboljih skladbi za vokal i klavir - u tome mi je pomogao Davor Merkaš koji me uputio u ono što je najbolje - te djelo Ave Maria Dore Pejačević u kojoj će mi gošća biti violinistica Laura Vadjon. Za vokalne izvedbe odabrao sam kao suradnicu Vlastu Burić, našu magistricu pjevanja iz Samobora.
(Preuzeto iz novina Cantus br. 157., srpanj 2009.)

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja