Matija Dedić

Pijanist, skladatelj

Biografija

Jedan od najpoznatijih hrvatskih jazz glazbenika mlađeg naraštaja Matija Dedić je rođen 1973. u Zagrebu. Klavir je počeo učiti kao petogodišnjak. Budući da je odrastao u glazbeničkoj obitelji, uz majku pjevačicu Gabi Novak i oca kantautora Arsena Dedića, od malena je bio izložen utjecajima raznih glazbenih žanrova. Rano je otkrio jazz spoznavši velike mogućnosti apstraktnog i osobnog pogleda na glazbu.
Nakon svršene srednje glazbene škole “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu 1991., školovanje je nastavio na Jazz odjelu glazbene akademije u Grazu gdje je diplomirao 1997. Osim na toj školi kod prof. Haralda Neuwirtha, privatno je pohađao satove kod Jamesa Taylora, Hala Galpera i Billa Dobinsa.
Nakon povratka u Zagreb 1997. počeo je češće nastupati aformiravši se u zelji i inozemstvu. Svirao je u skupinama Tamare Obrovac i Ladislava Fidrija, te kao gost uz Zagreb Jazz Portrait, a od samog je osnutka član Boilers Quarteta s kojim je nastupao u Hrvatskoj i inozemstvu, između ostalog i na zajedničkoj turneji s Benny Golson/Kenny Burrell All Stars Bandom. Usporedo vodi vlastite skupine. Godine 1988. utemeljio je svoj prvi trio s glazbenicima iz skupine Tamare Obrovac: kontrabasistom Žigom Golobom i bubnjarom Krunom Levačićem. Tijekom godina u njegovu su triju svirali i drugi poznati hrvatski jazz glazbenici.
Tijekom karijere surađivao je s poznatim jazz glazbenicima poput Boška Petrovića, trija Black Coffee, Quarteta Sensitive, Darka Jurkovića, Alvina Queena, Martina Drewa, Rona Ringwooda, Marka Murphyja, Patrizie Conte, Davida Gazarova, Giannija Bassa, Milesa Griffitha, Jean-Louisa Rassinfossea, Ance Parghel, Tommyja Emanuela i Ignacia Berroe. Osim s vodećim jazzistima povremeno svira i s najpoznatijim hrvatskim glazbenicima drugih žanrova poput Massima, Gibbonija, Olivera Dragojevića, Gabi Novak, Arsena Dedića, Lidije Bajuk, Ivane Husar, Maje Vučić, Marka Križana, Joea Pandura, Kristijana Beluhana, Josipa Novosela, Miljenka Puljića, Lee Dekleve i Alena Slavice.
Nastupao je u Italiji, Sloveniji, Njemačkoj, Slovačkoj, Velikoj Britaniji, Brazilu, Belgiji, Turskoj, Španjolskoj, Austriji, Francuskoj, Danskoj, Švedskoj, Švicarskoj, Mađarskoj i Grčkoj.
Osim za vlastite skupine sklada za televiziju i kazalište. Dobitnik je nagrade Hrvatskog društva skladatelja kao najboljeg jazz skladatelja, te je višestruki dobitnik nagrada “Status” za najboljeg jazz klavirista i “Porin” za najbolje jazz albume. Godine 2002. bio je finalist natjecanja mladih jazz klavirista na glasovitom Montreux Jazz Festivalu.
Objavio je četiri albuma sa skupinama Boilers Quartet, Boilers All Stars i Boilers Big Band. Svoj prvi samostalni album “Octopussy” snimio je u triju s kontrabasistom Žigom Golobom i bubnjarom Krunom Levačićem i objavio 1998. za Croatia Records. S istim je trijom snimio i drugi album “Mr. K.K.”, posvećen čuvenom klaviristu Kennyju Kirklandu, što ga je 2000. objavila izdavačaka tvrtka Dancing Bear. Uslijedio je solo album “Solo/Part I” objavljen iste godine za Cantus. Godinu dana poslije za istog je izdavača objavio album “Handwriting”, skup snimaka što ih je ostvario s glazbenicima raznih žanrova s kojima je tijekom karijere surađivao. Godine 2004. počeo je objavljivati za tvrtku Dallas Records za koju je snimio četiri albuma. Na prvom od njih, “Tempera” iz 2004., solo, u duu s programerom Silviom Pasarićem ili trjom s kontrabasistom Mladenom Barakovićem i bubnjarom Bornom Šercarom, izvodi jazzističke obrade Gibonnijevih skladbi. Sljedeće godine objavio je album “Drugi pogled” na kojem, u istom ili triju s bas gitaristom Renatom Švorinićem i bubnjarom Jadranom Dučićom Čićom, te Pasarićem, Križanom, Arsenom Dedićem i Gabi Novak, svira obrade skladbi svoga oca Arsena Dedića. Godine 2006. s belgijskim kontrabasistom Jean-Louis Rassinfosseom i češkim bubnjarom Marekom Patrmanom snimio je album “Visiting Bruxeless”. Na albumu “Life of Flowers”, na kojem se ponovno predstavlja svestranim glazbenikom svirajući s glazbenicima raznih stilova, uz njihove i vlastite izvodi i skladbe Dore Pejačević.
Davor Hrvoj

Diskografija

Razgovori

Opsjednutost Dorom Pejačević

08.08.2009 Davor Hrvoj
Na početku sezone imao sam čast svirati u njezinu dvorcu u Našicama naproslavi Dorina rođendana. Izvodio sam klavirske minijature Život cvijeća, meni najdraže, kojima me već kao desetogodišnjaka „zarazila“ predivna profesorica Blaženka Zorić.

Lu i supruga Marina su mi ispred glazbe

20.11.2003 Davor Hrvoj
Nismo ni mi mladi jazzisti, koliko god nas ima i koliko god smo zastupljeni, napisali puno velikih skladbi. Uvijek je Silvije Glojnarić taj koji nas vadi i koji, primjerice od moje skladbe ”Family”, napravi nešto pravo.

Glazba Dore Pejačević pobudila je moje emocije

28.11.2002 Davor Hrvoj
Svi smo mi istomišljenici koji se vrte oko jazza i improvizacije. Sve se prvenstveno odvija oko jazz standarda, a to je olakšavajuća okolnost. Slušamo iste ploče.

Hrvatska glazba na drukčiji način

20.09.2002 Davor Hrvoj
Ja ne mogu svirati tu originalnu glazbu kao što mogu crnci, uostalom to može rijetko tko u Europi, a niti bi bilo adekvatno za predstavu da sam svirao identično kao oni. Poštivao sam straight hand i druge originalne tehnike i uspio sam ih uklopiti u svoj pristup. Trebalo je hrabrosti za upuštanje u proučavanje tradicije. Lako je dati sebe u današnjoj glazbi, ali dati sebe u tradiciji, to mi je bio veliki izazov.

Razgovor s Matijom Dedićem

15.12.1999 Davor Hrvoj
Europljanin sam i bio bih nesretan da mi život prođe u imitiranju američkih svirača i pokušaju sviranja standarada na njihov način. Svi se moramo pomiriti s time da je to nemoguće i to jednog dana može biti frustrirajuće. Okrenuo sam se Europi što je meni bliže i nečemu za što sam svjestan da u tome mogu pružiti najviše.
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja