Denis Razumović

Živjeti s jazzom i od jazza

Datum objave:
30.06.2009.
Autor:
Dinko Husadžić Sansky
RAZGOVOR S DENISOM RAZUMOVIĆEM RAZZOM, 28. 6. 2009.

Živjeti s jazzom i od jazza

(ulomak iz knjige POGLED NA JAZZ)

- Kako si uplovio u jazz, koji je to presudan trenutak bio?

- Kao klinac, od neke desete godine otkrio sam gitaru te sam ju kasnije i svirao i napredovao tehnički i slušalački pa sam se, skidajući akorde i sola, od nekih pjesama grupe The Crusaders prvi puta ozbiljnije koncentrirao na saksofonski solo u jednoj njihovoj pjesmi. Naime, gitarski solo je u toj stvari bio vrlo jednostavan, klišeiziran, efektan, za razliku od sola na tenor saksofonu koji je sadržavao u sebi nekoliko lijepih, kreativnih, a tada meni totalno nepoznatih i egzotičnih jazz «prolaza». Taj zvuk saksofona i specifičan način fraziranja potpuno su me zaintrigirali pa sam krenuo u potragu za drugim pločama koje su sadržavale taj zvuk. Otkrio sam zanimljiva saksofonistička i klarinetska sola na Billy Cobhamovim albumima, prije i poslije njegovog albuma «Spectrum» iz 1973., te sam došao u kontakt s pločom flautista Huberta Lawsa, a tada sam napokon dobio na slušanje dvostruki album The Greatest Jazz Concert Ever, na kojem su snimljeni Charlie Parker, Dizzy Gillespie, Bud Powel, Charles Mingus i Max Roach. I tu je krenulo!

- Imam tu ploču, to je onaj koncert Jazz At Massey Hall, spominjem ga i u knjizi.

- Tako je. Tu atmosferu, s te ploče, taj karakterističan zvuk kvinteta, energiju koju su proizvodili glazbenici, povijesni moment kad je materijal snimljen, mislim da je bila 1954…

- Ne, bila je 53. godina, ali nebitno za ono što hoćeš reći.

- U pravu si. A veselje samog muziciranja, toliko su označili i usmjerili moj glazbeni ukus i stil tako da to razdoblje smatram presudnim za moj ulazak u neki, nazovimo ga onako kako ti često govoriš u svojim tekstovima - jazz svemir. Nakon toga su na red za proučavanje došli Art Blakey i Jazz Messengers i sve ostalo što je pratilo moj glazbeni put i razvijanje.
    
- Denise, reci mi nešto o jazz uzorima, ali onima koji ne sviraju tvoje glazbalo!
   
- Najviše me fasciniraju trubači i način njihovog fraziranja, npr. Freddie Hubbard, Clifford Brown, Miles Davis; volim kako je svirao Booker Little, Chet Baker, Clark Terry. Woodyja Shawa obožavam. Svi oni imaju strašnu karizmu i svoju veliku izvođačku težinu. Volim i usnu harmoniku Tootsa Thielemansa…

- Toots je krasno u Davorovoj knjizi (Jazz Reflections, op.a) definirao potrebu za jazzom…

- A što je rekao?

- Rekao je otprilike da je jazz kao i slikanje za slikara ili laboratorij za znanstvenika – virus. Ako si tim virusom zaražen, to moraš raditi.

- Zgodno. Toots mi je najjači za balade, ali strahovito me pogađa i sviranje Keitha Jarretta i stare snimke Bachovih dijela koje izvodi Glenn Gould; pa McCoy Tyner; inspiriraju me glazbenici koji se bave introspekcijom kao Jaco Pastorius recimo. Kada nekog glazbenika slušam, mora mi ukazati na ono nešto između redaka, da me potakne na razmišljanje, mora me ganuti! Ekscesivno tehniciranje me ne može ganuti, može me impresionirati - ali ganuti me može samo umjetničko djelo, djelo umjetnika koji priča svoju  priču, poruka koje će me uznemiriti i potaknuti na razmišljanje.

- A  jazz uzori koji sviraju tvoje glazbalo, saksofon?
 
- Tih uzora je zaista mnogo. Pokušat ću navesti najvažnije: Sonny Rollins, Charlie Parker, Lou Donaldson, Jackie McLean, Art Pepper, Dexter Gordon, John Coltraine, Anthony Braxton, George Coleman, Coleman Hawkins, Ben Webster, Herb Geller, Zoot Sims, Stan Getz, Julian Cannonball Adderley, Phil Woods, Albert Ayler, Joe Lovano, Ornette Coleman, George Adams, Sonny Stitt i mnogi, mnogi drugi koji su me impresionirali, natjerali me na razmišljanje, a čija sam sola sa guštom «skidao» i usvajao kao dio svog glazbenog vokabulara.

- Kad si bio najviše ponosan što si jazzista?

- Svaki put kada sam od starijih, međunarodno priznatih kolega poput Boška Petrovića, Herba Gellera, Roberta Magrisa, Elvisa Stanića, Karlheinza Miklina, Saše Nestorovića, te mlađih Darka Jurkovića Charlija, Damira Kukuruzovića, Matije Dedića i ostalih dobio priliku i povjerenje da zajedno s njima sudjelujem u stvaranju glazbene čarolije na mnogobrojnim jazz koncertima. Uvijek sam u tim momentima ponosan što mi je dopuštena privilegija da kao jazz glazbenik ostvarim uvid u taj fantastičan svijet kreativnosti i slobode!

- Evo jedno meni jako zanimljivo pitanje, ali ne znam hoće li se i tebi svidjeti: tri jazz standarda koja bi svirao do kraja života!
 
- Gledaj, Dinko, tu i nema puno razmišljanja: 1. Confirmation - Charlie Parker, 2. All The Things You Are - Jerom Kern i  3. blues iz svih tonaliteta, u svim tempima, sve moduse, molski i durski!
                     
- Koji je jazz glazbenik s kojim bi mogao uvijek surađivati?
 
- Ako bih morao birati, samo bih jednu osobu poveo na daleko glazbeno putovanje, na pusti glazbeni otok, negdje gdje treba ostaviti dobar dojam i profesionalno obaviti zadatak, negdje gdje treba dobro svirati i fast komade i očarati ljude baladama... Poveo bi mog pouzdanog pratitelja, vrsnog gitarista Spartaca Črnjarića. On je sasvim dovoljan jer mi i u duetu zvučimo fantastično, nadopunjujemo se i komuniciramo, glazba koju izvodimo zvuči živo, uzbudljivo. Dakle, Spartaco Črnjarić.

- Moram priznati da te razumijem. Evo, neću spominjati imena, ali tri - četiri čovjeka, doista iz vrhova našega jazza, rekli su i potvrdili moj stav da ste imali najbolji koncert na ovogodišnjoj Proljetnoj reviji jazza u Lisinskom, a da ne spominjem komentare tipa - ej, a gdje je Denis našao tako sjajnog gitarista? Dakle, razumijem te. Spartaca sam slušao xy puta i taj čovjek ne zna odsvirati loše.

- Hvala ti. Nadam se da će Spartaco ovo pročitati.

- Denise, idemo sad malo nasmijati čitatelje. Daj mi  nekakvu zgodnu anegdotu iz jazz života!
 
- Tih anegdota ima zaista mnogo ali evo, sad mi pada na pamet jedna «friška» od prije nekoliko mjeseci. Damir Kukuruzović, gitarist, a i tvoj i moj prijatelj, medijima je dao izjavu povodom najave mojeg koncerta u Siscia Jazz Clubu te me je tom prilikom toliko nahvalio i bujicom podataka uspio zbuniti, inače po pitanju jazz glazbe, vrlo informiranu novinarku koja je napisala da sam između  ostalih svirao i sa Charlijem Parkerom!!! Ha,ha,ha… Uzgred rečeno rođen sam 1964. Taj je članak osvanuo u dnevnoj štampi, možeš misliti kakve sam poruke  dobivao na mobitel od mojih kolega glazbenika!?

- Ovo često pitam svoje sugovornike – kako vidiš budućnost jazz glazbe u nas?

- Otvoreno ću odgovoriti, nisam optimist po tom pitanju! Brine me bagatelizacija umjetnosti uopće, nepromišljenost poteza pojedinaca, gluhe uši mnogih «stručnjaka» u Hrvatskoj, brine me pomodarstvo i klišeizacija u jednom glazbenom miljeu kao što je jazz glazba koja to ne trpi, kategorizacija na «lakše» i «teže» slušljivu jazz glazbu, s tendencioznim pljuvanjem po «težoj» kategoriji, brine me kada se vrijedne nagrade dijele po popularnosti glazbenika, a ne po njihovim realnim zaslugama što podrazumjeva da će oni najbolji koji stalno sviraju jazz po klubovima i publika ih obožava, vječno doživljavati frustracije gledajući na televiziji kako njihove «kolege» dobivaju nagrade u kategorijama u kojima uopće ne djeluju... Ova naša mala lijepa zemlja mogla je jazz glazbu i glazbenike na primjer navesti u turističkoj ponudi kao našu posebnost, kao što je to npr. u Švicarskoj. Mislim da će proći još mnogo, mnogo vremena da se stvar konkretno pomakne, zato svaka čast ljudima kao što su Boško Petrović, Elvis Stanić, Damir Kukuruzović i drugi koji svojim  djelovanjem pomažu održavanju hrvatske jazz scene. A treba spomenuti i knjige poput one Stjepana Brace Fučkara, poput Davorove i njegova silno produktivnog novinarskog rada na promociji jazza, a i tvoju knjigu, koja na jesen izlazi…

- I na kraju, ali ništa manje bitno pitanje: planovi, projekti?

- Angažiran sam u međunarodnom projektu kojega je organizirao pijanist iz Trsta Roberto Magris - Roberto Magris - Herb Geller Europlane Quintet. To je projekt koji uključuje suradnju s jednim od rijetkih «preživjelih», ali i dan danas aktivnim pripadnikom nekadašnje legendarne West Coast scene - Herbom Gellerom…

- Moram te prekinuti, bio sam na tom koncertu u Rijeci i bilo je doista vrhunski.

- Uživao sam. Skoncentriran sam na Gellerov notni materijal koji sam dobio za izvođenje s tim kvintetom u kojemu osim nas trojice navedenih sviraju kontrabasist Nikola Matošić iz Slovenije i talijanski bubnjar Enzo Carpentieri. Koristim svaku priliku da konkretnim primjerima sa saksofonom u rukama i u opuštenim razgovorima za stolom od Gellera dobijem informacije o «onim danima», što me jako zanima, i načinima na koji su radili, kako su nastajali neki od najbitnijih projekata u jazz miljeu onog vremena, te o samoj rutini izvođenja i tehnici. Osim tog kvinteta s kojim imam slijedeći nastup uskoro, 11. srpnja 2009. u Italiji na Ancona Jazz Festivalu, negdje u rujnu imam dogovoreni prvi sastanak u studiju Roberta Funčića u Rijeci, na Belvederu. Na tom prvom recording sessionu imam namjeru snimiti tri svoje kompozicije s riječkim glazbenicima Branimirom Gazdikom na bubnjevima i Henryjem Radanovićem na kontrabasu, te s trubačem Brankom Sterpinom iz Pule, a na klaviru će biti Maasej Kovačević…

- Uh, slušao sam Sterpina nedavno kod Sonira, u njegovu Jazz klubu Tunel, Sterpin je hodajuća kombinacija Cheta Bakera i Milesa… a o Maaseju da i ne pričam, virtuoz!

- Vrh je, zbilja. U studenom 2009. idem s Magrisom u kvartetu, na Pančevo Jazz Festival kojega je umjetnički direktor moj dobar prijatelj još iz dana kada sam pohađao školu u Grazu, vrsni jazz bubnjar Dušan Ivanišević, te se tom prilikom može dogoditi da nam se Herb Geller pridruži ako uspijemo dogovoriti koncert i u Novom Sadu. Tamo je festival dan prije pa ćemo možda spojiti ta dva dana... Imam još interesantnih stvari u planu, kao što je suradnja sa zagrebačkom jazz pjevačicom Majom Savić te se nadam da ćemo nešto snimati zajedno u skoroj budućnosti... Najveća mi je želja, što se jazz glazbe tiče, oduvijek bila da živim od svoje glazbe, skromno, i u funkciji glazbe.

- Pa, prijatelju, dva puta nagrada Status dosta govori… Hvala ti za vrijeme i razgovor. Vidimo se na tvom koncertu na Siscia jazz&blues festivalu, sad u sedmom mjesecu.

- Hvala i tebi. Pozdrav svima.
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja