Matija Dedić

Glazba Dore Pejačević pobudila je moje emocije

Datum objave:
28.11.2002.
Autor:
Davor Hrvoj
U nastavku ciklusa koncerata jazz glazbenika, tijekom listopada i prosinca 2002. u Saxu nastupa naš poznati klavirist i skladatelj Matija Dedić. Ovim koncertima Dedić zaključuje najuspješniju godinu svoje karijere. Velik uspjeh ostvario je samostalnim nastupom na jazz festivalu u Kopenhagenu, te ulaskom u polufinale natjecanja mladih klavirista u Montreuxu. Ti su događaji izazvali veliko zanimanje medija, a reportaža s nastupa u Montreuxu emitirana je u Dnevniku HRT-a koji doista rijetko otvara prostor jazz glazbenicima. Ciklus u Saxu svojevrsni je Dedićev portret, presjek njegove karijere, ali i dokaz svestranosti i iznimne stvaralačke energije. Naime, na svakom od ovih šest nastupa predstavlja svoje različite sastave, a u goste je pozvao i brojne poznate glazbenike s kojima redovito surađuje.
- Hvala Zvonimiru Stanislavu i Ivanu Tocilju što su mi omogučili da se predstavim u Saxu. Na prvom nastupu morao sam održati pomalo drske, ali neizbježne pedagoške mjere, jer je nastupala Gabi. Naime, Sax se sve više pretvara u zoološki vrt iako je klub koji ima najveći potencijal u Hrvatskoj. Na drugom, do sada ”najcrnjem” nastupu u Saxu, u prvom sam dijelu svirao solo, a u drugom s Lidijom Bajuk. Lidija i ja u duetu uvijek radimo ekstremno komorni repertoar. No, na tom je nastupu publika bila pristojna i kulturna i meni je pao kamen sa srca. Na treći koncert, kao što sam i očekivao, zbog vrste glazbe i ljudi koji se kreću u Saxu, koji dobro znaju basista Davora Iveljića-Čupija, gitarista Joea Pandura koji svira s Divasicama i drugima, te flautista Žarka Hajdarhodžića, koji su mi se pridružili, došla je ekipa koje je bilo puno više nego pravih ljubitelja jazza, ali mogu reći da su bili OK. Osim trija s kojim nastupam i izvan granica Hrvatske, na jedan od nastupa pozvao sam goste koji su udaljeni dvije svjetlosne godine. To je moj otac Arsen Dedić koji će svirati flautu, te Ivana Husar iz Divasica, što donosi draž tom nastupu. Sviram i s matičnim bandom Boilers s gostima: Sašom Nestorovićem, Mirom Kadoićem, Hrvojem Rupčićem i pjevačicom Ivanom Vukov.
Fascinantno je kako Matija Dedić kao mlad glazbenik koji još uvijek stječe iskustvo, u svaku od tih kombinacija, čak i trio verziju u dvije različite postave, unosi drukčiji duh, pristup i karakter.
- Svi smo mi istomišljenici koji se vrte oko jazza i improvizacije. Sve se prvenstveno odvija oko jazz standarda, a to je olakšavajuća okolnost. Slušamo iste ploče tako da je to puno lakše izvedivo nego što ljudi misle. Prije neki dan nastupio sam u Čakovcu s kvintetom Ladislava Fidrija. Divljinu koja u meni još uvijek postoji, iako sve manje, svirajući s Lacijem susprežem jer ga jako respektiram. Od njega mogu mnogo naućiti.
Dedić je propagator jazza koji nastupa diljem Hrvatske, a svojim atraktivnim nastupima sa slavnim gostima privlači novi krug publike koji se sve više širi.
- Svjesno nosim taj teret na leđima. Radim za dobrobit jazz glazbe koju treba njegovati i raditi da u ovoj zemlji, s obzirom na cjelokupno stanje, opstane. To je moja uloga i za sada mi ne ide loše. Počeo sam otvarati nove sredine, primjerice Ston. Ove sam godine svirao u desetak gradova kojima je to bio prvi jazz koncert i zbog toga sam ponosan. Zagrebački prostor, koji pruža malo prilike jazzistima, prepuštam drugima. Tužno je da je jedan milijunski grad u takvoj situaciji. Primjerice Beograd u gradskom vodiču na popisu ima osam prijavljenih jazz klubova. Imam sreću da me mediji vole i to od rođenja. Nisam to zlorabio, ali marketinški se ovdje smatram leaderom, što ne znači da sam najbolji svirač. Rezultati suštine jazza kod nas su kriminalni, a drugi kriminal su razni festivali kojima je jazz u naslovu uvijek druga ili peta riječ: new, acid... Povratak publike i stvaranje nove proizašao je iz toga što sam u klasičnim formama jazza uvijek pozivao Gabi ili nekog drugog poznatog gosta što je privlačilo ljude, te sam nakon toga počeo raditi nešto suvremenije. To je ljude zaintrigiralo. Sada na nastup uvijek mogu dovesti grupu Divas, Arsena ili Gabi. Ponosan sam što sam na prvom koncertu ovog ciklusa ugostio predivne glazbenike iz Splita: Renata Švorinića i Jadrana Dučića Čiću koji su bili zvanični gosti HUOKU-a. Bila je to prva pojava splitskih glazbenika u klubu Hrvatske glazbene unije.
Kao i svi dosadašnji albumi, a snimio ih je s Boilersima, svojim trijom, solo ili u raznim kombinacijama, novi CD Matije Dedića koji će tvrtka Cantus objaviti početkom 2003., ponovno će biti drukčiji.
- Oko pedeset posto glazbe na CD-u koji će se zvati ”Homeland” vrti se oko mog klavirskog trija. Posvećen je zemlji u kojoj živim, u koju sam se, poslije školovanja u Grazu, odlučio vratiti. Prvi put će biti zastupljena samo jedna moja skladba, te nekoliko Arsenovih, a i ostale će biti djela samo hrvatskih autora. No, CD je posvećem Dori Pejačević, a polovica materijala je obrada njezinog predivnog albuma ”Cvijeće”. Doru Pejačević doista obožavam iako cijenim i druge naše skladatelje. Njezina je glazba pobudila moje emocije. Te sam skladbe svirao još kao klinac zahvaljujući predivnoj profesorici Blaženki Zorić. Jednog dana, 1996. ponovno sam otvorio album ”Cvijeće” i sjeo za klavir. Teoretski gledano neke klavirske slogove koje je tada svirala, upravo tako hvataju najveći današnji svjetski klaviristi. To me još više nadahnulo i bilo je pitanje dana kad ću to napraviti.
(Preuzeto iz časopisa IQ, br. 1, 2003.)
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja