Antun Tomislav Šaban

Uspješan model za promociju hrvatske kulture u inozemstvu

Datum objave:
20.01.2002.
Autor:
Davor Hrvoj
Razgovor s Antunom Tomislavom Šabanom povodom održavanja festivala hrvatskog jazza i suvremene improvizirane glazbe u Beču

Uspješan model za promociju hrvatske kulture u inozemstvu

Od 24. do 27. veljače u bečkom jazz klubu Porgy & Bess održana je priredba Step Across The Border na kojoj su se predstavili naši glazbenici jazza i suvremene improvizirane glazbe: Matija Dedić trio, sastav Tribute to Miroslav Sedak-Benčić, Tamara Obrovac Transhistria Ensemble, duo Modo Novo, Boilers Quartet, Zagrebački kvartet saksofona, ACEZANTEZ, Boilers All Stars i Cubismo. Inicirao ju je i realizirao tajnik Hrvatskog društva skladatelja Antun Tomislav Šaban. Diplomirao je i magistrirao klasičnu kompoziciju na bečkom Glazbenom univerzitetu, studirao  je jazz u SAD-u, sklada i aranžira za jazz sastave, a radio je kao menadžer Austrian Jazz Composers Orchestra. Dobitnik brojnih nagrada za skladateljski rad na području klasične i jazz glazbe, kao student i slobodni umjetnik - glazbenik, skladatelj i glazbeni menadžer, osam je godina boravio u Beču, zahvaljujući čemu je uspio organizirati ovu priredbu.
- Kad sam se vratio u Hrvatsku počeo sam raditi na projektu koji bi na velika vrata doveo hrvatsku glazbu u Austriju. Od samog sam početka, od 1993. vezan uz klub Porgy & Bess, a kad je otvoren na novoj lokaciji shvatio sam da je to idealno mjesto. Postoji puno slučajeva kad hrvatska glazba ide organizirano van, ali pri tome hrvatska strana snosi većinu troškova. No, kvalitetan projekt ima mogućnost da bude otkupljen. U Beču postoji mnogo organizatora i promotora koji su voljni prikazati nešto kvalitetno, a hrvatski je jazz bez sumnje kvalitetna "roba". U ovom slučaju više od osamdeset posto troškova snosila je austrijska strana, sam klub koji ima svoje subvencije od države, grada i drugih sponzora, iako osamdeset posto svojega prometa mora sam zaraditi. S velikom zvijezdom moglo se za manje novca osigurati da bude puna kuća. Međutim klubu nije u interesu samo zarada, već igra značajnu kulturnu ulogu.
    Kriterij odabira glazbenika pretrpio je kritike, osobito glazbenika koji su smatrali da su u ovoj selekciji trebali neizostavno nastupiti i neki drugi sastavi koji svojom kvalitetom to zaslužuju.
    - Držao sam se kriterija koji su bili određeni vremensko-financijskim okvirom. Ova je selekcija mogla izgledati drukčije. Nisu svi uključeni, ali vjerujem da sam ovim izborom programa donio relevantan pregled hrvatskog jazza i suvremene improvizirane glazbe. Bit će još sličnih projekata. Nadam se da ćemo uspjeti i u drugim zemljama pokazati hrvatski jazz, a tada ćemo uvrstiti druge sastave. Bitno je da se hrvatska glazba i umjetnost prikaže u inozemstvu.
    Ova prezentacija ima višestruk značaj za promociju našeg jazza i pojedine iznimno kvalitetne glazbenike koji su stjecajem okolnosti nepravedno godinama zatvoreni u lokalne okvire.
    - Za sve glazbenike i bandove koji su sudjelovali na njoj, ova priredba može značiti i poslovni uspjeh jer slušala ih je vrlo stručna publika u kojoj je bilo puno glazbenika, ali i agenata, tako da se mogu očekivati daljni angažmani. A za hrvatsku glazbenu kulturu ovo je značajan proboj i prezentacija prema van.
    Šaban je od početka ove godine član Kulturnog vijeća za glazbu i plesnu umjetnost Ministarstva kulture koje je podržalo ovaj projekt.
    - Sa svojim kolegama u Vijeću imam konsenzus oko ključnih pitanja koja bi mogla i trebala odrediti hrvatsku kulturnu strategiju i politiku idućih godina. Prioritet nam je promocija glazbe hrvatskih autora i izvođaća, a puna će se podrška pružiti glazbenom izvozu. Jedan od velikih hrvatskih problema je nesrazmjer između uvoza i izvoza, ne samo u ekonomskim pitanjima već i u kulturi. Mnoge agenture i organizatori koncerata sveli su se na puke uvoznike. Kupuju gotov program na međunarodnom tržištu i uvoze ga u Hrvatsku, a ne produciraju vlastiti program niti izvoze hrvatski program u inozemstvo. To je veliki problem jer proračunski novac kojega, odlukama komisija poput ove, dodjeljuje Ministarstvo, a koristi se za uvoz glazbenika, završava u inozemstvu. Podrška će se pružiti onim projektima koji se mogu i trebaju prikazati u inozemstvu. To ne znači da će Hrvatska svojim novcem financirati najveći dio priredbi ili najveći udio u troškovima tih priredbi, već će po tržišnom principu podržati one projekte koji zaslužuju takvu podršku, one koji na relevantnim mjestima prikazuju relevantni dio hrvatske glazbe i kulture.
    Na sveukopnoj hrvatskoj glazbenoj sceni jazz je još uvijek najzapostavljeniji. Uostalom, na početku dvadeset i prvog stoljeća Hrvatska još uvijek nema jazz školu.
    - Zapravo je čudo da imamo kvalitetne jazz glazbenike jer nemamo infrastrukturu. Kod nas ne postoje škole za jazz, čak niti one početne, pa za srednji uzrast, kao ni na akademskoj razini. Usporedimo li situaciju s austrijskom, dijametralno je suprotna. U Austriji već desetljećima postoji jazz pedagogija, od najniže do akademske razine, Institut za jazz, sustav stipendiranja, natjecanja, nagrade, sve što pogoduje razvoju umjetnosti. U Hrvatskoj imamo manje jazz glazbenika jer rijetki mogu preživjeti svirajući jazz, a ima tek dvadesetak radnih mjesta koja zahtijevaju jazz kvalifikaciju i to u Big Bandu HRT-a, no i ona su potplačena u odnosu na slična radna mjesta u drugim orkestrima. U Austriji ih ima stotine po školama i orkestrima, a glazbenici slobodnjaci mogu preživljati nastupajući po klubovima i festivalima. I ovo malo hrvatskih klubova i festivala uglavnom nema sredstva za adekvatne honorare. Prihvati li se Vladin prijedlog za uvođenjem doprinosa na honorare to će uništiti i ovo malo slobodnih umjetnika u Hrvatskoj. Također bi trebalo promijeniti zakonsku regulativu i olakšati otvaranje privatnih škola, ne samo glazbenih već i opće obrazovnih. One u Hrvatskoj teško posluju i polaznici plačaju visoke školarine jer država takve škole ne subvencionira. Toliko djece želi nešto drugo osim klasične glazbene pedagogije, pa odlaze studirati jazz u inozemstvo, i to samo oni koji si to mogu priuštiti. Mladim, talentiranim glazbenicima zatvaramo put i onemogućavamo im školovanje. To nije pravedno, a činimo i štetu hrvatskoj kulturi jer im ne omogućavamo da se razviju na pravi način. To, na žalost zahtijeva još dosta vremena i ne vjerujem da se problem pomanjkanja jazz pedagogije može riješiti u okviru postojećih institucija.
    Kod nas je pomanjkanje glazbenih menadžera, pa njihovu ulogu preuzimaju neke institucije kojima to  nije u opisu posla. Je li to ispravan put i na koji način potaknuti razvoj glazbenog menadžmenta?
    - To nije samo problem jazza, pa niti samo glazbe. U Hrvatskoj ne postoje ni škole ni tečajevi za kulturni menadžment. Takve škole postoje u cijelom razvijenom svijetu, jer biti kulturni menadžer zahtijeva niz sposobnosti i znanja s različitih područja. Trebalo bi otvoriti prostor pojedincima ili institucijama koje bi se specijalizirale za pronalaženje talenata, ulaganje u njih i plasiranje u Hrvatskoj i inozemstvu. Na žalost u Hrvatskoj je vrlo malo takvih institucija i ne bi bilo dobro da neke druge, osobito državne institucije poput Ministavrsva, preuzmu tu ulogu. Kroz rad u Vijeću stekao sam uvid u zahtjeve za sufinanciranjem od Ministarstva kulture. Iz mnogih zahtjeva je razvidno da veliki broj umjetnika, pa čak i posrednika, nazovimo ih menadžerima, očekuje od Ministarstva da bude agentura. Hrvatsko društvo skladatelja također, u nedostatku drugih agentura, do određene mjere igra ulogu agenture što prelazi projekte čiste razmjene s našim partnerima, drugim društvima skladatelja i festivalima u inozemstvu. Postoje ljudi koji nude programe i očekuju da ih Ministarstvo kulture plasira. To je obrnut, nezdrav pristup. Agenture trebaju nuditi gotove programe sa suvislim, razumnim troškovnikom koji sadrži više izvora prihoda. Određeni dio sredstava trebaju namaknuti sami, a tada lokalna zajednica, grad, općina, županija, pa i država može uskočiti s dijelom sredstava i na taj način nagraditi sposobne menadžere i one koji su u stanju složiti takve projekte i pomoći im da ih plasiraju u inozemstvo.
(Preuzeto iz tjednika Fokus od 14. ožujka 2002.)
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja