Boško Petrović

Jazz je kompletan doživljaj

Datum objave:
20.06.2009.
Autor:
Davor Hrvoj
Razgovor s Boškom Petrovićem povodom šezdeset i pet godina života i pedesete godišnjice djelovanja

Jazz je kompletan doživljaj

    - Kako ste otkrili jazz glazbu?
    - Sa četrnaest, petnaest godina po prvi put sam na radiju ulovio  program American Forces Networka, stanice američke vojske u Münchenu. Između ostalog svake su večeri imali i sat jazza. Ta glazba koju nisam do tada poznavao, nisam joj čak znao pravi naziv, od prvog me trenutka strašno potresla i istog časa sam osjetio uzbuđenje.
    - U vrijeme kada ste počinjali svirati jazz nije bilo nota, a i ploče su bile rijetkost. Kako ste se snalazili s glazbenom literaturom?
    - Odlazili smo u kino i skidali glazbu iz filmova. Podijelili smo uloge. Jedan bi skidao prva četiri takta, drugi druga četiri takta, treći bi probao skinuti bridge. Išli smo u kino više puta dok svaki nije svoj zadatak koliko toliko obavio. Tog monstruma, tog glazbenog Frankensteina bi zatim skupili zajedno i to je makar sličilo onome što je na filmu pjevao Sinatra ili Crosby ili Frank Lane ili Jo Stafford ili netko čiji smo šlager odlučili unakaziti.
    - Kako ste počeli svirati vibrafon?
    - "Puba" Schwarz je u podrumu Radija Zagreb u Šubićevoj ulici otkrio stari vibrafon. Prilikom jednog snimanja njegovog trija pozvali su me da brzo dođem u studio. Tamo je bio taj vibrafon kojem su falile dvije pločice i kotači tako da je bio malo viši od koljena. Rekli su: "Evo to ti je tvoj novi instrument... Modern Jazz Quartet, Milt Jackson, Lionel Hampton." Znao sam za te glazbenike, no nisam imao pojma o tom instrumentu. U međuvremenu svirajući harmoniku povremeno bi me zvali na zamjene klaviristi, pa i bubnjari. Smatrali su da imam talent za bubnjara. Spojio sam klavijaturu i perkusiju tako da je prelaz na vibrafon kojeg sam taj dan u studiju prvi put vidio u živo bio vrlo jednostavan. Prodao sam sve što sam do tog vremena stekao: gramofon, dvadesetak ploča, one bolje majce koje sam uspio kupiti na ljetnim angažmanima od stranaca i uz pomoć očevog prijatelja Engleza kupio u Londonu vibrafon koji je došao par dana prije prvog velikog nastupa Zagrebačkog jazz kvareta koji se tada još zvao Kvartet Boška Petrovića..
    - Zbog čega volite jazz?
    - Nikad se nisam opredjelio za jedan stil, za jednu grupu ili tri zvijezde. Volim slušati dobar dixieland, swing, be bop, west-coast jazz, europski jazz. Cijenim glazbenike koji nisu direktno u svijetu jazza, a koji su u počeku ili paralelno sa svojom komercijalnom karijerom ili na kraju ipak prešli u svijet jazza kao što su Elton John, Sting, Phil Collins, Eric Clapton. Frank Zappa mi je pričao da se u San Franciscu godinama borio da postane jazz gitarist. Ali, kao što je rekao, bila je takva konkurencija da je na kraju napravio Mothers Of Invenion. Slušao sam ih u njihovoj prvoj postavi na jednom festivalu u ©vedskoj na kojem sam i ja svirao. Bio je to osamdeset posto jazz band, a dvadeset posto rock band. Imali su taj rock groove, pjevač bi otpjevao pjesmu na početku i kraju, a između toga je bilo deset, petnaest minuta jazz korusa. Konačno Charlie Watts uz Stonese paralelno vodi svoj jazz sastav, jer jazz mu je velika ljubav. Jazz se može naći u slikarstvu, u književnosti, u načinu druženja, u izboru pića, u izboru lokala, sve je to za mene jazz, kompletan doživljaj.
    - Iako mnogo vremena ulažete u organizaciju i dalje svirate.
    - U ovom razdoblju, osim drugih sastava, sviram s "elastičnom" grupom koja se zove B.P. Club All Stars, elastičnom kao što je bio B.P. Convention, da mogu mijenjati glazbenike, postave, instrumentarij, da imam tu slobodu. Najrađe sviram s malim sastavima kao što su trio ili kvartet. Osobito mi je drag trio s Primožem Grašićem koji je sjajan gitarist i Mariom Mavrinom koji me točno poznaje, koji bolje od mene zna što ću odsvirati u slijedećem trenutku. Volim svirati standarde, sve one sjajne skladbe u kojima sam uživao tijekom života slušajući kako ih svira Getz ili pjeva Sinatra, a nikad ih nisam svirao. Na neki način sam se odrekao originalnog jazza, jazza koji je pretendirao da bude ocijenjivan kao nešto novo. Sviram ono što mi je najljepše. Sviram jazz iz čiste zabave i ljubavi. Sviram ono što mi se sviđa i s kim mi se sviđa.
(Preuzeto iz Jutarnjeg lista od 19. veljače 2000.)
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja