Željko Kovačević

Sakralna glazba u urbanom izričaju

Datum objave:
20.06.2001.
Autor:
Davor Hrvoj
Razgovor sa Željkom Kovačevićem povodom novog albuma dua Modo Novo

Sakralna glazba u urbanom izričaju

    Saksofonist i klarinetist Željko Kovačević naš je istaknuti jazz glazbenik, stalni član Big banda HRT-a i vođa sastava Cute, Toranj 77, Zagrebačkog Dixieland Ensemblea, te Kova & Co. Zapaženu suradnju ostvario je s klaviristom Igorom Savinom s kojim već tri godine djeluje u duu Modo Novo. Njihova je glazba spoj tradicije i modernog, crossover ili new age, ponekad bliža jazzu, ponekad klasici, ali uvijek milozvučna, relaksirajuća i komunikativna. Nakon studijskih kompakt diskova: "Modo Novo" i "Music of Erik Satie", upravo su objavili svoj prvi live CD, snimljen prije dvije godine na 50. Dubrovačkom ljetnom festivalu. Bio je to povod za razgovor s Kovačevićem.
    - Kako je nastao duo Modo Novo?
    - Htjeli smo napraviti nešto što je posve drukčije i promicati hrvatsku baštinu u jednom ovakvom svjetlu, s posve drugim performansama i posve drukčijim razmišljanjem. Našli smo citaru octokordu, prolistali crkveni kantunal i napravili od toga omage mahom uskršnjih pjesama i obradili ih na svoj način. Prvi CD s tim glazbenim materijalom snimili smo u studiju, a novi je snimljen 1999. u palači Sponza u Dubrovniku. Bili smo nadahnuti milenijskom građevinom, jednom posve drukčijom akustikom i prekrasnim ljetnim ugođajem što je doprinjelo da u izvedbama sakralnih pjesama damo svoj maksimum.
    - Poslije prvog albuma sakralnih pjesama, te albuma s glazbom Erika Satiea, očekivalo se da ćete snimiti album s vašim obradama narodnih pjesama, koje su u zadnje vrijeme sve više na vašem repertoaru, no vratili ste se na početni materijal. Zašto?
    - Etno album već koncertiramo i to radimo na posve drukčiji način, na naš - Modo Novo način. Ali u poplavi etno glazbe u Hrvatskoj nije vrijeme da to i mi snimimo. Naš je pristup komorniji i bez narodnih glazbala, već s uvriježenim klasičnim glazbalima. Međutim mi tu glazbu sagledavamo harmonski i narodne motive usmjeravamo urbanom načinu razmišljanja, bliže jazzu i klasici, iako danas svi etno "magovi" to pokušavaju usmjeriti uglavnom prema jazzu. Etno materijal smo nedugo, po drugi put, svirali na Rabu. Gospodin Zlatko Makek u svojem lokalu Paradissu na Rabu ima prekrasnu galeriju u kojoj upriličuje koncerte klasične glazbe. Tamo smo koncertirali naš materijal "Terra Incognita" s obradama narodnih pjesama. Namjerno kažem narodnih jer postoji hrvatska riječ za etno, a to je narodno. Gospodin Zlatko Makek sam sponzorira te koncerte i ulaže u kulturu. Naše obrade narodnih pjesama snimit ćemo ove jeseni iako on najvjerojatnije neće biti objavljen zato jer ćemo, osim ovog CD-a "Musica Sacra Antiqua Croatorum/Live in Dubrovnik", live in Sponza, ponovno objaviti CD za izdavačku kuću Sveta glazba Alojzija Prosolija, i to s božićnim pjesmama.
    - Vaš je koncept prikladan za izvedbe upravo u takvim prostorima, crkvama i muzejima. Ne pojačava li se u takvim prostorima još više dojam koji svojom glazbom želite ostaviti na slušatelje?
    - Naravno. Svaki taj prostor odiše svojom atmosferom, ima svoju vibru, svoj miris, svoju akustiku. Specifičnosti su vrlo važne za takve prostore, a nama je to važno jer u našim izvedbama ima jako puno improvizacije. Jako nam je važna atmosfera. Svaki od ta četiri programa koja sviramo vrlo je specifičan. Kada se poklopi ambijent i vibra tog prostora s našom, dogodi se izvanserijski koncert poput onoga u Sponzi gdje smo to srećom snimili i sada objavili na CD-u. U Osijeku ćemo svirati Satieovu glazbu u galeriji Waldinger, dakle u jednom malom prostoru. Imamo dogovorene koncerte na Visu, Hvaru, u Dubrovniku, Malinskoj, i to u sakralnim objektima i manjim galerijama gdje nije velik auditorij. I ne teži se za time. To su mali bonboni koje bi trebalo samo malo umnožiti. Da bi se to umnožilo trebalo bi postojati više managera koji bi usmjeravali kulturno djelovanje, ne samo nas nego i drugih.
    -  Tvoj Cute je bio jedan od rijetkih bandova koji je imao stalnu gažu tijekom sezone, koju ste opet sami pronašli. Svjedoci smo eksplozije jazz festivala koji se održavaju na Jadranu. Većinu ih organiziraju sami glazbenici, a ne osobe kojima je to profesija. Zašto je to tako?
    - Glazbenici su primorani baviti se svačime. Glazbenik se ne bi smio baviti managerstvom, ali u takvom ozračju je prisiljen i sam si mora naći posao. Naravno da je to loše. Glazbenik bi se trebao baviti isključivo svojim vježbanjem, programom, novim glazbenim stremljenjima, a prezentiranje toga bi trebala raditi osoba koja se bavi isključivo time i to radi za novac. On će to iskomercijalizirati i prezentirati. Komercijalizirati u tom smislu da pokaže publici. Nisam mislio da zato treba pjevati Huljićeve ili Tutićeve pjesme. Poplava festivala se dogodila očito zato jer uredi za kulturu izdvajaju određen novac koji je dovoljan za tri, četiti ili pet koncerata. Netko tko je glazbenik, a "blizu" je koncertnog ureda, iskoristi priliku, zgusne to u tri dana, napravi pet, šest koncerata i nazove to festivalom. Vjerojatno se na naziv festival sredstva dobivaju promptno, a u nekom drugom slučaju ne.
    - Nije li prezentacija našeg jazza još uvijek zatvorena u orkvire domaćih koncertnih prostora?
    - Velika je potrebitost prezentiranja hrvatskog jazza i uopće hrvatske glazbe na Zapadu. Ne smijemo dozvoliti da postanemo depadansa zapada, gdje će dolaziti drugo i trećerazredni glazbenici, nego bi se glazbena struka i profesionalni glazbenici trebali potruditi da prezentiraju glazbu isključivo prema Zapadu. Tek kad uspijemo koncertirati u Beču, Trstu, Münchenu, to će biti potvrda naših vrijednosti.
    - Koliko je u ovom trenutko naša jazz scena sazrela da može dostojno predstavljati Hrvatsku i ravnopravno stati rame uz rame sa svjetskim sastavima na pozornicama Zapada?
    - Kod nas postoji kvaliteta. Postoji nekolicina glazbenika koji to mogu. Moramo zaboraviti negativnu selekciju koja je uznapredovala u našem društvu i organizirati se, povezati se isključivo strukovno i s marketingom, managerstvom, pokušati zajedničkim snagama izaći van. Naš je novi CD objavio Cantus, kuća koja će se pobrinuti za organizaciju koncerata, ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi. A ovo što smo napravili Igor Savin i ja, mislim da je definitivno spremno za Zapad.
(Preuzeto iz tjednika Fokus od 26. srpnja 2001.)
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja